Nikolina Tomljanović: „Nije realno razmišljati o okupljanju grupe ENI“

Riječanka Nikolina Tomljanović uspješno vodi dvije glazbene karijere – samostalnu i onu vokalnu u country bendu Crooks & Straights. Članica negdašnje grupe ENI voditeljica je i glazbene emisije na Radiju Rijeka te učiteljica glazbenog odgoja u Osnovnoj školi Pećine u Rijeci

Glazba je njezin dom: Nikolina Tomljanović u Memphisu

Nikolina Tomljanović glazbenim vodama plovi više od trideset godina, prvotno kao članica zbora Putokazi te kao članica grupe ENI s kojom je žarila i palila hrvatskom pop scenom. S Enicama je predstavljala Hrvatsku na Eurosongu 1997. s pjesmom “Probudi me”.  Kao samostalna izvođačica nastupa od 2014. godine, da bi u prosincu 2018. izdala svoj album prvijenac Put po mom na kojem surađuje s mnogim autorima poput Mije Dimšić, Uršule Tolj, Marijana Jelenića, Sandra Bastiančića, Nikše Bratoša i Nene Belana.

U posljednjih nekoliko godina izdaje uspješne singlove koji nerijetko ulaze u top deset hrvatskih radio stanica. Pjesme stvara u suradnji s Goranom Gubićem-Hansom, riječkom country skupinom Crooks & Straights, Robertom Pilepićem, a na Zagrebačkom festivalu nastupila je s pjesmom Aljoše Šerića. Osim kao glazbenica, Nikolina uživa u ulozi supruge, u majčinstvu, školskim djelatnostima gdje radi kao učiteljica te kao voditeljica emisije na Radiju Rijeka. Uskladiti sve navedeno nije lako, ali žena, majka, pjevačica nastavlja jednakim tempom.

U kojoj se ulozi najbolje osjećaš?

Najviše volim biti u svome domu i dijeliti trenutke sa svojom obitelji. A opet, kad se popnem na binu osjećam da sam na svom terenu. Kad sam stigla u Memphis i slušala bendove rekla sam sebi: „Konačno sam doma!“ Dakle, i glazba je moj dom.

Kako je moguće uskladiti sve te obveze?

Odavna, još iz ere Putokaza, naučila sam dobro organizirati svoje vrijeme. Zaista sve stignem. Sjećam se da sam i u kombiju s Enicama znala učiti za fakultet. Dandanas dok negdje putujem, a suvozačica sam, pripremam se za nastavu ili radijsku emisiju.

Put po mom nije samo ime tvojega prvog samostalnog uratka, tako se zove emisija koju vodiš i uređuješ na Radiju Rijeka. Odakle želja za novinstvom?                                                                                                                 

Na Radiju Rijeka radim nešto više od dvije godine i imam svoju glazbenu emisiju jednom tjedno u trajanju od tri sata. Zapravo, prilikom jednog nastupa upravo na Radiju Rijeka kroz priču se ispostavilo da bih mogla i ja imati svoju emisiju ako se ohrabrim za novi pothvat u životu. Zaključila sam da nema razloga zašto se ne bih okušala.

Ove godine s country bendom Crooks & Straights nastupaš na CMC festivalu s pjesmom na hrvatskom jeziku, iako je poznato da bend ima repertoar na engleskom. Ustupak ili promjena razmišljanja?    

S Crooksima, kao članica i glavni vokal pjevam isključivo na engleskom jeziku. Pjesma “Ova noć miriše na tebe” inicijalno je snimljena na engleskom jeziku, ali je moj frend i suradnik Fazan Pegula napisao novi tekst na hrvatskom jeziku. Napravljena je, zapravo, za potrebu moje solo karijere. Iz tog razloga na CMC-ju ćemo se predstaviti kao Nikolina Tomljanović i Crooks & Straights.

Paralelno vodiš dvije glazbene karijere: solističku s pop-country songovima i vokalnu u country bendu. Na početku tvoje solo karijere bio sam uvjeren da ćeš krenuti soul ili R&B glazbenim vodama. Kako si završila u countryju?

