I mi bend s pjevačicom za veselicu poslije rodea imamo!

Već cover albuma nedvojbeno sugerira, bez ikakve dvojbe, da je unutra country: šešir, urešene čizme (kaubojske) i između laso za privođenje krava, teladi i sličnih domaćih životinja

Crooks & Straights/Jakov Patekar

Rekao bi neupućeni, još jedan country bend iz SAD-a. Ali promotivne fotografije uz album detektiraju da je band naš domaći, primorski. Nisu se riječki Crooks & Straights fotkali u barkama na kvarnerskom akvatoriju nego negdje iznad Rijeke ili Opatije uz željezničku prugu dajući do znanja da itekako znaju ulogu vlaka naročito ranih američkih country umjetnika, posebice Johnnyja Casha.

Vlakom se išlo iz tmurnih provincija u velegradove koji su privlačili svojim svjetlima. Bend postoji četvrt stoljeća, mijenjao je pjevačice i violinistice da bi u Zagreb u Sax stigli s novim vokalom – Nikolinom Tomljanović, iskusnom riječkom pop pjevačicom. Nekako spontano i nekako bez velikih nagovora, više vlastitom intuicijom, ispalo je da se Nikolina u country bendu ne samo snašla, nego i pliva kao riba u vodi.

Crooks & Straights/Suzana Svečnjak

Kroz čak petnaest pjesama od šesnaest na novom albumu benda Nikolina suvereno, uvjerljivo i respektabilno pjeva kao da je cijeli život bila u countryju. Jednu pjesmu na albumu kao gost pjeva Damir Kedžo. Pun pogodak kao što je angažiranje Nikoline za pjevačicu prekaljenoga country benda. Ne samo zbog toga novi album Someplace Else mogao bi bend početi izvlačiti iz situacije kad su duboko ispod radara medija i šire publike.

Možda na ruku bude išla – a to je ipak veliki upitnik – situacija u svijetu koja neizravno obnavlja interes za country od tipične pop publike. Mislim, pritom, prije svega na country album Beyoncé. Taylor Swift u ovoj je priči nešto sasvim drugo. U nas country uopće nije u interesu, dapače nema ga osim kod onog kruga koji zna za autorski, eksperimentalni country, koji zna za Dwighta Yoakhama i Emmylou Harris, na primjer.

Imali smo u hrvatskoj jedan country bend – Plavu travu zaborava, ali kao da je sjećanje na nju posve izblijedjelo.

Istina, na samom početku diskografske karijere više nego uspješno country je „ukuhala“ u neke svoje pjesme upravo Mia Dimšić. Ako me sjećanje ne vara, to bi bilo sve.

Crooks & Straights/Suzana Svečnjak

No Crooks & Straights su tijekom četvrt stoljeća gradili pristojnu karijeru u inozemstvu, i diskografski, i koncertno. Na jednom relevantnom poljskom country festivalu proglašeni su najboljima u sezoni  2004/2005. Snimili su i nekoliko albuma te su bili na jednoj američkoj kompilaciji, ali to nije imalo konkretnog odjeka u nas.

Najnoviji, četvrti album Someplace Else objavio im je zagrebački  Dallas, i to je uz Nikolinu više nego dobar znak bolje budućnosti u nas.

Pjesme na albumu dobar su temelj za sve to.

O čemu god Nikolina pjevala – tuzi, bijesu, prvoj zaljubljenosti, odlasku iz ljubavne veze, tipu-ispičuturi viskija, odlasku iz grada iz kojega treba čim prije otići – uvijek su to izrazito plesne pjesme. Naročito je Nikolina vrsna kad su u pitanju pjesme u kojima joj je „pun kufer“ podređenog položaja u ljubavnoj vezi. Kao na primjer u ”Somewhere Between”, gdje svađa ljubavnika (skoro će on biti i bivši) završava njezinim odlaskom u bar za šank i pićem sa slučajnim muškarcem. Bivši to ne zna jer spava, ali bit će mu sve jasno kad se probudi.

Crooks & Straights/Suzana Svečnjak

”Keys To The Telephone” na istu je temu, samo što ovdje nema svađe nego djevojka apsolutno nezadovoljna vezom bez riječi odlazi, ostavljajući mu ključeve stana uz telefon.

Ima i drugih situacija, tj. momak odlazi, ali djevojci nije ni u primisli moliti ga da ostane (”Time’s Up”).

