Ekstaza bez ecstasyja

Na prijestupni je dan 2024. godine splitski ROLO nastupio u zagrebačkom klubu Močvara u sklopu promocije kompilacije Zvučni zid

Kompilacija Zvučni zid, čiji je idejni začetnik i producent Vedran Peternel, svojevrsni je nastavak Zagreb callinga objavljenog 2021. godine, no za razliku od Zagreb Calling kompilacije snimane tijekom četiri dana u zagrebačkom KSET-u, Zvučni zid okuplja petnaest izvođača hrvatske alternativne scene koji su ponovno snimili neku od svojih pjesama u jednom od deset ”alternativnih” klubova, odnosno klubova koji podržavaju domaću alternativnu scenu u četirima različitim gradovima.

Kompilacija koja je već zaslužila i nominaciju za Porin objavljena je za Menart, a uključuje finu selekciju izvođača različitih provenijencija na kojoj su se našli HRAM, Skotni vrag, Nemeček, Nina Romić, Barbara Munjas, ROLO, Mimika Orchestra, Povraccio di Colteo, Sara Renar, CRIO, Roj osa, Seine, ŠIZA, Denis Katanec i Živa voda. Dok smo recimo prošlog vikenda mogli svjedočiti promociji nešto drugačije Hali Gali kompilacije u svrhu koje su bendovi iz kolektiva snimali potpuno nove i još neobjavljene pjesme, a promovirali su je s više nastupa u jednoj večeri, na festivalski način, izvođači čija se pjesma našla na dvostrukoj ploči Zvučnog zida održavaju promotivne koncerte u različitim klubovima, pa se tako dan prije ROLA u Vintage Industrial Baru održao dvostruki koncert na kojemu su nastupili Sara Renar i Seine, a serija je promo koncerata započela u Melinu gdje je 17. veljače nastupio šibenski HRAM te nekoliko dana kasnije i Denis Katanec.

ROLO se na kompilaciji našao sa svojom pjesmom ”Siesta”, a spot ipak nije sniman u Splitu, već je snimljen u omiljenom i legendarnom šibenskom klubu Azimutu. Iako sam ROLO dosad slušala samo u sklopu Let’s Rock i Ferragosto JAM festivala gdje su po prilici svirali u afteru i u zagrijavanju, zanimalo me kako će izgledati cjelokupni klupski solo nastup ovog splitskog trija. Dečki su stigli od Splita do Zagreba i na njima svojstven i jedinstven način prezentirali svoj rad i jedan radni dan učinili manje običnim.

Već me u taksiju vozač, nesvjestan činjenice da je četvrtak napokon postao novi ili mali petak te koncertno jak dan u tjednu, začudno i poprilično zbunjeno pitao što se to radnim danom događa u Močvari, na što sam mu ja naivno i žustro objašnjavala da se koncerti događaju i četvrtkom te da to nije jedini koncert u gradu ove večeri, već je to jedan od onih dana kada simultano želiš biti na više različitih mjesta. Izbor je pao na ROLO, a u taksiju je nakon toga nastao pomalo neobičan muk jer je vozač i dalje bio poprilično i vidno zbunjen (vjerojatno i imenima bendova za koje nikada nije čuo), a po dolasku pred klub iznenadio je i poluprazan prostor močvarne terase nešto prije 21 sat.

Iako su na svojim društvenim mrežama ambiciozno najavili da počinju u simboličnih 21:07, čini se da je to ipak prerana satnica za jedan radni dan. Srećom, klub se počeo puniti poprilično brzo, pa se čak i četvrtkom uspio okupiti pristojan broj ljudi koji su htjeli plesati s ROLOM.

Nešto što je ličilo na after work mingle s terase se na prve udarce bubnja prebacilo u unutrašnjost mračnog kluba i vrlo brzo pretvorilo u party. Moj +1 za ovaj je koncert bila moja mama koja me po dolasku u klub pitala „a čekaj, što oni uopće sviraju?“, na što sam odgovorila samo „moraš ih doživjeti live, svidjet će ti se!“. Bila sam u pravu.

„Sve vas ovdje znam, čak i osobno“, šalio se Mišo na jedan od triju svojih mikrofona kada je primijetio poznata (splitska) lica u publici i opuštao atmosferu odmah na početku, dok ni alkohol koji je nakon stresnog dana (ili života) bio potreban još nije stigao djelovati. ROLO je definitivno jedan od bendova koji imaju taj blagoslov ili prokletstvo da su live puno jači nego studijski – što zbog interakcije s publikom, što zbog glazbenog stila.

Prije nego što sam ih prvi put čula uživo, nije mi bilo jasno što ljudi vide i čuju u njima, ali tu je hipotezu svakako valjalo provjeriti empirijski – pa sam već nakon prvog livea i sama postala fan. Klubom su širili pozitivnu energiju već svojom pojavom na sceni koja je odisala nekom sigurnošću, odlučnošću, ali i dalmatinskom opuštenošću, što je nekim domino efektom utjecalo na raznoliku publiku.

ROLO je jedan od onih bendova koji je voljen od ljudi sa scene, posebno glazbenika, pa ih se redovito može vidjeti kako plešu na njihove zarazne ritmove, melodije i beatove. Dečki savršeno kombiniraju i doziraju rokenrol s elektronikom, pomiču i ruše barijere tim naizgled nespojivim žanrovima, pri tome spretno žonglirajući instrumentima, hrpom pedala, efekata, trima mikrofonima i ritam mašinom.

Raspoloženje je čitavo vrijeme, u spretno doziranim intermezzima koji su postali iznimno važan i neizostavan dio njihovih nastupa, dodatno podizao Mišo svojim šaljivim izjavama, pa između pjesama i neprestanog plesa publika puca od smijeha, što se na koncertima i ne viđa toliko često. Prvi je to put da sam ih gledala i u zatvorenom prostoru, pa je njihova glazba u mračnom klubu vizualno bila upotpunjena sjajnim lightom koji je pratio ritam i scenske kretnje, a čije su boje pružale sinestezijsko iskustvo doživljaja pjesama.

Možda zbog činjenice da je ovo prvi 29. veljače koji se dogodio nakon one kobne 2020. godine, možda zbog pive, ali najvjerojatnije – zbog glazbe, neke su se kozmičke sile sinoć spojile i umjesto ”sieste”, nastala je prava ”fiesta”. „Ako imate ecstasy, sad je pravo vrijeme da ga uzmete“, izgovarao je u šali Komenda dok je počinjao svirati prve akorde sljedeće numere koja će publiku baciti u još jednu plesnu i ritmičnu ekstazu i bez konzumacije opijata.