Soul je uvijek u meni i bez obzira na pop-country pjesme koje pjevam, soul ne može u potpunosti iz mene. Prilikom snimanja pjesme ˝Prekrasan dan“ s Enicama, Neno Belan mi je rekao da moram snimiti pop-country album. Zapravo, u svim pjesmama s Enicama koje koketiraju s countryjem upravo sam ja bila solist. Leži mi country. Kad god imam neku gažu u Hrvatskoj, publika uživa u mojoj glazbi i country coverima. Čini mi se da ljudi baš vole country i, iskreno, nije mi jasno zašto se još nije otvorio put za taj stil glazbe. S Crooksima nastupam većinom izvan Hrvatske i reakcije publike su odlične.

Održavaš li kontakt s članicama grupe ENI? Imate li možda i neke planove vezane uz zajednički povratak?

Ostale smo u jako dobrim odnosima i često se čujemo, kontaktiramo, družimo se, roštiljamo, slavimo dječje rođendane. O Enicama pričamo onako kroz uspomene. Mislim da nije trenutačno ni realno pomišljati na okupljanje benda. Naravno, to ne znači da se nikad neće ni dogoditi.

Nastupile ste na Eurosongu. Koliko se taj spektakl promijenio u par desetljeća od vašeg nastupa?

Da, Eurosong se jako promijenio. Nekad se osim glazbe promišljalo o posebnom stylingu i eventualno o koreografiji, a sad sve mora biti na entu. Osobno, ja to ne volim. Sve je pretjerano. Volim čuti dobru pjesmu i dobar glas i da me ništa u tome ne ometa.

Kao dio ENI, snimila si nekoliko pjesama s Letom 3. Kako komentiraš njihovu medijsku eksploziju i eurosongovski nastup?

Letovci su bili sjajni, kao i uvijek. Sva silna frka koja je stvorena oko njihova nastupa je svojevrsna potvrda njihova rada dugi niz godina. Neki su se tek nakon ove pjesme počeli upoznavati s bogatim glazbenim opusom Leta 3. Iako to tako ne izgleda, trinaesto mjesto je odličan uspjeh, naročito kad se zna kako je publika glasala. A zbog publike sve to i postoji.

Uskoro veliki koncert i album dueta: Nikolina Tomljanović

Što ćeš ti ponuditi publici u ovoj godini?

Moj je plan obilježiti trideset godina glazbene karijere. Prvo slijedi nastup na CMC-u, a potom, izlaskom albuma dueta napravit ću koncert sa svim gostima na albumu. Još malo pa ide u proizvodnju, a onda se hvatam posla oko organizacije velikog koncerta.

Koliko te poznajem, ne pripadaš ljudima koji imaju tremu prije nastupa, tako da vjerujem da će taj koncert biti pun pogodak. Ali, na jednom festivalu skoro si odustala baš zbog napada panike. Što je bilo posrijedi?

Moj prvi solo nastup bio je na Festivalu šibenske šansone. Imala sam strahovitu tremu, neopisivu. Nitko mi nije vjerovao, mislili su da ja to samo tako kažem, odnosno da pretjerujem. Na dan festivala počela je padati kiša i bila sam presretna što neću morati nastupati. Međutim, oko 18 sati zasjalo je sunce i festival se održao. Do zadnje sekunde imala sam tremu. A onda, popela sam se na binu i guštala. Suprug je rekao da su mu to bile najduže tri-četiri minute u životu, a ja sam, frajerica, na kraju bez problema otpjevala pjesmu. Nekoliko godina kasnije, na tom istom festivalu dobila sam na kraju nagradu za najemitiraniju skladbu s festivala, “Daleko”. Svega toga možda ne bi bilo da je taj dan u Šibeniku nastavilo kišiti.

Zagrebački je festival u zatvorenom prostoru pa straha od kiše nema. To je festival koji ti je sve ove godine posebno prirastao srcu, zar ne?  

Pa da, Zagrebački festival se s godinama nametnuo kao vrhunska smotra koja svake godine izbaci velik broj odličnih pjesama. Imam sreću raditi s divnim, kvalitetnim ljudima, što je prepoznao i stručni žiri. Pjesma ne mora nužno biti hit, ali treba imati ono nešto. Kad je osjetiš na pravi način uz dobru interpretaciju, uspjeh pjesme je zagarantiran. S pjesmom “Volim kako se smiješ” u suradnji s riječkom grupom Belfast Food dobili smo i nagradu za najbolju pjesmu po mišljenju radijskih urednika. To je meni značajna nagrada, potvrda da dobro radim i biram pravi tim. U njemu svakako moram istaknuti i mog producenta Mateja Zeca, člana grupe Let 3.