Najbolji protuotrov za siječanjsku depresiju

,,Ma ovaj prvi mjesec je za bacit’’’, ,,nemaš đe poć’’’, ,,ništa se ne događa’’ ovih su dana samo neke od najčešće izušćenih fraza u Dubrovniku (a i diljem Jadrana, pretpostavljam). Bolna je istina ta da su te jadikovke, koliko god ponekad bile otrcane ili iritantne, itekako realne, s obzirom na to da ako u ovo doba godine želite čuti kvalitetnu glazbu, najčešće možete samo čeznutljivo gledati prema događanjima u glavnom gradu te držati fige da će vam poslodavac odobriti korištenje pokojeg dana godišnjeg.

Možda je zato projekt AJMO! Ureda za izvoz glazbe Hrvatska bio već u svojoj prvoj godini toliko dobro primljen, jer decentralizacija glazbenog života i davanje na vidljivosti manjim koncertnim prostorima hvalevrijedni su ciljevi, a i uvijek relevantni (ako ni zbog čega drugog, onda barem da se pokuša doskočiti lamentacijama o glazbenom ukusu mladih, ali to je tema za neku drugu priliku) stoga nimalo ne iznenađuje činjenica da AJMO! više nije samo pilot projekt, nego (nadajmo se) stalni dio kulturnog života u tzv. off-sezoni.

Foto: Vedran Levi

U kontekstu Dubrovnika i Art Radionice Lazareti, jedne od rijetkih oaza za nezavisnu glazbu (i nezavisnu umjetnost općenito) u Dubrovniku, koncert bendova Ki Klop i ROLO koji se održao 24. siječnja označio je nastavak još jednog ciklusa koncerata koji tamošnja ekipa neumorno organizira.

Foto: Vedran Levi

Dubrovačka je publika tako u listopadu mogla čuti LHD i njihovu glazbu za skoro sto godina stari film Birtija, zatim je u prosincu (prije Zagreba, ha!) iskusila ABOP (koji ovih dana kupi valjda sve nagrade koje se dijele u državi) i projekt Eleven Ivana Levačića u live izvedbi, a u siječnju je došao red na ranije spomenutu kombinaciju zagrebačkog  discopopa i splitskog eksperimentalnog-electro-rocka (?).

Ki Klop: premijerno u Gradu s raspoloženom publikom

Večer je otvorio trojac Ki Klop, koji se u live varijanti sastoji od autorskog dua Jakova Ramničera (bas) i Luke Žigolića (gitara i vokal) te Laure Tandarić (bubnjevi i prateći vokal). Ki Klop mi je još od ovogodi-ups, prošlogodišnjeg, InMusica postao neizostavan dio svakodnevne playliste, tako da sam se radovao ponovno ih čuti, a posebno mi je drago što, za razliku od stanovitog broja bendova, na svom prvom nastupu u Dubrovniku ipak nisu svirali samo za šačicu znatiželjnih slušatelja, nego za vrlo lijepo popunjeni (unatoč kiši, za divno čudo) i plesno raspoloženi prostor desete lađe Lazareta. Taj je prostor još i, kao i uvijek, bio prekriven raznoraznim tepisima, tako da se i u tom kontekstu mogla naći neka poveznica s njihovom diskografijom.

Foto: Vedran Levi

Počevši sa Sutonom s EP-ja U dućanu ćilima (iako naslovnu stvar nisu odsvirali jer je, kako kažu, stara i više se ne sjećaju kako ide) trio nas je proveo kroz veći dio svoje diskografije, većinski s fokusom na album Otopljeni disko (JeboTon & Mudri Brk, 2024.) uz pokoju novu stvar, poput recentnog singla Kao ja i još neobjavljene Fotografije.

Foto: Vedran Levi

Set je to pjesama raznovrsnih i ponekad oprečnih ugođaja, od mračnog tijekom Usana od cirkona, preko njima (i meni) najdraže i vrlo funky numere Sezona izgubljenih pasa, do izrazito poletnog u slučaju Topi se disko oko nas i Volim kako izgledaš, ali dečki (u matchy šljokičastim hlačama čijeg se kroja ne bi posramio ni Travolta) i cura su to sve izveli s jednakom dozom groovea i zaraznom energijom na pozornici, iako im je trebalo malo vremena da krenu s obraćanjem publici, ali nakon što se taj obrat dogodio Luka je neprestano obogaćivao dojam s kojekakvim upadicama i anegdotama.

