Kandžija u Tvornici: Nedreality show

Nakon što je Kandžija izveo “2. salto” u Tvornici kulture u petak, 27. veljače, morao sam dobrano razmisliti u kojem smjeru želim krenuti s izvještajem. Preslušao sam još jednom novi album Trostruki salto. Nema dvojbe, to je odličan pop album. Ne rap kako bi mnogi željeli, već pop.

U mnogočemu se slažem s kolegicom Valentinom koja je zaslužna za recenziju albuma, nazvavši ga eksperimentalnim s konceptualnom podlogom. Tim putem uživo zaputio se Stjepko Galović na „punokrvnoj promociji“ albuma u Tvornici.

Večer je započela s DJ Froever, nastavila se s predgrupom RH Space Orkestra, a Kandžija je na pozornicu s bendom stao nešto iza 22 sata. Sveukupno preko četiri sata glazbenog programa. Maratonski.

Prvi put sam se susreo s jazz hip-hop bendom RH Space Orkestra. Osmeročlani sastav gdje iza dva repera redom glazbu stvaraju gitara, flauta, saksofon, bas, klavijature i bubanj ponovno je još jedna neobičnost u cijeloj večeri. Svaki od članova ima svoju solo dionicu tijekom određene pjesme, iako reperski dvojac većinski preuzima igru. Bilo bi ih zanimljivo vidjeti u kontekstu njihove publike, odnosno samostalnog nastupa jer se činilo da publika nije previše zainteresirana za njihov polusatni nastup. Stihovno je u pitanju kvartovska spika, dok je glazbeno to puno više i šire pa potencijal za širiti priču itekako postoji.

Kandžija u Tvornici / Filip Bušić

Vidljive utakmice u nogama

Kandžija je u najavama koncerta obećao svašta, a svašta smo i dobili. Videozid na dvije strane trebao je u kombinaciji s dubokim basom poslužiti za izlazak benda i protagonista večeri iz mraka backstagea, ali nešto je pošlo po krivu na relaciji ton majstor-pozornica pa je sretan bio drugi pokušaj. Drugi salto.

Ne znam je li se već konceptualno već tada ušlo u surealne vode u kojima smo plivali sljedećih dva sata i petnaest minuta. U prvi set Kandžija je krenuo jako i u glavu – singl s Trostrukog salta “Mate Rimac”. Nema zajebancije jer Stjepko je izvadio adute iz spota, glumce u vidu Olivera i Miljenka koji sjede na rubu pozornicu i piju pivu. Bend se sjajno nadopunjuje s pjevačem/reperom, daje se dubina pjesmi. Još jednom se pokazuje da Kandžijina pop strana nije ništa nužno loše, štoviše, u Hrvatskoj fali dobrih pop albuma. U “Rimcu” ispliva i reperska strana našeg aktera, pogotovo u drugom dijelu pjesme gdje uz auto tune efekt zadaje pečat, ali i u malom kao da predstavlja cijeli album.

Kandžija u Tvornici / Filip Bušić

“Kruva Masti Paprike” nailazi na prvi veći odaziv publike, kako i ne bi kad je pjesma dušu dala za izgovarati riječi iz naziva. Vidljivo je u prvom dijelu bilo da je Kandžija u fantastičnoj formi. Vesovi lete iz njega kad izvodi “Magičnu butru” ili “Idemo po sreću”, cijelo vrijeme je u pokretu, jede pozornicu, razumije se s bendom i do kraja niti jedne pjesme ne osjeća se da ostaje bez daha. To su te utakmice u nogama, što znači biti prisutan više od desetljeća na pozornici, ali i iskustvo s raznim suradnjama koje su ostvarene kroz godine rada.

Modno se Kandžija, kako je koncert tekao, sve više usklađivao s bendom. Pa smo tako za početak vidjeli njegovu u zadnje vrijeme prepoznatljivu crvenkastu kapu na glavi, dok se ispod sive majice nazirala bijela potkošulja. Bend (Filip Mesarić, Goran Pavlović, Josip Skledar i Matej Huljev) nosili su plave perike. Bionde su bili do kraja prvog set koji završava s novom “Čujemo se”. Nekom kome je Beton najdraži album, bio sam poprilično iznenađen cijelim konceptom. Idemo na drugi set.

Ništa bez Jelene, ali i Vesne

Nisam mogao ni zamislit da će Vesna Mimica čitati svojevrsni manifest drugog salta, no priča se razvila upravo u tome smjeru, da bi se nastavila s Kandžijinim likom Ivanom i dogodovštinama iz surealnog svijeta u kojem smo trenutno bivali u Tvornici kulture. Kandžija i bend izlaze drugi put na pozornicu, napokon se skidaju majice i ostaju samo bijele potkošulje (poneki u publici su se također pridružili u tom modnom odabiru).

