Svježi Ligeti i novi Đurović mladih pijanističkih snaga

Iz koncertnog ciklusa Glazbeni Knap, kao i programskog sadržaja ostalih ciklusa Centra kulture na Peščenici, već se odavno može iščitati da ovaj centar gaji sklonost prema novijoj i suvremenoj glazbi, kao i davanju prilike mladim glazbenicima.

Hub suvremenih stremljenja

Takav pristup afirmiranja novog programa i „novih“ glazbenika široj publici pohvalan je i hrabar, a KNAP ga gradi već godinama, od kada program glazbene djelatnosti u Centru osmišljava i vodi Gaia Vukelić, viša stručna suradnica za glazbeni program. Na njezinu je inicijativu pokrenuta i platforma Knapanje, u sklopu MBZ-a, a i festival suvremene glazbe Music-Mission-Vision 2019. godine.

Zbog toga se danas doista bez zadrške može reći da je KNAP postao svojevrsni centar za suvremenu glazbenu umjetnost te kroz programe koje predstavlja nudi široku paletu stilskih pristupa i izričaja 20. i 21. stoljeća.

U slučaju koncerta održanog 20. svibnja, bila je riječ o pijanističkoj večeri posvećenoj stotoj obljetnici rođenja mađarskog skladatelja Györgyja Ligetija. Iako se njegova glazba zbog vremenskog odmaka njezinog nastanka ne može smatrati suvremenom, ova je koncertna večer bila prepuna noviteta.

Foto: KNAP

Ligeti integralno i svježe

Prije svega, većinski koncertni program sadržavao je integralnu izvedbu Ligetijevih etida sabranih u tri sveska, a izveli su ih polaznici kolegija Suvremena glazba za klavir Muzičke akademije u Zagrebu pod mentorstvom prof. Katarine Krpan. Koliko je to značajno za hrvatsku glazbenu scenu, pokazuje činjenica da je ovo tek treća integralna izvedba Ligetijevih etida u Hrvatskoj, a rijetke su i u svijetu: prvu u Hrvatskoj je 2011. godine predstavila upravo Katarina Krpan na MBZ-u, a program je naknadno predstavila i u Samoboru.

Nadalje, svježinu ovog koncerta nosi i koncept samog programa: gotovo svaku od ukupno osamnaest etida izvodi drugi/a student/ica Muzičke akademije u Zagrebu te se ovom prilikom predstavilo ukupno šesnaest mladih glazbenica i glazbenika.

Foto: KNAP

Mentorica ovih pijanističkih nada, Katarina Krpan, izrazila je zadovoljstvo ovim susretom mlade generacije i skladateljskog majstora: „Ligeti ima nevjerojatan emocionalni svijet, to se vidi i u svakoj etidi, a za njih u toj dobi posložiti paralelna vremena i tu emocionalnost velik je zalogaj. Oni su tek odškrinuli vrata tog svijeta i bilo bi bitno da ne odustanu.

Neki su se više a neki manje u tome pronašli; važno je da kroz taj proces prođu, bez obzira pronašli se u tome u potpunosti ili ne, jer im to omogućuje slobodu odabira i u velikom, šarolikom svijetu nove glazbe, ne isključivo ovakvih antologijskih djela. Razumijevanje odnosa prema suvremenoj glazbi u pedagoškom procesu kreće i s činjenicom da je primjerice i Beethoven u svoje doba bio suvremeni skladatelj.“

A što bi bio koncert u KNAP-u bez praizvedbe? Kao svojevrstan šlag na torti, koncert završava praizvedbom hrvatskog skladatelja Frane Đurovića, skladbom Happy Ligeti 2 Y za klavir četveroručno, koja je nastala upravo za ovu priliku.

