U nekoj drugoj dimenziji

Povodom prve godišnjice smrti Matije Dedića, KD Lisinski organizirao je cjelovečernji program posvećen ovom neprežaljenom jazz glazbeniku.

Tamara Obrovac, foto: Tomislav Jagar/KDVL

Prvo izdanje hommage programa, pod umjetničkim vodstvom Tamare Obrovac, predstavilo je Dedića prvenstveno kao jazz skladatelja, fokusirajući se na dio njegova autorskog opusa u solo i trio izvedbama – formacijama koje su obilježile njegov umjetnički put.

Foto: Tomislav Jagar/KDVL

Tako je koncert u solo piano formatu otvorio Vasil Hadžimanov, jedan od najistaknutijih jazz pijanista regije, s kojim je Dedić godinama surađivao i dijelio blisko prijateljstvo. Njihove biografije sadrže zanimljive paralele: obojica su potekla iz poznatih glazbenih obitelji, izgradila ugledne međunarodne karijere i afirmirala se kao vodeća imena regionalne jazz scene. Ipak, njihove su glazbene poetike bitno različite. Dok je Dedićev izraz bio snažno vezan uz suvremeni jazz, profinjenu liriku i slobodnu improvizaciju, Hadžimanov je razvijao prepoznatljiv spoj fusiona, balkanskih ritmova i etno-jazz senzibiliteta. Upravo je taj kontrast njihovim susretima davao posebnu kreativnu napetost.

Foto: Tomislav Jagar/KDVL

Hadžimanov je u solo izvedbi predstavio dvije Dedićeve skladbe: Etnaey, s albuma Octopussy s kraja 1990-ih, te znatno recentniju Looking for an Answer. Obje skladbe pripadaju lirskoj i meditativnoj strani Dedićeva opusa, obilježenoj pjevnim melodijskim linijama i suptilnim harmonijskim nijansama. Iako je ostao vjeran njihovu karakteru, Hadžimanov im je dao i osobni pečat kroz bogato harmonijsko razmišljanje, ritmičku razigranost i prepoznatljivu energiju vlastita pijanističkog rukopisa.

Foto: Tomislav Jagar/KDVL

Nakon uvodnog dijela pridružili su mu se basist Žiga Golob i bubnjar Krunoslav Levačić, dugogodišnji članovi Matija Dedić Trija. Osnovan krajem devedesetih godina, taj je sastav djelovao četvrt stoljeća te predstavlja jednu od najvažnijih i najstabilnijih formacija hrvatskog jazza. Golob i Levačić bili su Dedićevi najvjerniji ritam-sekcijski partneri, glazbenici koji su dubinski poznavali njegov način razmišljanja, improvizacijski jezik i skladateljsku logiku.

Foto: Tomislav Jagar/KDVL

U nastavku programa nizale su se skladbe koje je Dedić posebno volio izvoditi, od ranijih autorskih radova do novijih ostvarenja. Kroz njih se mogla pratiti dosljednost njegove umjetničke vizije, u kojoj se isprepliću suvremeni jazz, klasika i izuzetna melodijska senzibilnost. Meditativnije skladbe kao što su Survival i Picture’s izmjenjivale su se s energičnijim i ritmički složenijim kompozicijama kao što su Final Destination i Last Exit.

Foto: Tomislav Jagar/KDVL

Upravo je potonja skladba donijela jedan od najupečatljivijih trenutaka večeri – glazbenici su si dali oduška u improvizacijskoj slobodi i postupno gradili zvučnu napetost. Levačić, poznat po otvorenom pristupu improvizaciji, koji nadilazi uobičajene bubnjarske tehnike, u jednom je trenutku u svoj set uključio i običnu šalicu, koristeći je kao dodatni izvor zvuka. Istodobno se Hadžimanov počeo igrati žicama unutar klavira, proširujući teksturalne mogućnosti izvedbe.

Razvilo se gusto zvučno tkanje koje je na trenutke prelazilo u kontroliranu kakofoniju, no nikada nije izgubilo unutarnju logiku. Nakon vrhunca kakofonije uslijedio je smiraj, a potom i novi razvoj glazbenog toka: od suzdržanijeg Levačićeva sola do postupnog, ponovnog okupljanja ansambla u intenzivno, ali harmonijski utemeljeno finale.

Foto: Tomislav Jagar/KDVL

Nakon ove nadahnute izvedbe, Krunoslav Levačić, poznat inače kao vječni vicmaher na pozornici, u vrlo je emotivnom govoru podijelio s publikom svoje viđenje Dedićeva genija i senzibiliteta, te se govoreći o dugogodišnjem prijatelju i suradniku u jednom trenutku slomio, što je dirnulo cijelu dvoranu. A za skladbu Last Exit zanimljivo je komentirao kako je ona „kao Wagnerovo djelo, i techno, i ovo, i ono“, sažimajući time stilsku slojevitost Dedićeve glazbe, koja crpi inspiraciju iz različitih estetskih svjetova.

Foto: Tomislav Jagar/KDVL

Za kraj programa trio je izveo skladbu Family, jednu od Dedićevih intimnijih autorskih tema. Njezina nježna, pjevna melodija vratila je koncert u lirsko i kontemplativno ozračje nakon prethodnih improvizacijskih eksplozija. Publika je glazbenike nagradila toplim pljeskom, izmamivši i jedan bis.

Foto: Tomislav Jagar/KDVL

Mala dvorana Lisinskog bila je solidno ispunjena, iako je ovakav program zaslužio rasprodanu dvoranu – ne toliko zbog obljetničke simbolike, nego prije svega zbog iznimne kvalitete glazbe i izvedbi koje su nas podsjetile koliko je Matija Dedić značio hrvatskoj i regionalnoj jazz sceni.

„Matija je živ, samo u nekoj drugoj dimenziji“, rekao je Levačić tijekom večeri. U kontekstu koncerta, koji nije bio tek komemoracija, nego živo i nadahnuto izvođenje njegove glazbe, te su riječi zvučale više kao činjenica nego kao metafora.

Program u sjećanje na Matiju Dedića održavat će se svake godine u Maloj dvorani, uz sudjelovanja njegovih bliskih kolega, suradnika, prijatelja i poštovatelja koji će Matijinu glazbu nastaviti održavati živom na pozornici, ondje gdje je oduvijek najviše pripadala.

Foto: Tomislav Jagar/KDVL