Let 3 u Vintageu: Jedina zauvijek!

Kultni album riječkog benda odsviran je u cijelosti u zagrebačkom Vintage Industrial baru, dvadeset i četiri godine nakon objavljivanja i godinu dana nakon vinilnog izdanja

Let 3 u Vintage Industrial Baru/Filip Bušić

Ako je nekoga trebalo uvjeravati da je Jedina jedan od ponajboljih albuma domaće rock scene, to je sinoć učinjeno.

Nakon velikih pozornica koje su pohodili u proteklih nekoliko godina, od Šalate do Eurosonga, Let 3 došao je u zagrebački klub na intimni koncert koji je, čini se, jednako trebao i bendu i publici.

U nešto više od sat vremena, koliko je trebalo da čujemo (gotovo) sve pjesme s Jedine, Mrle, Prlja, Zec, Bojčić i Baljak bili su koncentrirani na savršeno izvođenje svake pjesme, od početne “Radio Isus“ sve do zaključne “Serenade“. Bila je to lekcija iz punka, scenskog nastupa, profesionalnosti, pa čak i skromnosti.

Let 3 u Vintage Industrial Baru/Filip Bušić

Ukratko, živi rock’n’roll, nama pred očima i, što je možda najljepše, na našem jeziku.

Da je duo Mrle&Prlja kojim slučajem rođen u nekom Manchesteru ili New Yorku, za ovakve bismo koncerte čekali u virtualnom redu, psujući Ticketmaster. Ovako su nam blizu, tek par tramvajskih stanica udaljeni u gotovo svakom trenutku pa ih ponekad uzimamo zdravo za gotovo.

U mornarskim majicama, s gipsanim (?) blond perikama koje nisu dugo stajale (osim kod Prlje koji je izdržao do kraja), krenuli su s pjesmama koje nisu bili singlovi pa široj javnosti možda nisu toliko poznate. Ne i fanovima koji su ispunili Vintage; svi su znali “Radio Isus“, “Gamba“ i “Artemidu“. S “Lombardom Benale“ zakoračili smo u hitove, a sve dostojno završili s “Dramom“ i “Profesorom Jakovom“.

Svjedočili smo vjerojatno najduljem skandiranju kultnog refrena; „Ljubi ljubi ljubi ljubi me, voli voli voli volim te“ otpjevalo se toliko puta da se Let 3 vratio na pozornicu. „Da nisam toliko znojan, vidjelo bi se da sam se naježio“, rekao je Prlja. Tijekom koncerta nije bilo puno govorancije, ali nije ni bilo potrebno.

Let 3 u Vintage Industrial Baru/Filip Bušić

Svi znamo da Jedina nije običan album. Zato je i zavrijedila da se izvodi sama, izdvojena od drugih uspješnica ovog benda koji ponosno nosi pridjev „kontroverzan“ već više od 40 godina. Sjajan je to primjer koncepta koji ne obuhvaća samo nosač zvuka – u slučaju ovog albuma, postojao je doslovno samo jedan fizički primjerak pa se radilo o „albumu koji ne postoji“. Ali, osim same glazbe, neizostavan dio Jedine bila je skulptura, performansi, turneja po Hrvatskoj i konačno „streljanje“ Leta 3 na Trgu bana Jelačića. Estetika tog albuma i danas je svojevrsni core memory za mnoge koji aktivno prate glazbenu scenu, a neke su fraze, poput gotovo cijele pjesme “Profesor Jakov“, postale dio hrvatske opće kulture i informiranosti.

I sada, 24 godine poslije, dobili smo „samo“ pjesme – bez performansa, bez ikakvih drugih dodataka – i bilo je sjajno. Izniman album koji je zaslužio da ga se sluša ponovno s razumijevanjem.

Bis je započeo pjesmom koju, kako je istaknuo Prlja, možda nikada nisu uživo izveli – “Agape“ i zaključili “Serenadom“. I to je bilo to – savršena mjera za jedan četvrtak na kraju rujna. Jedina zauvijek!