Festival u Varteksovom kompleksu
Glazbeni dio KVART-a spojio je prošlost sa sadašnjošću
KVART festival je prošlog vikenda učinio Varaždin kontinentalnim glazbenim epicentrom.
Nakon što dugom Zagrebačkom ulicom u Varaždinu prođete Varteksove bazene – barem su se nekada tako zvali – dođete do porte, prvi ulaz u ogromni kompleks tvornice Varteks. To je grad u gradu, područje na kojem je nekad radilo više od devet tisuća ljudi, a danas jedva petstotinjak. Prvi ulaz je zatvoren, nema više smisla da je otvoren s te strane pa je potrebno prošetati stotinjak metara dalje do drugog ulaza. Tamo svakodnevno na posao ulazi preostali broj radnika koju su osim poslom, i sentimentom vezani uz ovog nekadašnjeg tekstilnog diva.
Varaždinska ekipa iz P4 Centra za mlade i nezavisnu kulturu odlučila je surađivati s Varteksom, koji im je ustupio livadni prostor nedaleko od prepoznatljivog i impozantnog dimnjaka koji je već desetljećima jedan od simbola grada. Upravo je spomenuti drugi ulaz za radnike bio ulaz i za posjetitelje 6. KVART festivala, koji je trajao od 6. do 8. lipnja 2024. godine.
View this post on Instagram
Čudna je bila ta atmosfera posjetitelja koji u jutarnjim satima dolaze na panele i radionice vezane uz glazbu i kulturu, dok tekstilne radnice i radnici niti desetak metara dalje u starim zagušljivim halama obavljaju svoj posao, izlaze na pauzu te gledaju što se to zbiva u njihovoj monotonoj i teškoj svakodnevici. Ne bih želio da se pod „čudnom atmosferom“ misli u negativnom kontekstu, već da se na jednom malom prostoru susrela prošlost sa sadašnjošću, mladost koja je otkrila portal i prošla kroz njega ne sluteći da će na mjestu koje je do sada bilo neotkriveno većini građana, postati dostupno za edukaciju, posao i zabavu.
Dan B za gen Z
O panelima, konferencijama i prezentacijama na šestom izdanju KVART-a već smo nešto pisali. Prvi dan festivala ujedno je bio zagrijavanje za ostale, besplatan za sve koji su željeli doći pogledati kako izgleda festival na lokaciji gdje se nikad prije nije ništa slično organiziralo. Ne računajući panel raspravu i konferencijski dio, službeno otvorenje bilo je uz glazbu Scifidelity Orchestra. Petero simpatičnih Međimuraca u odijelima nije bilo dovoljno da privuče puno publike. Na koncu, i sami su se zapitali kako su oni dospjeli na trap/rock/pop festival s obzirom na to da je njihov predznak većinom džezerski pa zatim sve ostalo. Nakon njih na pozornicu je došla DJ-ica niniva. Puno više očekivalo se od drugog dana, a s obzirom na repertoar, moglo se očekivati da će gen Z odraditi svoje.
Niniva / P4
I dok još jednom šećemo do festivala, sve nas pomalo podsjeća na INmusic, festival koji će se kroz dva tjedna održati na Otoku hrvatske mladeži u Zagrebu. Mnoštvo drveća i zelenila okružuje glavnu pozornicu koja se nalazi na prostranoj livadi. U neposrednoj blizini mogla se pogledati izložba o povijesti tvornice Varteks, a tu je bio i Glitter Station, igrao se disc golf i mali nogomet, a stotinjak metara od Glavne bila je smještena tzv. Streha pozornica na kojoj su održane karaoke, silent party i predavanja. Za one najozbiljnije tu je bio kiosk na kojem su se svi mogli educirati o biračkim pravima.
Niti premalo, niti previše – za Varaždin rekao bih taman te se trebalo poklopiti još nekoliko stvari da cijeli festival dobije „pravi ton“ na novoj lokaciji. Prva je bila publika, a ona u petak nije razočarala. Odnosno, ako ćemo to odmah pretvoriti u brojke, organizatori su već izašli s informacijom da je KVART posjetilo gotovo četiri tisuće ljudi, a gosti su osim iz Varaždina, zabilježeni iz cijele sjeverne Hrvatske, ali i Zagreba, Splita, Vukovara, Slavonskog Broda, a našlo se kvartovaca iz Srbije, Slovenije i Sjeverne Makedonije.
Ženski takeover
Dolazimo pred kraj nastupa repera naziva nac., ujedno i njegova prvog koncerta. S obzirom na tu činjenicu, pred pozornicom je bilo više ljudi nego što smo očekivali te su svi prisutni izgledali prilično upoznati s njegovim repertoarom od nekoliko pjesama. Energije u njegovu debiju nije nedostajalo, iako je tek bilo kasnije poslijepodne. S organizatorske strane, dodatni problem izazivala je kiša koja je dosadno padala tijekom cijelog dana pa i malo odgodila određene izvođače, ali padaline ćemo spomenuti još nekoliko puta.
