Keziah Jones u Tvornici: party za ekipu
Treći hrvatski nastup nigerijski glazbenik odvozio je srčano, premda je publike bilo onoliko koliko propisuju Capak i ekipa: moglo se komotno stajati dva metra od najbližeg posjetitelja. Unatoč tome, Jones je realizirao odličan svirački nastup uz pripadajući zabavljački performans
Keziah Jones/Samir Cerić Kovačević
Nakon nešto više od tri godine Keziah Jones, proslavljeni nigerijski gitarist i pjevač, vratio se u zagrebačku Tvornicu. Nastup je prvotno bio najavljen u Hali, no zagrebački koncert koji se pamti ipak nije bio dovoljna vjerodajnica da se tražena karta više manifestira i u većem prostoru. Štoviše, i Tvornica je bila prilično komforna pa su pred pozornicom strateški bili smješteni stolovi i stolci. Atmosfera je bila daleko od komorne, no vrući funk i blues koje rafalno isporučuje Keziah Jones ipak je ventilirao kroz publiku, a ne zbijao redove kao u prosincu 2018. Bio je to više party za ekipu od nabrijanog koncerta. Ipak, kako su gotovo pola publike činile žene, ritmička energija ipak je bila osjetna gotovo tijekom cijelog nastupa.
Jones je ponovno došao u sklopu programa Musicology, a prije samog početka organizator je podsjetio kako je posljednji koncert u Tvornici prije izbijanja pandemije bio nastup Kovacs, otprilike prije dvije godine. Kovacs će se ponovo vratiti, najavio je, kao i Mario Biondi; obojica su nastupala upravo u sklopu programa Musicology.
Keziah Jones/Samir Cerić Kovačević
Keziah Jones je u uvodnoj skladbi na neki način predstavio svoje neprijeporno umijeće sviranja gitare, što se osobito ističe u njegovoj varijanti basističke slapping tehnike. Potom je na pozornicu doveo izvrsnu i raspoloženu ritam-sekciju. Kako je koncert odmicao, tako je on od bluesa skretao prema funku i plesnijim obrascima, odnosno od utjecaja Jimija Hendrixa prema očitom sviranju na istom kolosijeku kao i Prince. To ne treba čuditi: Jones je, poput, Princea izgradio vlastiti stil koji kombinira mnoštvo utjecaja – osim bluesa i funka u izričaju rabi soul i autohtonu afričku Yoruba glazbu. Pritom se pokazao i kao izvrstan ceremonijal-majstor koji je nerijetko publiku iskoristio kao pozadinske vokale, dok je trio izvodio improvizacije i hitove.
Keziah Jones/Samir Cerić Kovačević
Dakako, publika je dobila što je željela, od „Million Miles From Home” do „Rhythm Is Love” uključujući cover Ricka Jamesa „Below The Funk (Pass The J)” i zapravo se nije osjetilo da je on gotovo deset godina diskografski neaktivan. Premda Tvornica nije bila krcata kao prije njegova prvog nastupa, Keziah Jones nije nastupu pristupio rutinirano; uostalom, i njemu je ovo jedan od prvih povratničkih koncerata.
Osim precizne i uigrane svirke, ostvario je i srčani kontakt s publikom, ne stajući sa showom ni kad mu je pukla žica na gitari. Umjesto da preuzme drugu gitaru, radije je samo pjevao uz ritmičku nadgradnju, dok mu tehničar nije promijenio žicu. Publika je nagradila njegov treći hrvatski nastup (prije zagrebačkih koncerata svirao je u Dubrovniku) zborskim pjevanjem, aplauzom i uživanjem u nastupu s istančanom (blu)funk aromom.