Foto: Vedran Levi

A onda je pred kraj nastupa uzeo u ruke Marinovićevog Kiklopa, koji je poput Čehovljevog pištolja ležao na pozornici čekajući trenutak da postane nešto više od scenskog rekvizita, i krenuo recitirati dio koji su upotrijebili u outrou albuma, Polifemu.

Foto: Vedran Levi

Izuzev vječne borbe s ozvučenjem, jedina prava zamjerka Ki Klopovu nastupu došla bi sa sviračke strane; naravno, kod ovakve glazbe i pristupa ne očekujete da bend tijekom cijelog nastupa bude, što bi se reklo, in the pocket, ali bilo je tu svakakvih akorada i drugih sitnih grešaka, a koliko god Laura obogaćuje nastup, njen je bek vokal u dosta navrata nadjačavao Lukin, a u kombinaciji s njegovim karakteristično hrapavim glasom te su njihove vokalne harmonije nerijetko zvučale malo prljavo. Ali možda je u tome i poanta.

RØLØ – kaskaderi pedalboardova i promotori Spinuta

Main event večeri (kako su ga zamislili organizatori) bio je splitski ROLO (stilizirano kao RØLØ) koji je svoj zadnji koncert u Dubrovniku, kaže frontmen Mišo Komenda, imao prije desetak godina (nisam bio, mea culpa). Komenda i bubnjar Karlo Kazinoti starosjedioci su hrvatske indie scene, počevši još pred četvrt stoljeća kad su s Leut Magnetikom uz neke druge tad aktualne sastave pokazali kako u Hrvatskoj zaista postoji senzibilitet za indie glazbu. S druge strane, ROLO, koji uz njih dvojicu još broji i basista Bernarda Andrijaševića i ,,najstarijeg člana benda’’ (u stvarnosti najmlađeg) klavijaturista kojega je Komenda predstavio samo kao Tomu.

Foto: Vedran Levi

Što se samog benda tiče, predstavio ih je kao ,,ABOP za siromašne’’, što je izazvalo smijeh publike. Naravno, koliko god je takva usporedba nezahvalna, što se same žanrovske odrednice tiče čak je i na mjestu; i u ovom slučaju se radi o kombinaciji (eksperimentalnog) rocka i elektroničke glazbe, čiji dojam svakako potencira obilato korištenje repetitivnih ritamskih i melodijskih obrazaca. Bez obzira na to, nikako nije riječ o monotonom nastupu, s obzirom da i Komenda i Andrijašević pod nogama drže pedalboardove kakvih se ne bi posramio ni Josh Klinghoffer. Nadodajte na to i Komendin vokal koji uvijek ima bar neki efekt, i dobit ćete set na kojem svaka stvar, bez obzira na prividnu jednoličnost, ima vlastiti karakter i ugođaj.

Foto: Vedran Levi

Od Kaskadera u kojem se bend igra s faznim pomicanjem pojedinih dionica tvoreći interesantan privid polimetrije, preko Bliskih susreta koji su više okrenuti prema čistokrvnom rocku, pa sve do surferskog rocka u pjesmama Zva’ ću te i Bebo ja te volim, tijekom cijelog nastupa bend je održavao jedan nemilosrdan, a opet opušten groove, dok nas je Komenda između pjesama zabavljao svojim izjavama, a u jednom je momentu (pre) hrabro ispio domaću rakiju iz bočice koju je dobio iz publike. Ubrzo nakon uslijedio je drugi od dvaju biseva i njihova najnovija pjesma Spinut.

Foto: Vedran Levi

Komenda se zahvalio, ostali članovi su se poklonili te zajedno napustili pozornicu, a ono što je slijedilo bilo je vraćanje u realnost; loša strana ovako dobrih koncerata je ta da je za njihova trajanja svijet nakratko ljepši raznobojniji, pa vas onda na kraju siječanjska depresija udari dvostruko jače. Jedino što možete je otvoriti kalendar i gledati kad je neki sljedeći koncert.