MAKK 2024.: Umjetna inteligencija u sivoj zoni

Drugi dan MAKK-a organiziralo je društvo za autorsko pravo, a sudionici su, kao i posljednjih godina, nastojali prezentirati vruće teme, ponajviše o umjetnoj inteligenciji i izazovima koje donosi njen ekponencijalni razvoj

Nastup Nine Ćorić i Marija Rašića uveo je u drugi dan MAKK-a / Foto: Samir Cerić Kovačević

Drugi dan MAKK-a u Gorgoni u organizaciji Hrvatskog društva za autorsko pravo otvoren je kratkim nastupom Nine Ćorić i Marija Rašića, a kao i svake godine, gledajući na razvoj industrije s pravne strane, sudionici drugog dana Međunarodne autorske kreativne konferencije pokušali su na najbolji način prezentirati vruće teme kroz svoja izlaganja i panel diskusije. Kao i posljednjih godina, to je umjetna inteligencija i izazovi koje donosi njen eksponencijalni razvoj.

Romana Matanovac Vučković i Siniša Petrović u svojem su izlaganju predstavili kriterije za određivanje tarifa u kolektivnom ostvarivanju s motrišta tržišnog natjecanja, a Katarina Radić je kroz svoju prezentaciju približila primjenu trostupanjskog testa na rudarenje teksta i podataka u treniranju generativne umjetne inteligencije. Zaključeno je da autori Direktive 2019/790 o autorskom pravu i srodnim pravima na jedinstvenom digitalnom tržištu (kraćim nazivom DSM Direktiva) nisu predvidjeli generiranu AI tehnologiju te da je rasprava o Test Data Miningu bila ograničena jer ne dopušta činjenje dostupnim javnosti djela koja su korištena u kontekstu iznimke. Također, povijesni zakonodavci ne mogu se smatrati relevantnima za današnje izazove, a još jedan od zaključaka je i da programeri ne mogu u potpunosti izbjeći europske zakone o autorskim pravima u slučaju kada obuka radi izvan EU, a model stavlja na raspolaganje u EU. To je suprotno članku 3. Direktive o usklađivanju određenih aspekata autorskog i srodnih prava u informacijskom društvu (kraćim nazivom InfoSoc direktiva).

Romana Matanovac Vučković / Foto: Samir Cerić Kovačević

Vrlo posjećena panel diskusija na temu “Generativna umjetna inteligencija, autorsko pravo i kreativne industrije” okupila je dr. sc. Dinu Glihu, odvjetnika, savjetnika i zastupnika u području zaštite prava i intelektualnog vlasništva te razvoja kreativnih i inovativnih projekata, Martinu Arapinac Radičević, odvjetnicu i pravnicu koja je specijalizirana u području intelektualnog vlasništva, autorskog prava i zaštite podataka s dugogodišnjim iskustvom rada u glazbenoj i filmskoj industriji, Mihaela Mišu Mudrića s Pravnog fakulteta u Zagrebu, koji se već dugo bavi pitanjem regulacije umjetne inteligencije, i Antu Magzana, stručnjaka za strateško brendiranje i komunikacije s bogatim korporativnim i menadžerskim iskustvom te radu s umjetnom inteligencijom s tehnološke strane, a koju je modelirao izv. prof. dr. sc. Hrvoje Lisičar. “Ova je tema prvenstveno odabrana zato što smo posljednjih godina svi svjedoci izrazito brzog razvoja umjetne inteligencije koja mijenja način na koji dijelimo informacije. Svi današnji generativni modeli sposobni su stvarati svekolike sadržaje. Iako nam ova tehnologija omogućava različite funkcije, istovremeno nam postavlja i ozbiljne izazove, posebno kada govorimo o zaštiti intelektualnog vlasništva”, objasnio je Lisičar u uvodnom obraćanju.

Svaki je od stručnjaka iznio svoje gledište na to kako generativna umjetna inteligencija djeluje na autorsko pravo i u kojoj će mjeri biti potrebno modificirati cijeli koncept, ali i kako autorsko pravo može djelovati na budući razvoj umjetne inteligencije. Mudrić misli da su svi ovi alati nešto s čime se različiti umjetnici i kreativci mogu služiti u svom izričaju i da je s te strane sve ide nekako svojim tijekom: “Ono što je možda disrupcija u smislu pozitivne promjene jest činjenica da su takvi alati dostupni svima i mogu se koristiti na različite pozitivne, ali i negativne načine. Vjerujem da postoji dobar razlog zašto regulacija postoji.” Arapinac Radičević ukazuje kako je na ovu problematiku potrebno gledati iz dva kuta: “Prvo, vezano uz rudarenje teksta i podataka, ako je došlo do zakonitog pristupa podacima na internetu, onda tek možemo govoriti o outputu, o onome što će se stvarati korištenjem tih alata. Moja je neka perspektiva da su to alati i da se ne radi ni o kakvoj umjetnoj inteligenciji. Ono što je po meni problem – nema dovoljno regulative. Mi još uvijek ne znamo je li to korištenje zakonito i možemo li te materijale u konačnici koristiti da bi ih mogli nekome prodati kao originalne. Neminovno je da će se promijeniti kreativna industrija”, zaključuje.