Na pozornicu zatim izlazi Lav, izvođačica iz Slovenije koja također bilježi svoj prvi nastup. Od nje pa sve do TAM koja je zagrijala ljude za Buntai, bilježi se niz izvođačica koje su izvodile svoje autorske pjesme u sklopu projekta Women Music Network Amplified. Žene su tako zavladale glavnom pozornicom KVART-a pa smo tako po prvi put upoznati s electro-pop pjesmama koje je izvela Lav, pjevajući na engleskom, nalazeći se sama na pozornici i nažalost opet pod naletima kiše. Dina Jashari imala je sa sobom još dvoje glazbenika te je izvela pjesme sa svog EP-ja Doma, a bilježimo i pjesmu ”Dosada”, koja je odisala baš pravom ljetnom atmosferom. Pod pluseve pišemo i stihove na makedonskom jeziku.
Prvi veći aplauzi i pokliči stigli su s dolaskom Fani Solomun na pozornicu. Varaždinka je stigla prvi put pred domaću publiku, a ako ćemo još preciznije, stupila je na pozornicu prvi put s bendom kako bi izvela svoje autorske stvari. Zanemarit ćemo Sofar Sounds od prije mjesec i pol dana u Zagrebu jer tada je nastupila u akustičnoj verziji, s drugačijom postavom i njezin nastup bio je tajna, pa oni koji su već prije čuli za mladu glazbenicu nisu mogli računati na službeni, najavljeni koncert. Gitara i bubanj bili su spremni za ”Daliju (Big Sky)”, ”Sama” i ”Svaki put”, koja je izvedena samo uz akustičnu gitaru. Premijeru je imala balada ”Sedam godina”, koja je upravo izašla, dok se ”Metak” već pozicionirao kao ona pjesma za one koji su je do sada pratili. Ne možemo se oteti dojmu da Fani samouvjereno izgleda na pozornici, lako komunicira s publikom te pokazuje da je glas itekako postojan i onda kada leđa zakažu. Plesne korake ostavit ćemo za neki drugi put, ali ako se po prvom lajvu dan poznaje… onda će to biti dobar dan.
Fani Solomun / Anea Mamić, P4
Grme i nebo i stage
Sada već ulazimo u noćni dio festivala, a na pozornicu izlazi TAM s dvoje plesačica i plesačem. Jake Eurosong vibracije protežu se cijelim četrdesetominutnim nastupom u kojem se izmjenjuju uptempo pjesme na kojima je teško ostati miran (”Žad”, ”Pogana”, ”Samo ne ovde”) pa do onih laganijih (”Navučena”) gdje mlada srpska kantautorica sama ostaje na pozornici. Tamara Popović napravila je sjajan, ali i iz glazbenog odabira logičan uvod u ono što slijedi, a to su bili nastupi glavnih zvijezda večeri. Buntai skače i ne prestaje od prve minute nastupa divljati po pozornici, nadglasavati sve što mikrofon može podnijeti, a reda se sve od prvog albuma pa do najnovijih izdanja. Našao se tu ”Popstar”, ”Demoni”, ”Antun Bauer”, ”Nacrtana”, ”Maybach”, a koncert na KVART-u bila je prilika da im se na pozornici iz backstagea pridruži TAM s kojom su snimili ”Mene ništa nije prošlo”.
Nije se dugo trebalo čekati da mnogobrojni mladi jedu iz ruke Dipsiju i Yung Budeu, a cijela atmosfera s ljudima na ramenima i spremnih za novu porciju trapa prenese se na sljedećeg izvođača i headlinera. Grše je ekspresno pokazao da nema zajebancije, počelo se s ”Highlifeom”, nastavilo s ”Tokyo Driftom”, ”SIP”, ”Mambom”, ”Dalmatinom”, ”Fantazijom”… Nizao je Grše singlove koji u njegovom slučaju postaju jedne od najslušanijih pjesama u regiji, a ona kiša, točnije pljusak koji je počeo padati sa stihovima ništa sporo, samo gas daj… omeo je vjerojatno samo ptice na obližnjim stablima. Preko tisuću ljudi bilo je u elementu, u daljini je grmjelo i sijevalo, moglo je ispasti opasno po sviju, ali umjesto zabrinutih pogleda prema nebu dobili smo sat i dvadeset neprestanog pjevanja s triljskim reperom, koji je na pozornicu doveo i Pekija, drniškog izvođača s kojim je izveo ”Mangio Pasta”. ”Mamma Mia” je bio znak da se bližimo kraju, iako su mnogi tek počeli skidati majice natopljene kišom i znojem. Grše se vratio na bis, ali nakon toga je bilo vrijeme za finiš. Krenula je selidba prema ostalim festivalskim mjestima, ponajprije na karaoke, dok je na glavnoj nastavljen program uz DJ set Niki Peducci.
