Transcendentalan koncertni početak 75. Dubrovačkih ljetnih igara

Svake godine na Kandeloru, kad se tradicionalno objavljuje preliminarni program Dubrovačkih ljetnih igara, postupak je isti: sjedanje na kavu, lociranje žarišta ovogodišnjeg programa i rasprava o istom, uz istovremeno oduševljenje i negodovanje. Ove je godine iskustvo pregledavanja toga prvog popisa festivalskih izvedbi umnogome bio sličan, a jedan od koncerata koji nije mogao ne zapeti za oko bio je upravo prvi – nastup legendarnoga katalonskog umjetnika Jordija Savalla i njegova ansambla Hesperion XXI s hvaljenim programom Mare Nostrum: Dijalog duša.

Kad se tradicionalno objavljuje preliminarni program Dubrovačkih ljetnih igara, postupak je isti; sijedanje na kavu, lociranje žarišta ovogodišnjeg programa i rasprava o istom, uz istovremeno oduševljenje i negodovanje…

I onda je 11. srpnja, na sâm dan koncerta, došlo razočarenje. Osamdesetdvogodišnji Savall iznenada se razbolio,  a koncert je naizgled ostao bez svojega ključnog aktera. Taj dojam razočarenja bio je gotovo opipljiv u vrućem, gustom zraku Kneževa dvora, naročito kod segmenta publike, koji je tek na ulazu – iz službenog priopćenja – saznao za Savallovo odsustvo. Ipak, popraćen aplauzom, deseteročlani sastav, ovaj put predvođen sirijskom oudisticom i vokalisticom Waed Bouhassoun, izašao je na pozornicu, sjeo na svoja mjesta i počeo s izvedbom. Nezavidna pozicija za bilo koji ansambl, naročito jedan ovakvog tipa za koji je figura voditelja utoliko važnija i čije je odsustvo zasigurno iziskivalo značajno modificiranje i preslagivanje predviđenog programa.

Hesperion XXI / Foto: Dubrovačke ljetne igre

I onda je to isto razočarenje iščezlo, rasplinuto u Atriju Kneževa dvora zajedno sa zvukom koji arhitektura prostora i njegove akustičke osobine nužno vuku prema gore, a zamijenio ga je pljesak – čest, iskren i glasan. Stanovita istina sinoćnjeg koncerta jest ta da je odsustvo njegova protagonista i glavne atrakcije rezultiralo svojevrsnim ogoljenjem, kao i dokazivanjem da Hesperion XXI nije samo Jordi Savall, nego i deset vrhunskih glazbenika, čiji su individualni doprinosi bili itekako čujni svih devedesetak minuta nastupa bez pauze.

…razočarenje je iščezlo, rasplinuto u Atriju Kneževa dvora zajedno sa zvukom koji arhitektura prostora i njegove akustičke osobine nužno vuku prema gore, a zamijenio ga je pljesak – čest, iskren i glasan

No što je Mare Nostrum: Dijalog duša? Program nosi ime istoimenog nosača zvuka koji su 2011. godine s ansamblom priredili Savall i njegova pokojna supruga, sopranistica Montserrat Figueras, a čiji je naziv izvedenica rimskog izraza za Mediteran. Umjetnikova zamisao bila je demistificirati naizgled disparatne glazbene tradicije mediteranskog područja, ukazati na njihove sličnosti, njihove različitosti i barem na ovaj način pomiriti njegove kroz povijest često zaraćene kulture. Poruka je to koju je i Bouhassoun pročitala te koja je, u ovoj nesigurnoj suvremenosti, prijeko potrebna.

Hesperion XXI / Foto: Dubrovačke ljetne igre

Uz Bouhassoun, na sinoćnjem se koncertu Hesperion XXI sastojao još i od vokalistâ Katerine Papadopoulou (Grčka) i Liora Elmaleha (Izrael), zatim flautista Pierrea Hamona (Francuska), kavalista Nedyalka Nedyalkova (Bugarska), oudista Yurdala Tokcana (Turska) i Drissa el Maloumija (Maroko), kanunista Hakana Güngöra (Turska), santurista Dimitrija Psonisa (Grčka) koji je povremeno u ruke uzimao i maursku gitaru, te perkusionista Davida Mayorala (Španjolska) čiji je bubanj na središnjoj poziciji u ansamblu djelovao gotovo poput primordijalne sile koja je pogonila ostatak svirača, naročito u plesnim segmentima programa.

Hesperion XXI / Foto: Dubrovačke ljetne igre

Nakon uvodne berberske tradicionalne pjesme Alba, publika je tako podignula glave prema galeriji Kneževa dvora i glasu Elmaleha koji je tako izmješten improvizirao na stihove Salomonove Pjesme nad pjesmama, a u tom prvom bloku koncerta uslijedila je još i sirijska pjesma In Damas, Saltarello iz jednog od rukopisa el Astrológa, Alfonsa X. Kastiljskog te jedan od nekolicine plesova večeri.

Drugi je pak blok bio posvećen nekim drugima glazbenim tradicijama; Grčkoj, u obliku tradicijske pravoslavne pjesme Ego krasi den epina (hrv. Nisam pio vino), Italiji, u vidu anonimne skladbe Lamento di Tristano iz tzv. Londonskog rukopisa (Add MS 29987) a koji datira iz razdoblja Trecenta. Slijedio je sirijski ples Al-mâiyya, al-mâiyya, a nakon njega ansambl se ponovno okrenuo Izraelu, Damasku, Cipru i Grčkoj.

Hesperion XXI / Foto: Dubrovačke ljetne igre

Uz vokaliste, koji su, dakako, redom bili zaista izvrsni i koji su se u određenim momentima doimali gotovo nadnaravnima, ono što je možda i najviše oduševilo bila je međuigra između svakog od instrumentalista, fuzija njihovih virtuoznih dionica u jednu dinamičnu cjelinu punu dojmljivih improvizacijskih elemenata. U tom (našem) moru zvuka možda se ponajviše istaknula dionica prije spomenutog kanunista Hakana Güngöra, ali ostatak ansambla svirački je također bio na sličnoj razini, tehničkoj i interpretativnoj.

Oduševila je međuigra između svakog od instrumentalista, fuzija njihovih virtuoznih dionica u jednu dinamičnu cjelinu punu dojmljivih improvizacijskih elemenata

Hesperion XXI / Foto: Dubrovačke ljetne igre

Na kraju, nakon gromoglasnog pljeska i bisa – a i jutro nakon – teško je riješiti se pitanja koje se vječito javlja u ovakvim situacijama: ,,što bi bilo kad bi bilo?“ Sinoćnji je koncert, kao što ste vjerojatno mogli prosuditi čitajući ove retke, uistinu bio izvanredno, transcendentalno glazbeno iskustvo, slojevito, raznoliko i oplemenjujuće, ali teško je oteti se dojmu kako je ono s prisustvom Jordija Savalla moglo biti još bolje. Ako je to uopće moguće.

Hesperion XXI / Foto: Dubrovačke ljetne igre