Kandžija u Tvornici / Filip Bušić

Kandžija u Tvornici / Filip Bušić

Za početak drugog dijela stiže nova “Nikada”, da bi se nastavilo s matricom “HUMBLE.” Kendricka Lamara koja se prelijeva u “Državnu sisu”. Nastup se zagrijava, na pozornicu uletava Toxara koji ima tu telepatsku vezu s Kandžijom i vjerujem da bi i bez probe ova „vječna suradnja“ ispala najbolje moguće. Slavonska veza održala je visoku energetsku dionicu s pjesmama “HŽ”, “Trenirka i kožnjak” i “Ja se zovem”, moglo bi se reći sve favoritima publike koja se angažirala u skakanju i neprestanim rukama u zraku. Epiteti posebno vrijede za “Nema labavo” gdje publika zna u kojem trenutku odgovarati protagonistu s mikrofonom.

U nešto drugačijem i skraćenom aranžmanu čuli smo “Jelenu”, rekao bih Kandžijin najraniji hit i pjesmu s kojom sam se davnih dana upoznao s njegovim radom. “Đuro” dolazi kao još jedna poslastica za sada već opuštenu publiku koja očekuje nabrijavanje i vrhunac do kraja, ali sve se smiruje s “Kupusom” i “Sve što ne trebam”.

Posljednje navedena pjesma dobiva svoj neočekivani kraj. Sa stihovima „taman sam odustao od svega“ s kojima pjesma završava, na pozornicu izlazi ne toliko enigmatični zbor Bijelopotkošuljaši. Pa tako Edo Maajka, Saša Antić i Petar Beluhan u bijelim potkošuljama zborski završavaju pjesmu. Nadrealna situacija.

Vesna Mimica ukazala se po drugi put. Kako je i sam Kandžija rekao pri dolasku na pozornicu, ni njemu nije jasno o čemu je tu točno riječ. Možda je mislio i na nešto drugo, ali da ne prodiremo u zakutne ulice apstraktnosti, prebacujemo se na ono što možemo razumjeti, a to su sasvim sigurno “Igrice”, “Bambus i kavijar” te “Plan” koji upotpunjuje Daft Punk i njihova “Around the World”.

Kandžija u Tvornici / Filip Bušić

Gluma, eksperiment i iznenađenja

“3 ujutro” dobro sažima izazove modernog života i roditeljstva. Pjesma s kojom se Kandžija prijavio na Doru 2026. te na njoj i nastupio u prvoj polufinalnoj večeri, bila mi je jedna od boljih pjesama na hrvatskom izboru za pjesmu Eurovizije, ali nećemo se lagati – nije eurovizična, a publika u svakoj dorapjesmi traži punch koji “3 ujutro” nema. Izvedba uživo otišla je na jednu drugu razinu. Prvo su na pozornicu došle dvije plesačice, a kako je pjesma odmicala, tako se povećavao i broj plesačica pokraj Kandžije i benda. Dojam da je tri ujutro dodatno su nam naglasili Zec u odijelu te ekipa na prvoj pivi, odnosno već spomenuti Oliver i Miljenko. U jednom trenutku apsolutno svi plešu, neki uz koreografiju neki slobodnim stilom, pa je petnaestak ljudi na stageu manevriralo od Michaela Jacksona do Davida Bowieja. Treći set završava “Seljakom”, a treći izlazak ponavlja Vesna Mimica kao voditeljica ove nekonvencionalne promocije.

U završnom činu orijentirani smo gotovo u potpunosti na novi album – “Bacamo”, “Komarci” i “Preblizu” čine zaključnu trilogiju, da bi od svega odudarala old school stvar “Mali mržnja” s drugog albuma Koktel od rakije.

Kandžija u Tvornici / Filip Bušić

A koji zaključak mi možemo dati? Cijela večer odudarala je od klasičnih predstavljanja albuma. Bilo je tu režijskih intervencija, glume, eksperimenata, reda iznenađenja i hitoidnih pjesama, do onih s kojima publika još ne rezonira. Iako je koncert završio točno pola sata nakon ponoći, već sam nešto prije isteka 12 sati vidio da deseci ljudi odlaze. Za neke je očito bilo previše.

Koncept je bio iscjepkan, atmosfera koja je u jednom trenutku bila na vrhuncu brzo je splasnula promjenama na pozornici, a ritam je teško vratiti kada se manevrira staro-novo, razumljivo i nerazumljivo. Kandžija je pokazao da je u respektabilnoj formi. Bez da je trepnuo više od dva sata gospodario je pozornicom i pjesmama (ajd, malo se spotaknuo na “Mali mržnja”, ali to je i sam najavio). Vokalne sposobnosti i energičnost, uz konzistentno dobar bend koji razumije tebe i ti njega, gosti s glazbene scene, plesači, nadrealne situacije, matrice svjetskih hitova… Čini se da je Stjepko Galović sve držao na dlanu, ali da mnogi nisu bili spremni na sve što se događalo. Publiku nije lako priviknuti na nešto novo i drugačije, oni bi vjerojatno samo slušali “Donji Miholjac” do kraja vremena. K

andžija je cijelim nastupom pokazao da više gleda naprijed nego unazad, a stalna na tom svijetu samo mijena jest.