25 godina privremene autonomne zone jazza

Svake godine početkom srpnja, Liburnijska rivijera postaje više od ljetne razglednice – ona se nakratko pretvara u prostorno-vremenski džep slobode, glazbeni prostor u kojem su konvencije suspendirane, a središnje mjesto zauzima jazz.

U Opatiji je u nedjelju, 6. srpnja, svečano zaključeno jubilarno 25. izdanje Liburnia Jazz Festivala, ostavljajući za sobom tri dana ispunjena glazbenim uzbuđenjem, emocijama, virtuoznim izvedbama i podsjećanjem na važnost očuvanja i razvoja jazz scene u Hrvatskoj.

Foto: Davor Hrvoj/Liburnia Jazz Festival

Program je kao i uvijek do sada bio ambiciozan i raznolik – od radionica za djecu i koncerata za starije, preko nastupa na ulicama, trgovima, u parkovima i na brodu, do koncertnih večeri na Ljetnoj pozornici. Snažni pojasevi tradicije (Lovran, Puhački orkestar), različitih fuzija jazza (Jazz Ex Tempore, Zmaj Orko Star) i inkluzivnosti (French Touch, Techno Vikings) pokazali su kako festival gradi kulturu jazza u zajednici i prenosi svoje nasljeđe u budućnost.

Festival je 2001. godine pokrenut entuzijazmom i željom Elvisa Stanića, jednog od naših najboljih jazz gitarista, harmonikaša i skladatelja da jazz približi široj publici i učini ga dijelom kulturne svakodnevice liburnijskog kraja. Premještanjem 2003. iz Lovrana u Opatiju stvoreni su novi prostorni i produkcijski uvjeti, ali duh festivala – blizina publike i izvođača, opuštena atmosfera i otvorenost za sve generacije – ostao je isti.

Snažni pojasevi tradicije, različitih fuzija jazza i inkluzivnosti pokazali su kako festival gradi kulturu jazza u zajednici i prenosi svoje nasljeđe u budućnost

Tako Liburnia Jazz Festival već 25 godina podsjeća na utopijsku Campanellinu zajednicu vođenu razumom, znanjem i zajedničkim dobrom u kojoj vlada sloboda stvaranja, jednakost među glazbenicima i publike kao ravnopravnog sudionika. Ili možda kao ono što bi teoretičar Hakim Bey nazvao Temporary Autonomous Zone (T.A.Z.): privremena zajednica izvan institucionalnih mehanizama, s vlastitim pravilima, strukturom i vrijednostima. Iako ova „autonomna zona“ ne traje dugo – tek nekoliko dana – njezin se učinak širi daleko izvan okvira festivala i oblikuje više od lokalne tradicije. Oblikovala je publiku, scenu i novu generaciju glazbenika koja se uz festival razvijala, sazrijevala i etablirala.

U tom smislu, ako bismo morali uspoređivati, Liburnia Jazz Festival ne natječe se s velikim europskim festivalima poput Montreuxa ili North Sea Jazz Festivala u razmjerima produkcije ili zvjezdanih imena – i ne pokušava. Umjesto spektakla, Liburnia nudi kontekst: specifičnu mješavinu lokalne ukorijenjenosti, međunarodne otvorenosti i glazbenog dijaloga.

Umjesto spektakla, Liburnia nudi kontekst: specifičnu mješavinu lokalne ukorijenjenosti, međunarodne otvorenosti i glazbenog dijaloga

U vremenu kad brojni festivali funkcioniraju kao privremene platforme za turistički „event“, Liburnia je ostao glazbeno orijentiran festival sa stvarnom scenom iza sebe. Ona se ne iscrpljuje u headlinerima nego u odnosima, kontinuitetu i brojnim nevidljivim nitima koje se svake godine ponovno pletu – između glazbenika, publike, između generacija. Ono što je Montreux postao za globalnu glazbenu industriju, Liburnia je postala za hrvatski i regionalni jazz: mjesto memorije, susreta i stvaranja. Možda i važnije, ako su se u Montreuxu upisivale globalne glazbene povijesti, u Opatiji se pažljivo gradi regionalna glazbena sadašnjost – i to s jednakom predanošću.