Izazov

Razlog rijetkih integralnih izvedbi Ligetijevih etida jednostavan je: one pred pijanista stavljaju izuzetne zahtjeve te zasigurno traže ogromnu količinu vremena za pripremu pijanističkog recitala s ovim programom. U razgovoru nakon koncerta, a na moj upit o težini ovih etida, Katarina Krpan objašnjava:

„Pripremanje ovih etida izuzetno je intenzivan proces. One nisu samo teške u sviračkom smislu, nego su zahtjevne i psihički, i emocionalno, i fizički, zbog čega ne dopuštaju niti sekundu predaha pri izvedbi. A doista je teško u istom trenutku imati kontrolu na svim tim razinama. Smatram da je vrlo važno da studenti to savladaju, jer kada to uspiju, ta sloboda omogućuje im da mogu svirati bilo koju partituru na svijetu. A upravo su to i sami rekli nakon koncerta, da su sada na nekom drugom nivou, da se osjećaju slobodno!“

Pripreme su stoga trajale vrlo dugo: studenti su partiture dobili već na početku ove akademske godine. Na moj upit kako su se podijelili, jesu li im etide dodijeljene po senzibilitetu ili su ih sami birali, saznajem kako su ih sami birali, a bilo je pomalo borbe za etidu br. 10 Der Zauberlehrling i etidu br. 13 L’escalier du diable.

Kako bi se publici olakšalo slušanje i približila Ligetijeva glazba, prije izvedbe svakog od tri sveska projicirani su dijelovi dokumentarnog filma koji govori o njegovu stvaralaštvu.

Ono što je također ovu integralnu izvedbu učinilo posebnom jest upravo činjenica da je osamnaest kratkih etida prezentiralo šesnaest mladih umjetnika pa se mogla čuti čitava lepeza pristupa Ligetijevu skladateljskom izričaju, a svaka je od njih bila doista posebna.

Vrlo je teško odrediti općenite okosnice ovih etida zbog njihove slojevitosti i međusobne različitosti u svakom smislu, no zbog potrebe ove kritike moglo bi se pronaći nekoliko skladateljskih manira kao što su: motoričnost, dvoslojnost glazbenog materijala, polifonija, ostinatni glazbeni materijal, prikrivena melodija (naznačena oznakom marcato ili sostenuto) i igra korištenja (ekstremnih) registara.

Naravno, svaka etida ne sadrži baš sve navedene elemente. U formalnom smislu, one su često građene od dva jasna kontrastna dijela ili od manjih formalnih blokova koji unutar sebe mogu ili ne moraju imati svojevrstan gradacijski razvoj.

Suvremeni i romantičarski pristup

U izvođačkom smislu izdvojila su se dva pristupa budućih pijanista, a to su suvremeni i romantičarski, te je kod svakog jedan ili drugi bio više ili manje zastupljen. Pod suvremenim pristupom podrazumijeva se interpretacija koja je doista dosljedna glazbenom tekstu, a pod romantičarskim postoji zastupljenost veće emocionalnosti i slobode.

Potonji je manje zvučao kao „autentičan Ligeti“, no takav pristup ne čudi: neki su se glazbenici prvi puta susreli s modernijom glazbom koju, logično, ne razumiju u potpunosti te su je možda samima sebi objasnili, odnosno reinterpretirali u sebi poznatiji glazbeni izričaj koji obilježavaju manire glazbe 19. stoljeća. Pri nekim je izvedbama pretjerivanje u tom smislu smetalo, no često je bila riječ o suptilnim kombinacijama oba pristupa što je zvučalo izuzetno zanimljivo.

Treba istaknuti da se među studentima Muzičke akademije u Zagrebu našao i jedan učenik Glazbenog učilišta Elly Bašić koji hospitira kolegij Suvremena glazba za klavir, a riječ je o Marku Gotovcu. Trebala sam nekoliko puta provjeriti je li doista riječ tek o učeniku: njegova interpretacija etide br. 3 Cordes à vide bila je izuzetno zrela, strukturalno vođenje melodije označeno marcatom bilo je kvalitetno i jasno, uz istovremenu tečnost prisutnu od samog početka do kraja njegove impresivne izvedbe „u jednom luku“.

Impresije

Prava je šteta što se nema prostora ponaosob osvrnuti na nastup svakog studenta, zbog čega će se u nastavku navesti doista najimpresivnije i najposebnije izvedbe.