Grše / Anea Mamić, P4
Nije sve samo trap
Posljednji dan festivala imao je nešto drugačiji tonus. Organizatori su se odlučili većinom na rock i pop izvođače pa je lineup krenuo tijekom ranog popodneva, i to s mladim bendovima kao što su Soba 9, John Morrow & The Electric Odyssey te Kal’s Penny. Mi pak dolazimo na nastup slovenskog benda Morvern. Noise upakiran u punk i indie rock, s još malo psihodelije i prog-rocka kombinacija je koja taman odgovara na 28 stupnjeva Celzijevih i solidno sparan dan. Gitare koje kidaju sve ispred sebe – a to u ovom slučaju zaista nije bilo puno – zaslužile su više pažnje, ali to je na festivalima križ koji što mladi, što nepoznatiji izvođači moraju nositi. Bilo je tu klasičnih monologa/dijaloga s publikom, dovikivanja, ali i poga u izvedbi vesele četvorke u prvim redovima.
Synth-electropop duo cura i dečko bili su sljedeći na redu da zauzmu mjesto na središnjoj točki festivala. Osim što su posljednjih mjeseci i godina česti gosti u Varaždinu, takve ih prepoznaje i još uvijek malobrojna publika. Ipak, oni se ne daju smesti pa osim plesnih pokreta Cure i nešto ozbiljnijeg Dečka, od početka imaju interakciju s okupljenima, a cijeli nastup više vuče na performans nego na koncert. U drugom dijelu i pod okriljem noći više ulazimo u techno/neo-rave vode pa smo se mogli zapitati bi li oni više pristajali after sekciji nego kao predgrupa Jonathanu i Idi Prester.
Kad smo kod Jonathana, riječki indie rockeri okrenuli su novim albumom novo poglavlje u svojoj karijeri te se vratili u velikom stilu nakon šest godina studijske stanke. everyone else is ok ponudio je za KVART otvarajuću ”Mirror”, neočekivani početak koncerta koji se kao uragan preko vokala Zorana Badurine prenosio na sve ostale članove benda kroz ”Wake Up Call”, ”Falling”, ”Who Lies to Whom” i ”Maggie”, koja se iznenađujuće vrlo brzo pronašla u prvom dijelu nastupa. Prisjetili smo se i njihova kišnog Špancira od prije koju godinu, dok je sada situacija bila drugačija. Pred većim brojem publike (ali manjim nego Grše dan prije), vrludali su od početaka svoje karijere i sada već na osobnoj razini sentimentalnog ”Blissa”, pa do recentnog albuma, koji je iznjedrio nekolicinu pjesama koje vrijedi čuti uživo. Kod Jonathana nema mirovanja, makar bismo to očekivali s ”Heaven” ili ”Pictures”, ali onda vas uvijek poklopi nešto poput ”Hands” i ”Try to Get Even”. „Nije sve samo trep, ostao je i rock“, u tom kontekstu i nešto slično rekao je Badurina u jednom trenutku, a teško da se s njim nije mogao složiti veći dio publike. Generacijski je publika bila razinu ili dvije starija nego što je to bila u petak pa je to automatski sa sobom povlačilo i manje mobitela u zraku, a više ruku koje tu i tamo spontano plješću, grla koja se oglašavaju tijekom stanke i biseva koji se traže.
Jonathan / Anea Mamić, P4
Početak nove ere
U Varaždin se nakon petnaest godina vratila Ida Prester sa svojim bendom Lollobrigida te je bila zadnji live izvođač na ovogodišnjem KVART-u. Ne mogu reći da sam najbolji poznavatelj njihova (recentnog) rada, poznate su mi bile pjesme poput ”Moj dečko je gay”, izvedena u punkerskoj verziji i ”Sutra”, dok je za uho zapela ”70”. Osim njih, Prester je od početka dizala publiku, koja je kako je koncert odmicao sve više bila raspoložena za ples i zatvaranje festivala kakvo bi trebalo biti. Izmjenjivale su se ”Ljetna ljubav”, ”Sad”, ”Kvar”, a našla se tu i obrada Prodigyjeve ”Breath”. Kako je rekla Prester, tradicija je da se na njihovim gigovima publika pozove na pozornicu pa se dvadesetak ljudi s livade prebacilo na podij te plesalo na ”Volim te”. Nakon Lollobrigide, Viatori i SZCH su zauzeli svoje DJ-evske pozicije, dok je na Strehi počinjao silent party.
Bez previše filozofiranja oko prednosti i nedostataka, KVART festival ušao je u novu eru, s novom lokacijom i više mogućnosti koje se pružaju. Transfer iz malog dvorišta na veliki otvoreni prostor čini se uspješan, ponajprije zbog različitosti u žanrovskom i sadržajnom smislu. Radionice, predavanja i paneli opravdali su svoju svrhu jer su bili ispunjeni, dok za koncerte svatko može pronaći svoju šalicu čaja, pa makar bili samo na jednom danu. Svaka promjena je teška, a ekipa iz P4 prenijela je duh i atmosferu koja je započela na nekim drugim mjestima. Najveća šteta bi bila, barem gledajući godinu u budućnost, da Varteks zauvijek zatvori vrata svojim građanima i tako nas navede na poznatu frazu „što bi bilo, kad bi bilo“. Ali to su već neke druge priče, koje se češće nalaze na stranicama politike, gospodarstva i tragičnih propasti jednog identiteta koji se gradio stotinu godina.
