Papandopulovci otvorili sezonu

kvartet papandopulo, robert james hudulin,

Kvartet Papandopulo Foto: Tomislav Jagar

Posebno je umijeće osmisliti raspored koncerta u kojem će se sve glazbe osjećati udobno, u kojem će svi glazbenici, a napose gosti koncerta, zadovoljno iskazati svoje vrhunske kvalitete i u kojem će publika znatiželjno pratiti svaki trenutak dramaturški oblikovane cjeline.

Upravo tako svoje koncerte smišljaju i ostvaruju glazbenici Papandopulo Kvarteta, ansambla hvaljenog višestruko ponavljanom rečenicom koja se, pak, svakim nastupom sve čvršće i jasnije formira kao nepomućena istina – oni su „najznačajniji i s punim pravom najeksponiraniji domaći komorni sastav“. Sastav glazbenika koji su svaki pojedinačno vrhunski i solisti i pedagozi: Nikola Fabijanić, Gordan Tudor, Goran Jurković i Tomislav Žužak.

Foto: Tomislav Jagar

Dobivši priliku, zadatak, ali i široke mogućnosti koje pruža sezona Lisinski da camera u maloj dvorani Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog, četvorka saksofonista je svoje rasporede još ambicioznije i angažiranije pripremila, dajući priliku i nekim novim glazbama odnosno praizvedbama, nekim svojim standardnim repertoarnim, ali i nekima koje su bili jednom tek dotakli izvedbom, a sada je otvaraju u novom kontekstu.

Četvorka saksofonista je svoje rasporede još ambicioznije i angažiranije pripremila, dajući priliku i nekim novim glazbama

I taj njihov sretni sat odnosno marketinškim jezikom happy hour izvrsnosti glazbe i glazbovanja tako je i prigodom otvaranja njihove nove sezone, ali i ukupne sezone izvrsno osmišljenog ciklusa Lisinski da camera, podsjetio na neke skladbe iz njihova repertoara, donio nova uzbuđenja, a sve u zaokruženosti ideje večeri, u igri i miješanju žanrovskih petlji te u njihovom jedinstvenom odnosu prema publici s kojom uvijek komuniciraju i ne samo svirkom nego i (često duhovitim) najavama i opaskama sa scene (dakako, između skladbi).

Foto: Tomislav Jagar

U programu koji su tematski odredili kao Papandopulo & elektronika, dakako bilo je i glazbe koja se uzdala u zvuk isključivo saksofonskog kvarteta – pažljivo raspoređena u niz, od samog početka uz uvertirski raspoloženu Toccatu broj dva Georgea Antheila u izvrsnoj obradi Gordana Tudora, do dviju skladbi koje su, svaka sa svojih pet stavaka, vrlo minucioznim istraživanjima zvukova tog sastava nosile zaokruženost vlastitih tematskih misli.

Prva je u tom nizu bila skladba Maske Olje Jelaske koja je pisana bila za Zagrebački kvartet saksofona prije četvrt stoljeća, a na njezinu je autorskom koncertu bio preuzeo svirati upravo Papandopulo kvartet i ta se izvedba i snimka našla i na autorskom albumu skladateljice, ali i na zadnjem (nagrađivanom) albumu kvarteta – Scene. Stavci koje autorica označava kao različite karaktere, odnosno doslovne ili metaforičke maske, prilika su glazbenicima za oblikovanje izrazito profiliranih i krasnopjevanih karakteristika.

Foto: Tomislav Jagar

Druga skladba koja je u program ušla bez naslovne elektronike, bila je skladba koju je pijanist i skladatelj Bruno Vlahek pisao upravo za Papandopulo kvartet prošle godine i za njihov nastup na festivalu Novalis u Osijeku, festivalu koji je tematizirao odnos prema okolišu pa je i tema skladbe imala biti u tome rakursu. Vlahek je djelo Germination (Klijanje) satkao sitnim vezom u već spomenutih pet stavaka otvarajući blago i žanrovske granice, što je čini pogodnom za uključivanje u različite rasporede pa tako i ovaj koji je baš bio izrazito raspoložen za iskorak prema plesnom zvuku.

Vlahek je djelo Germination satkao sitnim vezom u pet stavaka otvarajući blago i žanrovske granice

Između Jelaske i Vlaheka smjestio se diptih koji je angažiranim tekstovima (bilo u elektroničkoj traci, bilo uživo) razbarušio kompaktnost zvuka saksofonskih vizura: najprije skladba Gordana Tudora (laureat Nagrade Grada Čakovca Josip Štolcer Slavenski za godinu 2023., kad je djelo praizvedeno na Glazbenoj tribini u Osijeku), a potom i možda najuzbudljiviji trenutak večeri kad se kvartetu priključio gost Robert James Hudulin.

