Slavljenički koncert Lidije Bajuk 

U srijedu 11. veljače 2026. u maloj dvorani Koncertne dvorane Vatroslav Lisinski održan je slavljenički koncert etno glazbenice Lidije Bajuk, kojim se obilježavala četrdeseta obljetnica njezina djelovanja na sceni.

Koncert je održan u okviru ciklusa Lisinski srijedom & izvorišta. U potonjem ciklusu voditelj Emir Fulurija uz domaće izvođače donosi zagrebačkoj publici i neke od najkvalitetnijih međunarodnih world music glazbenika, pa su tako u ovoj sezoni već održani koncerti Lidije Dokuzović, Alija Doğana Gönültaşa te Justina Adamsa i Maura Durantea. Fulurija nije propustio u ciklusu proslaviti i dvije osnivačice i doajenke etno žanra u Hrvatskoj – Dunju Knebl, čiji je obljetnički koncert održan prošle sezone, i ovogodišnju slavljenicu Lidiju Bajuk.

Foto: KDVL

Koncepti obaju slavljeničkih koncerata bili su donekle slični, u smislu da su obje glazbenice predstavile presjek svojih suradnji, pri čemu su, naravno, i jedna drugoj bile gošće. Ono što je bilo drugačije jest to što je koncert Bajuk bio tematski vezan uz njezin višegodišnji znanstvenopopularni projekt Hrvatska mitska baština u (ranome) srednjem vijeku, koji je provođen u suorganizaciji Matice hrvatske i KGZ Knjižnice Vladimira Nazora.

Izabrane tradicijske pjesme vrlo su labavo pratile devet mitoloških tema kojima je koncert bio uokviren: stablo svijeta, mitska simbolika vode, mitska simbolika boja, etnoherbarij, etnobestijarij, etnoastralije, mitska simbolika brojeva, mitska simbolika sna i ouroboros (tj. zmija koja jede sama svoj rep, predstavljajući kontinuitet kraja i početka).

Izabrane tradicijske pjesme vrlo su labavo pratile devet mitoloških tema kojima je koncert bio uokviren

S obzirom na to da su u svakom od devet tematskih okvira predstavljene jedna do četiri pjesme, koncert je uključivao maratonska dva i pol sata glazbe.

Foto: KDVL

U tom je vremenskom okviru predstavljeno trideset pjesama i pedesetak izvođača. Uz članove Lidija Bajuk Quarteta – violončelista Stanislava Kovačića, mandolinista i tamburaša Jadrana Jeića i udaraljkaša Bornu Šercara – izvođači na većini pjesama bili su polaznici radionica tradicijskih pjesama koje je Bajuk vodila u okviru svog projekta. Oni su uglavnom bili u ulozi zbora, ali su se neki od njih predstavili i kao vokalni, i instrumentalni solisti.

Takvo oslanjanje na glazbene amatere – koji nisu bili samo predstavljeni jednom ili dvjema pjesmama, nego su gotovo kontinuirano pratili vrlo obiman repertoar – svakako je neuobičajen i riskantan potez, pa treba prvenstveno čestitati polaznicima radionica što su izdržali takav zadatak. Među njima je, dapače, bilo vrlo talentiranih izvođača, poput recimo vokalne solistice Karle Despot.

Uz spomenute sastave, na koncertu su osim Dunje Knebl nastupili i brojni glazbeni gosti.

To su bili Ansambl tradicijskog pjevanja Plet, kantautor Lonjanec i Kikirezci, klavirist Teo Martinović, lutnjist Igor Paro, multiinstrumentalist Zoran Majstorović, učenici Vida Paro i Maro Jeić te Vokalno-instrumentalni ansambl Študija Odjela za etnologiju i antropologiju Sveučilišta u Zadru pod vodstvom muzikologinje Katice Burić Ćenan, koji je, kako je navedeno u pozivu na koncert, jedan od malobrojnih primjera aktivnog odnosa prema hrvatskoj tradicijskoj glazbi u obrazovnom sustavu uz, dodat ćemo ipak, Ansambl tradicijske glazbe Muzičke akademije u Zagrebu pod vodstvom Joška Ćalete.

Foto: KDVL

Uz glazbene goste valja spomenuti i sudjelovanje likovnih umjetnika i pedagoga Zvjezdane Jembrih i Jure Kokeze, koji su osmisli scenografiju te prateću izložbu izabranih radova studenata i programsko-tematskih plakata Natalije Nikpalj, koji su bili postavljeni u foajeu dvorane.

Bajuk je na kraju koncerta pozvala publiku na aktivno muziciranje i apelirala da se u obrazovni sustav uključi više glazbe i potiče djecu na pjevanje i sviranje. Kako znamo, glazbeni i umjetnički odgoj se posljednjih godina doista reducirao do zabrinjavajuće mjere, ostavljajući djecu zakinutima za ove sadržaje. No, u smislu uvođenja formalne naobrazbe u načine učenja i prijenosa tradicijske glazbe, treba reći da ono nosi i određene zamke.

Lidija Bajuk je na kraju koncerta pozvala publiku na aktivno muziciranje i apelirala da se u obrazovni sustav uključi više glazbe i potiče djecu na pjevanje i sviranje

Dok se trenutačno najvećim glazbenim autoritetima i učiteljima tradicijske glazbe s pravom smatraju njeni izvođači i prenositelji „na terenu“, obrazovna vertikala taj bi autoritet mogla izbiti iz njihovih ruku i ograničiti pristup na one kojima je takvo formalno obrazovanje dostupno. Upravo na primjeru koncerta Lidije Bajuk, moglo se primijetiti da je jedan od njegovih najljepših momenata bio način na koji su polaznici tečaja – glazbeni amateri – uživali u sudjelovanju u koncertu, unatoč nesavršenostima i različitim glazbenim vještinama, osvajajući prostor centralne zagrebačke koncertne dvorane.

Formalno visoko glazbeno obrazovanje na kakvo je, čini se, Bajuk aludirala svojim apelom, u izvedbi tradicijske glazbe rezultiralo bi u konačnici profesionalizacijom, potencijalno zatvarajući vrata ostalima i čineći jasniju odvojenost između aktivnih izvođača i pasivne publike, koja je na području tradicijske glazbe u Hrvatskoj trenutačno još uvijek prilično porozna. Stoga bi planiranju i uvođenju takvog obrazovanja trebalo pristupiti oprezno i promišljeno, premda se čini vjerojatnim da će – s obzirom na inicijative s raznih strana – i ono doći na red.

Slavljenici u međuvremenu možemo poželjeti još mnogo ovakvih umjetničko-znanstveno-pedagoških projekata u budućnosti!

Foto: KDVL