Posjetili smo
Festival za kojeg malo tko zna, a među najboljima je u Hrvatskoj
Dijelom je zato pisanje o ovom festivalu gorko-slatko, jer je za našu publiku on još uvijek hidden gem.
Iako se ovih dana održavao već trinaestu godinu zaredom i okupio nezanemarivih skoro šest tisuća ljudi, festival Lighthouse se gotovo nikada ne spominje u hrvatskim (mainstream) medijima, kako u kontekstu ekonomskih analiza festivala, tako ni onih umjetničkih – što su dvije kategorije o kojima se kod nas najčešće piše kod takvih vrsta manifestacija.
Iako festival pohode i Hrvati – ponajviše obližnji Istrijani – većinu publike čine Austrijanci i Nijemci. Ta činjenica objašnjava i izostanak marketinga u Hrvatskoj, jer su primarna ciljana tržišta upravo ova spomenuta, a festival organizira ekipa okupljena oko tima nekadašnjeg bečkog kluba Pratersauna. Uz to, kamp Lanterna za vrijeme trajanja festivala gotovo u potpunosti preuzimaju partijaneri, a s obzirom na to da je lokacija prilično izolirana od obližnjih mjesta, mimo osoblja nema puno onih koji dolaze u doticaj s posjetiteljima i visokim decibelima.
Lighthouse festival / Alma Drnovac
Kad pričamo o festivalu, lokacija je stvarno jackpot: uz vrhunsku produkciju, to je možda i najveći as iz rukava. Idilična obala i šumica Lanterne su toliko prostrane da ima mjesta za svakoga (bilo da ste party manijak ili ste došli samo malo chillati u hladu). Postoji čak deset stageova, a zvukovi se ni ne sudaraju, mada glazba svira 24/7. Timetable je vrlo promišljen pa neke pozornice rade samo određene dane, a istovremeno su najčešće aktivna tri stagea. To znači da uvijek imate izbor, ali vas takav raspored i lagano gura da istražite što se sve nudi. Tako dobijete šaroliko, dinamično festivalsko iskustvo, gdje svaki kutak skriva novu glazbenu avanturu.
Savršeni sound i pomno osmišljeni stageovi
Svih deset stageova osmišljeno je savršeno i svaki nosi posebnu vibru. Beachfloor, Mainstage i Hidden Bay smješteni su na plažama pa na njima glavnu ulogu igraju šapat valova i pogled na otvoreno more koje djeluje poput kakvog screensavera. Nature Playground nosi energiju magične šume, a zapravo je pozicioniran na paintball terenu, a sličnu lokaciju ima i Villa, kao i Oasis, koji je zapravo floor za chillanje. Vrlo je zanimljiv i Autodrom, zapravo poligon za autiće kakve obično nalazimo u lunaparku, a vozila su postavljena oko stagea i u njima se može sjediti.
Svemu tome treba pridodati i opasku da je sound na festivalu apsolutno savršen, što se u Hrvatskoj doživi rjeđe od ljubaznih službenika i kratkih redova na šalterima. Organizacija je besprijekorna, rasporedi točni te su sve potrebne informacije dostupne u iznimno user-friendly aplikaciji, zbog čega nema mjesta za ikakve nejasnoće. Publika je vrlo pristojna, ali istovremeno i opuštena, a festival ima vibru modernih hipija. Svi koji su došli su vrlo revno posvećeni plesnim dužnostima na podiju.
Lighthouse festival / Alma Drnovac
Ista ta pozitivna, „peace & love“ energija širi se i na festivalske zaposlenike: svi su friendly, spremni pomoći i uvijek s osmijehom na licu. Ukratko, ovo je festival koji na najbolji način spaja austrijsku preciznost i mediteransku opuštenost, s dozom hipi duha zbog kojeg se osjećaš kao da si na nekom modernom Woodstocku, ali s boljim zvukom i bez blata. Festivalskom iskustvu dajemo ocjenu 10/10. Dobra vijest za lokalce je i to da postoje regionalne ulaznice čija je cijena ove godine za festivalsku kartu iznosila 135 eura, što je i više nego pošteno za program koji traje od četvrtka do ranih jutarnjih sati ponedjeljka.
Najbolje od svega? Klasici
Kako smo prvi put posjetili ovaj fetsival, malo nepravedno, ali u službi opisivanja cjelokupnog vibea stavljamo glazbu na zadnje mjesto. Muzički se ovaj festival vrti oko housea, stilski velikom većinom bliskog old school struji, lakšim, toplim i deep varijacijama ovog žanra. Bio bi grijeh reći da glazba na festivalu nije bila dobra, dapače – itekako smo uživali, no, kako je rekao kolega s Raveologije koji je više puta posjetio festival, ove godine kao da je nedostajao onaj magični faktor x te ovo definitivno nije bio festival za otvaranje čakri. Najbolje trake koje smo čuli sada već imaju status vječnih klasika.
