Autorska večer Kristijana Beluhana u Gorgoni
Jazz, zamotan u pop-swing ruho, koji osvaja publiku
Svestrani glazbenik prepoznatljivog vokalnog izraza Kristijan Beluhan održao je u srijedu, 10. prosinca, autorsku večer u dvorani Gorgona MSU-a, uz Jazz orkestar HRT-a pod ravnanjem Mirona Hausera.
Nakon čak 18 godina od albuma Skretanje, Beluhan je nedavno objavio Amarchord – naslov je nadahnut neologizmom Fellinija i njegova filma Amarcord, spojem talijanskih riječi za ljubav, srce i sjećanja, s ingeniozno dodanim slovom “H” za glazbenu konotaciju. Podulju pauzu objasnio je pedantnim procesom stvaranja i koordinacijom brojnih suradnika.
Beluhan se bavi glazbom od 1995., i to ne samo kao pjevač već i kao autor, tekstopisac i producent, a nadahnjuje se raznim žanrovima, od funka i popa do jazza i klasične glazbe, a na sinoćnjem koncertu sjajno je demonstrirao široki raspon svog glazbenog izraza, uz podršku Jazz orkestra HRT-a – u kojem sviraju mnogi njegovi dugogodišnji suradnici – pod ravnanjem Mirona Hausera.
Foto: Jasenko Rasol/HRT
Koncert je otvorio materijal s prethodnog albuma: Istina i Plavi dan, skladbe čestog Beluhanovog suradnika Tvrtka Hreleca (autora većine izvedenih kompozicija). Brzo su na red došli noviteti, od kojih se ističe vrhunska kompozicija Nikole Šanteka U svijetu snova, koja je odmah dala uvid u to zašto smo novi album čekali toliko godina: naime, riječ je o kvalitetnim, elaboriranim kompozicijama koje su filigranski izbrušene.
U nastavku su se izmjenjivali stari i novi hitovi: Skretanje na tekst Arsena Dedića (kojem se Beluhan stalno vraća), Pčela s zafrkantskim (ili kako je Beluhan rekao „opscenim“) tekstom, Nismo se čuli odavno s briljantnim solažima Vojkana Jocića, dok je Ti i ja i muzika (ménage à trois) donijela duhovit komentar o ljubavnom životu glazbenika i pružila prostor za sjajne solaže Mire Kadoića.
Foto: Jasenko Rasol/HRT
Jedan od vrhunaca koncerta svakako je bila kompozicija Od ljubavi, u aranžmanu Mirona Hausera, koji je nakon izvedbe komentirao da mu je bilo najteže raditi na ovoj pjesmi jer je tako dobra da mu je bio izazov pronaći pravi aranžerski pristup. Soba, u profinjenom aranžmanu Luke Žužića, donijela je atmosferičnu zvučnu sliku, obogaćenu izvanrednim solom Marija Bočića.
Zanimljiva je bila i Ulični sat, koju je originalno izvodio Boilers Quartet, intimna lirska balada u kojoj je trubač Davor Križić – jedan od članova Boilersa – preuzeo središnju ulogu i na samom kraju izveo majstorski solo. Energija je za sam kraj ponovno porasla uz Mali let, lepršavu swing-pop skladbu, te Probudi se, kompoziciju isprepletenu afro elementima koji se prirodno uklapaju u Beluhanovu eklektičnu glazbenu priču. U tom ritmičkom segmentu koncerta posebno su se istaknuli Hrvoje Rupčić na udaraljkama i Janko Novoselić na bubnjevima, donoseći plesno nabijen zaključak službenog dijela večeri.
Foto: Jasenko Rasol/HRT
No publika se nije dala otpraviti tek tako te je ovacijama izmamila i bis – bez puno protokola i ceremonijalnog odlaska i povratka na pozornicu glazbenici su odmah izveli Ljubavnog siromaha, skladbu nastalu na temelju teksta Arsena Dedića (koji sam Dedić nije nikad uglazbio) provokativnog originalnog naslova Koje daju odmah. Beluhana su producenti uvjerili da taj naslov „neće proći“ zbog političke korektnosti, pa je promijenio naslov u Ljubavni siromah, ali naravno, ostao je vrckav, začinjen duh Arsenovog teksta, oplemenjen onom njegovom finom ironijom kojom je znao pretvoriti provokaciju u umjetničku eleganciju.
Foto: Jasenko Rasol/HRT
Ova je glazbena večer ostavila dojam pažljivo oblikovanog, izrazito koherentnog glazbenog putovanja – usprkos površinskoj, odnosno žanrovskoj eklektičnosti. Svaka je pjesma imala jasno promišljenu dramaturgiju, a aranžmani – koje potpisuju domaći jazz majstori poput Brune Matić, Luke Žužića i Mirona Hausera – djelovali su besprijekorno dorađeno.
Beluhanov glas, lako fleksibilan i prilagodljiv, uvijek ostaje prepoznatljiv i emotivno sugestivan. Riječ je o sjajnoj domaćoj glazbi koja široj publici gotovo neprimjetno „podvaljuje“ punokrvni jazz, vješto zamotan u privlačno ruho pitkog pop-swinga. Kombinacija inteligentno građenih aranžmana, interesantnih tekstova i energičnih interpretacija pretvara jazz estetiku u nešto privlačno i široko prihvatljivo. S obzirom na takav spoj kvalitete i pristupačnosti, ne iznenađuje što je koncert rasprodan u trenu.
