Simbioza Kultur Shocka i vjerne publike
„Ne znam, stvarno…“ – ovako se polovicom koncerta oglasio Srđan Jevđević, ponovivši istu rečenicu nekoliko puta, svaki put jednako dirnut i s onom toplinom sarajevske neposrednosti koju ni godine života u Seattleu ne mogu isprati. Sve do tog trenutka Gino gotovo nije ni pričao s publikom, barem ne riječima. Nije bilo ni potrebe, Kultur Shock i publika rekli su si sve što su imali za reći: vruća atmosfera održala se tijekom cijelog koncerta, što zahvaljujući vrhunskom bendu, što zbog publike koja ga je pratila u stopu.
foto: Edita Sentić
Zagrebački koncert koji se ove srijede održao u Vintage Industrial Baru dijelom je turneje kojom Kultur Shock s covid-zakašnjenjem slavi velikih 25 (odnosno 26) godina rada. Iza njih je trinaest albuma, od kojih je devet objavljeno u vlastitoj produkciji, preko 1500 održanih koncerata i razvoj prepoznatljivoga glazbenog izraza koji je udario temelje gypsy punku, iako im ni takva žanrovska etiketa ne pristaje. Fusion punka, rocka, metala, sevdaha – i još koječega – u glazbi Kultur Shocka i dalje uspješno izmiče nama bliskim etno i world music etiketama, što ne znači da domaći etno nema ništa za naučiti od Jevđevića i ostatka benda. Ali držimo se koncerta.
foto: Edita Sentić
Za razliku od Rijeke, koja je dan prije iščekivala koncert na otvorenom pa je zbog kiše bio otkazan, zagrebačka publika koja je ispunila klub nije morala brinuti o vremenskoj prognozi. Doimalo se kao da je upravo taj faktor nastupa u zatvorenom prostoru doprinio atmosferi te se autorici ovih redaka činilo da je cijelo događanje poprimilo intimnu dimenziju, pomalo i neočekivanu za tako ‘nabrijan’ koncert.
foto: Edita Sentić
Energičan i impresivan nastup svih članova benda, pogotovo Amy Denio i nove članice Eleni Govetas koje su se istaknule i vokalnom izvedbom, rokersku i milenijalsku publiku je rasplesao koliko god joj je prostor dopuštao. Obljetnički koncert, sudeći po izvedenim pjesmama, bio je zamišljen retrospektivno, osvrćući se tako na najveće hitove benda poput pjesama Zumbul i Sarajevo. Nisu izostali ni brojevi s posljednjeg albuma D.R.E.A.M., Superevil je pokazao da je album aktualan i u novonastalome globalnom kontekstu.
foto: Edita Sentić
Baš je ta politička i društvena angažiranost pjesama jedan od ključeva uspjeha Kultur Shocka. Fino tkanje različitih žanrova obojeno je promišljanjem problematike okruženja u kojemu bend djeluje, a tako nastali majstorski stihovi – kako se moglo čuti na primjeru pjesme Superevil – daju se nanovo tumačiti i oživjeti. I tu se cijeli koncert, pa i turneja, izdižu s razine dobro odrađenog nastupa u greatest hits varijanti na aktivizam svoje vrste.
Nakon sat i pol takve komunikacije s pozornice, završni Ginov poklič „smrt fašizmu“ – spremno dočekan sa „sloboda narodu“ iz publike – doimao se kao zajednički izdah s koncerta i udah u neko drugo sutra. Za poželjeti je samo da Rijeka (kojoj se ukazala nova prilika 18. srpnja) i Sinj (23. srpnja) također ostanu bogatiji za ovakvo iskustvo.
foto: Edita Sentić
Na samom kraju, treba se osvrnuti i na organizaciju koncerta koja je bila besprijekorna, osim u segmentu prodaje ulaznica. Prema prvotnoj najavi koncerta, ulaznice su se mogle nabaviti fizički u prostorima Vintagea ili Dirty Old Shopa, koji je nudio i online prodaju. Međutim, bez ikakve najave ili službenog objašnjenja, prodaja na internetskim stranicama Dirty Old Shopa obustavljena je tri dana prije koncerta.
Pokušavši i sama doći do ulaznica, u telefonskom razgovoru doznala sam da je razlog obustave taj što tu i tamo netko naruči dostavu ulaznica poštom pa, naručene u zadnji čas, ne bi bile dostavljene na vrijeme. Objašnjenje je to ravno odgovoru sa šaltera javne službe, stoga ostaje za nadati se da će internetska trgovina, kad sve pandemije prođu, a tehnološki napredak bude samorazumljiv, jednog dana služiti svrsi.