Ima i onih sretnih trenutaka kad sve gori od prve zaljubljenosti.

U svakom slučaju, sve je od Nikoline izvrsno, iskustveno prožeto, a aranžmani promišljeni i obuhvaćaju pliće i dublje korijenje američke glazbe, od countryja, rockabillyja, swinga, čak i charlestona, ali sve na neki fini način. Bogatstvo aranžmana i skladni žanrovski pluralizam vuku prisjećanja na zadimljene noćne klubove, salune, roadhouse i, naravno, prostore pod vedrim nebom.

Uvijek mora biti plesno, jer ples je jedan od najboljih lijekova za sve nedaće, traume, ljubavne boli, ali i radosti.

Posebno razvedravajuća je ”Put The Drinks On Me”, u kojoj djevojka moli šankera da sva pića stavi na njezin račun, sva koja su u baru popijena jer odlazi u namjeri da završi u zagrljaju muškarca kojeg je slučajno srela u baru.

Nije dakle sve na albumu tugaljivo ili bijesno i osvetnički. Ima i radosti uzajamne velike ljubavi, davanja i uzvraćanja.

Zafrkancija, veselica na račun ispičuture u pjesmi ”Whiskey Drinkin Heroes” o pravom heroju-uništavaču ogromnih količina viskija!

Kakav bi to bio country album bez viskija, makar i na ovakav, ironičan način.

Kad malo zastanemo i stavimo Crooks & Straights i njihov najnoviji album Someplace Else u aktualni kontekst popularne glazbe u nas, album se može doživjeti i kao dobrodošlo osvježenje.

Bez obzira na to što oni ne donose ništa novo (tko je izmislio ovu groznu poštapalicu?).

Pa što onda?

Ta, ima zato mnogo mlađih da donose novo u postojeće stanje stvari.
Crooksi su, reklo bi se, staromodni, ali izvrsni glazbenici, maštoviti aranžeri koji uz beskrajnu pomoć nove pjevačice Nikoline Tomljanović pružaju fantastičnu glazbenu i, iznad svega, plesnu zabavu.

Onako kako je David Bowie u legendarnoj ”Let’s Dance” pjevao:

Kad ti je dosta svega lošeg, obuci crvene cipele i zapleši blues.

Crooks & Straights majstori su u objedinjavaju stilova ma i u jednoj jedinoj pjesmi, a ne samo u više njih. Kao da su bili oduševljeni naslovom knjige Monolitni pluralizam engleskog autora Alexeia Monroa.

Nikolinu ne možemo ni prepoznati u odnosu na silne prethodne role koje je imala u karijeri. Snažna osobnost country pjevačice i fokusne figure na pozornici, više nego lijepoga stajlinga, uočljivog ali bez ružnih, napadnih ukrasa, dodataka koji pokvare umjetnički dojam.

Vrckava i, što je najvažnije, zabavna kao i cijeli bend!

Sve skupa idealni za veliku country zabavu, tulum kao poslije rodea!

Crooksi su čvrst, iskusan, nadahnut bend i posvećen onome što izvode, kao i Nikolina. Ozbiljna družina s Kvarnera.

Nakon najnovijeg albuma i koncerta u Saxu (premda slabo posjećenom, ali u dobroj atmosferi) u nadi sam da će se ovaj riječki izuzetak barem malo približiti radaru i medija i šire publike.

Crooks & Straights u Saxu ovog kišnog četvrtka bili: Nikolina Tomljanović (glavni vokal), Luciano Bradičić (bubnjevi), Robert Bradičić (gitara, inače otac Lucianov), Antun Stašić (violina), Damir Matković (klavir) i Mladen Srića (bas).

Set lista je uključivala čak 11 od 16 novih pjesama (“I Only Have Eyes On You”, “Whiskey Drinkin’ Hero”….) s albuma Someplace Else što samo po sebi dovoljno govori pogotovo što su imale sjajan prijam kao  njihove stare pjesme ili klasici (“Burnin’ The Honky Tonks Down”, “I Wanna Be Cowboy Sweetheart”…).

Vrijeme prije dolaska Crooksa na pozornicu kratio je Jakov Grubišak, prijateljima koji vole talent showve (Treće izdanje The Voice). Bio je to mini tv talent show ali bez raskošne studijske produkcije.

Fanovi su bili zadovoljni, oduševljeni. Osobno sam bio ravnodušan.