Marta Bešlić jedina izvodi čak dvije etide te naginje suvremenom pristupu čitanja partiture uz decentnu dozu svoje izuzetno muzikalne persone. U etidi br. 3 Touches bloquées ublažava motoričnost ove skladbe diskretnim i vrlo logičnim fraziranjima u kojima nikada na pretjeruje. Sličan pristup ima pri izvedbi etide br. 5 Arc-en-ciel gdje, bez karikiranja i neukusa, svojom muzikalnom interpretacijom daje potpuno novi pogled na shvaćanje ove skladbe.

Sličan pristup ima i Dora Grizelj, koja s izuzetnom koncentracijom izvodi etidu br. 4 Fanfares držeći se uglavnom suvremenog pristupa. Ona u potpunosti poznaje i shvaća ovaj glazbeni materijal: blokovsku formu i kontrastna dva svijeta lijeve i desne ruke dodatno ističe svaki puta potpuno drugom bojom tona, čime je učinila ovu etidu posebno zanimljivom, a i pokazala vrhunsku tonsku kontrolu pri sviranju.

Izuzetnu kontrolu boje pokazala je i Katarina Nera Biondić: njezina je izvedba etide br. 10 Der Zauberlehrling savršeno ujednačena; tečna je i jasna iz čega se vidi da u dubinu razumije glazbeni materijal te je u potpunosti savladala ovaj glazbeni jezik.

Foto: KNAP

Među izvedbama koje kombiniraju suvremeni i romantičarski pristup istaknuo se i Viktor Rafajlovski u izvedbi jedne od najtežih etida, Vertige, kojom jasno ocrtava njezinu blokovsku formu te sjajno gradi nemir unutarnjih gradacija. Etidu br. 7 Galamb Borong interpretira Lucija Kuveždić, a iz njezine se interpretacije čulo da s velikom pažnjom prati „lažnu melodiju“ označenom marcato, a svojom muzikalnošću ona izmjenjuje grubu motoričnost s, kontrastno, velikom tečnošću, i to onda kada to zaista odgovara.

Foto: KNAP

Sa stopostotnim pristupom suvremenog sviranja etidu br. 8. Fém izvela je Petra Akrap. Iz njezina sviranja vidjelo se iskustvo poznavanja modernijih partitura. Petra je imala jasnu ideju te ju je jasno predstavila: od početka do kraja stilski je u potpunosti dosljedna, a iz izvedbe se jasno čula blokovska forma i kontrasti sa sjajno kontroliranom motorikom i izvedbom „u jednom dahu“, bez trunke popuštanja koncentracije.

Foto: KNAP

Posebno je bio zanimljiv nastup i Taše Šinkovec koja je izvela etidu br. 16 Pour Irina. Ova etida, možda i „najromantičnija“ od svih, često zavodi interprete u nepotrebno „romantiziranje“, no Šinkovec si to ne dopušta. Slijedeći ideju ljepota je u jednostavnosti izvodi njezin polagani dio besprijekorno i tečno s doista impresivnim kontrastnim virtuozitetom završnog dijela skladbe.

Treba čestitati i svim ostalim studentima, jer doista nije bilo niti jedne „problematične“ izvedbe; ogroman trud, veće ili manje razumijevanje materijala bilo je prisutno u svakoj interpretaciji. Najvažnije je da je svaki student izvedbu obojio svojom individualnošću i prošao kroz ovo izuzetno korisno i zahtjevno, gotovo pa i životno iskustvo.

Etidu br. 1 Désordre izvela je Ružica Radoš, etidu br. 6 Automne à Varsovie Božidar Vlašić, etidu br. 11 En Suspens Julija Škreblin Milić, etidu br. 12 Entrelacs Petar Krokar, etidu br. 13 L’escalier du diable Sara Jurišić, etidu br. 15 White on White Maria Babić, etidu br. 17 À bout de souffle Petra Podhraški, etidu br. 18 Canon Maja Primorac.