Foto: Davor Hrvoj/Liburnia Jazz Festival

Jedna od ključnih osoba bez koje Liburnia Jazz Festival ne bi bio to što jest svakako je Elvis Stanić. Njegova uloga u razvoju festivala nije samo umjetnička nego i strateška i vizionarska, njegov entuzijazam nije projekt samopromocije, nego autentični čin odgovornosti prema sceni i zajednici. To najbolje ilustrira, uoči samog festivala objavljena monografija 25 godina Liburnia Jazz Festivala, u kojoj je sabrano sjećanje na stotine koncerata, izvođača, suradnji i trenutaka koji su oblikovali ovaj jedinstveni festival.

Tako su se 2005. na istom festivalu našli Joe Zawinul Syndicate, The Bad Plus, Elvis Stanić Group, Boško Petrović Trio, Josipa Lisac, Matija Dedić, Valerija Nikolovska i Tamara Obrovac, da bi već sljedeće godine festival ugostio Mikea Sterna, Richarda Bonu i Jazz orkestar HRT-a. Svoje nastupe na festivalu imali su i Eliane Elias, Medeski, Martin & Wood, Kyle Eastwood, Tower of Power, Hiromi, Ignacio Berroa, Maria Joao, Gonzalo Rubalcaba. S druge strane, brojni danas etablirani hrvatski jazz glazbenici svoje su prve festivalske nastupe upravo imali na Liburnia Jazz Festivalu.

Festival je oduvijek bio otvoren mladima, davanjem prostora za prve korake na profesionalnoj sceni, kao i za eksperimentiranje te razvoj novih autorskih koncepata.

Ovogodišnji program bio je pažljivo kuriran kako bi odražavao povijest festivala, ali i aktualne smjerove u jazz glazbi. Publika je imala priliku uživati u nastupima hrvatskih i inozemnih izvođača koji su na različite načine obilježili festivalsku povijest: bilo da su bili njegovi pioniri, dugogodišnji suradnici ili mladi umjetnici koji predstavljaju njegovu budućnost.

Foto: Davor Hrvoj/Liburnia Jazz Festival

Iako je program festivala u petak započeo već u ranim jutarnjim satima s dječjim radioničkim programom pa nastupom Elvis Stanić French Touch u Domu za starije u Voloskom, službeno je otvorenje uslijedilo navečer na Ljetnoj pozornici nastupom Jazz Ex Tempore Orchestra.

To je internacionalni orkestar u kojem su sudjelovali Andrea Vicari (UK – klavir), Hristo Yotsov (Bugarska – bubnjevi), Rico De Jeer (Nizozemska/Indonezija – kontrabas), Amro Salah i Noha Fekry (Egipat) te domaćin Elvis Stanić (gitara, harmonika) nastao iz projekta Jazz Ex Tempore, međunarodne platforme koja okuplja glazbenike iz različitih zemalja i potiče međukulturnu suradnju i stvaranje nove glazbe, a koji se već godinama veže uz festival i ilustrira ambiciju da festival ne bude puka pozornica, već laboratorij u kojem se istražuje što sve jazz može biti kad ga se oslobodi zadane forme.

Foto: Davor Hrvoj/Liburnia Jazz Festival

Izveli su dio materijala s albuma East & West iz 2009. godine te dio materijala nastao nakon radionica i koncerata iz 2018. i 2019. godine. Riječ je o zaista specifičnoj fuziji jazza, world musica i tradicionalnih motiva koje su glazbenici donijeli s različitih strana svijeta od Engleske i Bugarske, do Nizozemske, Hrvatske i Egipta. Spojili su sva svoja iskustva, prearanžirali neke autorske i neke tradicionalne arapske pjesme iz Egipta, neke iz Hrvatske pa ih spojili u nešto sasvim novo. Tako je, naprimjer, egipatska pjevačica Noha Fekry jednako zanimljivo u arapskom prepjevu otpjevala standard Autumn Leaves i autorsku skladbu Kisha Elvisa Stanića.