Ipak, itekako imamo setove za pohvalu. Osobni favorit možda je bio Slovenac Alex Ranerro, koji je na Beachu isporučio pravi školski festivalski set koji je bio kao vožnja po valovima. Elegantno je gradio atmosferu, vješto balansirajući između toplih, old school house zvukova i iznenadnih, pikantnih acid upliva koji su publici dali uvijek potreban energetski kick i držali pažnju.
Među setovima koji su nas doslovno teleportirali iz svakodnevice u neku paralelnu dimenziju posebno mjesto zauzima B2B nastup Katie Curie i Nizara Sarakbija, kao i magična glazbena priča Andyja Catane. Njihovi setovi bili su kao šumski kaleidoskop: svaki beat, svaki prijelaz, svaka neobična zvučna nijansa savršeno su se stapali s mističnom atmosferom Nature Playgrounda, gdje je svjetlost treperila kroz krošnje, a publika plesala kao da sudjeluje u nekom tajnom ritualu.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Oduševljenje smo doživjeli i na boat partyju koji je predvodila ekipa iz bečkog kolektiva Amore AG. Glazba je bila konkretna, pulsirajuća, s povremenim trance momentima koji su nas katapultirali ravno u euforične visine, ali sve je to bilo savršeno upakirano za ljetni dan na pučini. U biografiji jednog od DJ-a stoji kako je upotrazi za glazbom koja istovremeno zvuči i old shool i moderno, a mi se maksimalno slažemo s tim opisom.
Na Autodrom stageu slušali smo DJ Deepa i B2B na kojem su nastupali Maullem i Doudou MD. Oba su nastupa bila oda korijenima housea, vrlo plesna, konkretna, s puno šarma i groovea koji je sveprisutne osmijehe pretvorio u jedinu festivalsku valutu.
Ne može sve savršeno…
Zadnja festivalska noć i dan ostavili su nas malo ispod očekivanja. U posljednjem danu Beach su na 12 sati preuzeli Sumi, Ogazón i Vince. Energija kao da je lagano splasnula, a glazbeni izbor izgubio onu vatru koja je gorjela prva tri dana. Taj završni osjećaj nedorečenosti i mlakosti možda je i najviše utjecao na ukupni dojam, a činilo se da se najbolje zabavljaju upravo DJ-i. Svi znamo nepisano festivalsko pravilo da su posljednji sati rezervirani za najenergičnije setove, za one lude, nezaboravne trenutke kad publika daje i zadnji atom snage, a DJ-evi izvlače asove iz rukava. Ovdje, međutim, kao da se sve polako gasilo (ili djelovalo poput zagrijavanja), a umjesto eksplozije dočekala nas je lagana vožnja prema kraju. Umjesto finalnog glazbenog vatrometa, imali smo osjećaj da su zadnji taktovi više za nježno ljuljanje nego za euforično skakanje. Nije da nije bilo dobrih trenutaka, ali nedostajao je klimaks, onaj trenutak kad cijeli floor eruptira i svi zajedno zaborave na umor, vrijeme i stvarnost.
Možda je to bio znak da je festival ove godine odlučio završiti u nešto mirnijem tonu, ostavljajući prostor za refleksiju i lagano prizemljenje. Ipak, ostaje mala žal za onim završnim plesnim delirijem koji se prepričava još mjesecima nakon zadnjeg beata.
Stvar je na koncu ipak začinila Octo Octa, koja je svojim prepoznatljivim stilom donijela određenu injekciju svježine. Njezin set bio je obilježen dinamikom, vješto je prebacivala lopticu s housea na breakbeat, acid i druge mračnije grooveove, zadajući brojne rollercoastere za uši i noge te zatvorivši festival u ranim jutarnjim satima ponedjeljka. Za one koji su propustili festival, dobro je znati da Octo Octa u petak nastupa u Petom kupeu.
Lighthouse festival / Alma Drnovac
Treba naglasiti i da brojne setove nismo uspjeli čuti, jer bi to fizički bilo nemoguće, a i zato jer povremeno ipak treba odmoriti i noge i glavu. Među tim setovima je i onaj hrvatskog predstavnika Dava jer smo na lokaciju uspjeli stići tik nakon što je on završio, mada se po flooru dva DJ-a nakon i dalje pričalo kako je bio sjajan.
Sve u svemu, Lighthouse nas je potpuno osvojio i na nekoliko dana učinio da se osjećamo kao na nekom eksperimentu izvan vremena i prostora. Festival je kvalitetan, a nepretenciozan, nema velikih VIP-ova niti se hvali brojem headlinera. Ovo je događanje koje živi od sitnih trenutaka: od neobveznih razgovora na šumskim stazama, do spontanih pljeskova kad DJ ubode savršeni prijelaz, sve do tihe solidarnosti kad se u zoru svi zajedno smijemo vlastitom umoru. To nije događanje za one koji traže instant ekstazu ili viralne trenutke za društvene mreže. Ali je za sve koji žele nekoliko dana autentičnog zajedništva, iskrenih osmijeha i glazbenih otkrića.
Lighthouse festival / Alma Drnovac