Happy Ligeti

Konačno, dolazimo do osvrta na praizvedbu novog djela hrvatskog skladatelja Frane Đurovića, Happy Ligeti 2 Y za klavir četveroručno u izvedbi Marte Bešlić i Julije Škreblin Milić, a u ovoj izvedbi svoju improviziranu „dionicu“ imala je i „okretačica nota“, Katarina Nera Biondić.

Foto: KNAP

Ovoj bi skladbi možda netko pristupio s odmakom ili je čak lišio analize, zbog jedne jednostavne činjenice: njezin je nastanak – pa tako i skladateljski pristup – usko vezan, ako ne i neodvojiv od ovog koncerta. No pitanje koje bih postavila je sljedeće: nije li upravo to bît suvremene skladbe? Referirajući se na raniji komentar – „i Beethoven je nekad bio suvremen skladatelj” – odnosno i skladatelji su nekada pisali po prigodi, do 19. stoljeća isključivo po prigodi. Skladba Happy Ligeti 2 Y upravo je zbog toga pravi primjer suvremene skladbe koja se odriče glazbenih konstrukata radi konstrukata samih, bezvremenosti te bilo kakvog tipa pretencioznosti i elitizma.

Na koji je način ona podređena ovom koncertu prikazuje sama njena forma, struktura i konstruktivni elementi. Skladba je građena od jasnih formalnih blokova koji se sastoje ili od vješto uklopljenih Ligetijevih (modificiranih) citata iz raznih djela (pa i etida), ili od kratkih odsječaka u kojemu jasno nastupa melodija pjesme Happy Birthday to You. Pri tome čak i iznošenje potonjeg materijala odaje dojam ligetijevskog stila: skladatelj odabire da se ovaj materijal iznosi u oktavama (umjesto možda ligetijevski intervalima i akordima), i to tako da su one često izrazito udaljene što također podsjeća na Ligetijevu maniru poigravanja s registarskim krajnostima.

Zapravo, gotovo pa se svaki kratki formalni blok može percipirati, a s obzirom na raniji program, publika ga je tako i percipirala, kao vrlo kratka Ligetijeva etida zbog čega se, ukupno, skladba izuzetno dobro uklopila u čitav koncert.

Foto: KNAP

“Može li se…?”

Ovu duhovitu skladbu studentice izvrsno izvode, s velikom posvećenosti i ozbiljnosti – doista je pohvalno što nisu popustile i priključile se povremenom smijehu iz publike. Naknadno saznajem da ideju za spomenutu dionicu „okretačice nota“, koja „remeti“ izvedbu povremeno svirajući u najdubljem registru motive skladbe, dobivaju sami studenti na probi. Ovo dokazuje da su shvatili njezin humor koji dodatno produbljuju elementima muzičkog teatra.

Zanimalo me u kojoj mjeri je postojala zadatost skladatelju pri narudžbi ovog djela, na što mi sâm skladatelj, Frano Đurović, odgovara: „Dobio sam okosnice (klavir četveroručno, kratko, veselo, Happy Birthday) i zapravo u početku nisam bio sretan sa željom Katarine Krpan da se čuje Happy birthday. Jako cijenim Ligetija i ta ideja mi se učinila malčice nepriličnom. No nakon uvjeravanja sam razmislio i pristao. Trudio sam se ostati u granici dobrog ukusa. Ideja skladbe je da odaje počast Ligetiju na vedar i duhovit način, ja kao autor sam najmanje bitan, izvođači bi se trebali zabavljati i to je to.“

Foto: KNAP

Vraćajući se na početnu misao (koja je donekle i povezana sa skladateljevom izjavom kako je kao autor najmanje bitan), zaključila bih da zbog činjenice da je skladba Happy Ligeti 2 Y izrazito vezana uz ovu prigodu, želim odbaciti pitanja koja se mogu nametnuti, poput „može li se ona ikada igdje izvesti i je li to problematično u vezi ovakvih vrsta skladbi i jesu li to uopće prave skladbe?“, jer smatram da ovakva pitanja koče progresivnost suvremenog stvaralaštva, suvremenog u svakom smislu, koja supostoji s trenutkom, datumom, interpret(kinj)om.