Foto: Davor Hrvoj/Liburnia Jazz Festival

Drugi dan festivala otpočeo je već ujutro kao dio Street Jazz koncepta na opatijskoj tržnici nastupom energične brass grupe Techno Vikings, da bi se nastavio nastupom Lele i Joea Kaplowitza na brodu koji je u popodnevnim satima zaplovio uz obalu Opatije i Lovrana. Jazz boat tradicionalan je i važan dio Liburnia Jazz Festivala, no ovaj se puta na palubi stvorila posebna atmosfera zajedništva i glazbenog entuzijazma. U improvizaciji na blues standard Stormy Monday, izvedbi su se spontano pridružili svi prisutni glazbenici – među njima i Elvis Stanić te članovi Jazz Ex Tempore Orchestra. Bio je to trenutak u kojem je jazz ponovno pokazao svoju snagu kao živa, otvorena i kolektivna umjetnička forma.

Tu su večer na Ljetnoj pozornici nastupili Zmaj Orko Star – trio Toni Starešinić, Zoran Majstorović i Borko Rupena, koji su svojom kombinacijom jazza, world musica, rocka, elektroničke glazbe i groovea izveli materijal sa svog albuma Escape.

Foto: Davor Hrvoj/Liburnia Jazz Festival

Bila je to prava glazbena odiseja, prepuna zaraznih motiva, melodijskih linija koje su evocirale neke imaginarne svjetove, čak nešto slobodnije nego inače. Dečki su sigurno osjetili opuštenu atmosferu festivala pa se i sami više prepustili svojim idejama. Toni je tako preko vokodera izveo mali monolog na vječnu temu jazz policije (nadala sam se da će spomenuti i jazz sakupljače), Zoran je svojim žičanim instrumentima mijenjao boje glazbe, a Borko je bambusovim granama šamanski tjerao hipnotički ritam. Na programu su se našle i Dance of the sailors, pomalo orijentalna One-eyed creature da bi koncert završili s And to Stardust We Shall Return.

Foto: Davor Hrvoj/Liburnia Jazz Festival

Festivalska nedjelja krenula je već jutarnjom radionicom za najmlađe pa nastupom Puhačeg orkestra Lovran uz Duška Jeličića Duleta ispred Vile Angioline, da bi na Ljetnoj pozornici kao završnica festival zaključio sastav Alba & Leo & Co. To je najnoviji projekt pjevačice Albe Nacinovich i gitariste Lea Škeca kojima su se pridružili bas klarinetist Aldo Foško, basista Miroslav Tovirac i bubnjar Marco D’Orlando.

Izveli su skladbe sa svojeg albuma Adultish uz nekoliko pomno odabranih obrada poput one Preto e branco Maria Laginhe koju je 2013. godine na toj istoj pozornici izvela Maria Joao, dok je Alba bila u publici. Kao još jednu poveznicu s festivalom, izveli su uz pomoć Elvisa Stanića i njegovu skladbu Kisha, istu onu koju su u petak svirali i Jazz Ex Tempore Orchestra. Lijepa je to zahvala glazbenika festivalu koji jazz vidi kao zajednicu, a ne žanr.

Dobra stvar je da Liburnia Jazz Festival i nakon 25 godina ostaje vjeran ideji da je jazz više proces nego proizvod, a festival više prostor nego događaj

Dobra stvar je da Liburnia Jazz Festival i nakon 25 godina ostaje vjeran ideji da je jazz više proces nego proizvod, a festival više prostor nego događaj. U vremenu ubrzanog kulturnog konzumiranja, čini se da ovaj festival zahvaljujući ponajprije Elvisu Staniću i maloj grupi entuzijasta oko njega, ostaje prostor u kojem se glazba ne konzumira nego dijeli, stvara, propituje. U tom je smislu, makar i samo na tri dana u godini, moguća privremena glazbena republika – slobodna, otvorena i potpuno u službi zvuka.

Foto: Davor Hrvoj/Liburnia Jazz Festival