Foto: Tomislav Jagar

Tudorova Politics (not according to Aristotle) uz elektroniku koja ima i videoprojekciju postala je jednom od repertoarnih točki kvarteta, nažalost uvijek aktualna u odnosu prema realitetu koji nam kroji politika odnosno političari, ali i realitetu društvenih mreža, komentara i angažmana. Minimalistička formatiranost i elektroničko oblikovanje glasova koji cjepkaju riječi (što je i vizualno osnaženo) podsjećaju na neke Veldhuisove izdanke, a domišljatost Tudorove kreacije u različitim koncertnim kontekstima uvijek djeluje svježe.

Foto: Tomislav Jagar

Glazbenik koji nije ponajprije poznat kao reper, RJ Hoodooleen, australski Korčulanin koji djeluje kao profesor glazbe u Petrinji, ali se već profilirao i u području pop glazbe (u sastavu Rollin Humes), zapravo je saksofonist koji se vrlo nadahnuto priključio Papandopulo kvartetu u izvedbi jedne od miljenica suvremene glazbe koja briše granice žanrova – Master Bop Blaster američkog skladatelja Davida Dramma koji živi u Amsterdamu.

Foto: Tomislav Jagar

Sjajno je ta skladba iz 1992. (u svojoj premijernoj izvedbi u Hrvatskoj) legla kao smeč na Tudorov servis i premda ne govori o politici, nego se oslanja na jazz legendu Theloniusa Monka i njegovu Straight no Chaser, a tekst (koji jednostavno možete pronaći na webu) počinje vrlo znakovitim (time povezanim i s prethodnom Politics) „Don’t get your facts erroneus“ (Nemojte pogrešno shvaćati činjenice).

„Don’t get your facts erroneus“

I tako se skladba korištena u negdašnjoj radijskoj emisiji U dosluhu kao najavnica, pokazala u pravome dosluhu s osmišljenim programom koji je možda i krenuo od nje kao ishodišne točke, a dosluh saksofonista-repera i kvartetske četvorke priziva još izvedbi ove kratke skladbe, za slušanje jednostavne, poučne i svakako publici uzbudljive. (Sasvim sigurno je bila i zabavna na matinejskoj izvedbi koja je upriličena za djecu kao koncertna radionica.)

Kvartet Papandopulo se misionarski postavlja u približavanju repertoara koji se živahno razvija za saksofonski ansambl i eventualne goste, ali i sami skrbe o novitetima; kako obradama, tako i pozivima za nove skladbe.

Foto: Tomislav Jagar

Foto: Tomislav Jagar

Najnovija skladba programa početka nove sezone tako je bila iz pera novodiplomiranog skladatelja iz klase Ivana Božičevića na Umjetničkoj akademiji u Splitu Lukše Vučića (rođenog 2000.) umjetničkog imena Lukša V. Montana, koji se školovao i u inozemstvu (Cardiff, Chicago), a ljetos zaključio diplomski studij u Splitu te primio nagradu za najbolji filmski mini zvukopis festivala Cinehill (što, nažalost, nije bilo uključeno u tekst programske knjižice), a uskoro će priliku praizvedbe iskoristiti u nastupu Simfonijskog orkestra HRT-a na Glazbenoj tribini u Osijeku.

Ime koje smo primijetili na festivalima Music Sandbox u Splitu ili Festival novog zvuka u Sinju, ali ime koje se jednako može sresti i u nekim kontekstima popularne glazbe. Glazba za film jedna je od njegovih preokupacija, a video je bio dio njegova najnovijeg djela koje je naručio Papandopulo kvartet: Ad imum za saksofone i elektroniku.

Ocean – more, kao tema u vizualu, prelijeva se i u valovitosti minimalističke melodike, u ritamske obrasce koji vode do transa slušatelja i zapjenjenosti angažiranih svirača

Ocean – more, kao tema u vizualu, prelijeva se i u valovitosti minimalističke melodike, u ritamske obrasce koji vode do transa slušatelja i zapjenjenosti angažiranih svirača uživo koji se uz elektroničku trasu itekako imaju prilike iskazati u precizno određenim sekvencama. Prostranstva koja se spominju u programskoj bilješci mogu se višeznačno shvaćati, ali je bujanje ideje koja se ponavlja u nekoliko pojavnosti svakako zanimljiv koncept refrena kao objedinjujuće sile.

Foto: Tomislav Jagar

Zaključak večeri rasplesao je, i doslovno, najmlađu posjetiteljicu koncerta, a legitimnost takvog primanja skladbe daje joj naslov Disco kako je za saksofonski kvartet i elektroniku osmislio svojevrsni hommage tom glazbenom žanru trubač i skladatelj Peter Obradović, koji je već uspješno surađivao s kvartetom Papandopulo.

Na svojem koncertu tadašnje sezone u Novinarskome domu prije dvije godine (prije nego li je zaživjela ova sjajna sezona Lisinski da camera), Papandopulo kvartet praizveo je Obradovićevu plesnu nostalgiju, a svojim je žanrovskim obuhvatom skladba efektno zaokružila sretni sat prvog koncerta nove sezone, koji su ipak omiljenim dodatkom Patchwork Philipea Geissa papandopulovci poentirali razdraganošću i pravim muzičarskim veseljem.