Martina Arapinac Radičević / Foto: Samir Cerić Kovačević

Gliho je spomenuo kako su ovakve rasprave vani već došle do više razine: “Što se tiče pitanja copyrighta i umjetne inteligencije, ono se može raspodijeliti na dva dijela, na pitanje inputa i pitanje outputa”. Njegov je zaključak da trebamo naučiti razlikovati naš doprinos pri korištenju ovih alata i da trebamo naći granicu kada je AI korišten samo kao alat, a kada je nešto isključivo produkt umjetne inteligencije.

Magzan je podijelio svoje stajalište i iskustvo gledajući iz dvije perspektive, one kreativne, ali i iz perspektive tehnologije umjetne inteligencije: “Mislim da je ta perspektiva dosta bitna. Direktiva je zgodan pokušaj da se stvore okviri i smjernice koje će nas voditi u radu, kako da ih implementiramo i kako da reagiramo na situacije o kopiranju ili krađi. To super zvuči. Nažalost, strah me je da ništa od toga. Jedini način na koji ćemo se moći dugoročno izboriti jesu alati umjetne inteligencije. Jedino su oni dovoljno dobri da mogu prepoznati, eliminirati i regulirati tržište kao takvo.”

Postavlja se pitanje je li danas umjetna inteligencija toliko uznapredovala da se teško može raspoznati je li materijal AI generiran ili ga je generirao čovjek. Kada je Arapinac Radičević govorila o regulaciji, spomenula je primjer Japana gdje rudarenje teksta i podataka regulirano kao neuživanje: “Dopušteno je koristiti tuđe materijale u svrhu neuživanja jer kad vi nešto uživate, onda se pretpostavlja da imate neke koristi od toga, a kad nešto neuživate, onda vam se dopušta da to koristite. Zašto se plaća ulaznica za kino? Zato što mi plaćamo uživanje autorskih djela koje je netko drugi stvorio.” Već postoje neki mehanizmi koji to prepoznaju, ali problem je što ne postoji dovoljno interesa da bi se takvi alati razvijali. Tamo gdje postoji novac, AI alati se razvijaju u neku drugu svrhu.

Magzan smatra da moramo napraviti jasnu granicu između inspiracije, kopiranja i krađe i to će, po njemu, uvijek biti negdje u domeni morala i prava.

Ante Magzan ukazuje na probleme s umjetnom inteligencijom / Foto: Samir Cerić Kovačević

Kroz dijelu diskusiju protezala su se pitanja i komentari iz publike, a u jednom je trenutku i Maja Vidmar Klarić, ispred Zaprafa i HDU-a, poslala jasnu poruku i detektirala osnovni problem: “Nije nitko iz kreativnih i kulturnih industrija protiv sustava AI-a, međutim, problem je što su se sustavi AI obučavali na djelima autora i nositeljima ostalih srodnih prava, a da za to nisu dobili licencu i platili odgovarajuću naknadu. Određeni servisi već su licencirali, no veći broj svih ostalih love u mutnom jer ne postoje dovoljno jasna pravila koja se odnose na transparentnost. To su dokumenti koji se pripremaju na razini Europske unije i tek ćemo u svibnju sljedeće godine imati kodeks prakse.”

Posljednju, dvosatnu panel diskusiju “Glazbeno hranjenje AI-a” vodio je prof. dr. sc. Igor Gliha, a Kristina Delfin Kanceljak, Dražen Baljak, Zvonimir Dusper Dus, Davorin Penc, Maja Vidmar Klarić, Dario Draštata i Saša Jovetić podijelili su svoje viđenje ove teme i što su prepoznali kao izazov. Zajednički zaključak prema Glihi je da umjetna inteligencija nije bauk nego razvoj tehnologije koji nam treba: “Umjetna inteligencija je prilika za stvaranje novih poslovnih modela i za nas, da bi se naša djela mogla koristiti na još jedan novi način, ali i s one druge strane bi trebalo doći do prepoznavanja, što se čini da u nekim slučajevima i dolazi, potrebno ju je licencirati, u krajnjoj liniji, ako govorimo čistim kapitalističkim jezikom, redistribuirati je tako da svi oni koji su sudjelovali u njenoj izradi dobiju dio u toj dobiti”. Hoće li se i sljedeće godine raspravljati na isti ili sličan način, ili će biti potreban samo osvrt na promjene koje su se dogodile unutar godine dana, to ćemo tek vidjeti.

Kristina Delfin Kanceljak / Foto: Samir Cerić Kovačević

U dvorani Školica, usporedno s programom u dvorani Gorgona, odvijao se plenum redovnog i suradnog članstva HDS-a o poslovnim novostima društva, bila je prikazana premijera dokumentarnog filma “SHIP 2024”, ali i listening session s producentom Srđanom Sekulovićem Skansijem. Dosad se istaknuo po tome što je pridonio radu pojedinih glazbenika i to ne samo s producentske, već i s autorske strane, okušao se u raznim žanrovima, od rocka do popa i funka, a na slušaonici je autorima dao svoje viđenje problema i njihovih rješenja preslušavajući petnaestak pjesama. Žanrovski su se vrlo razlikovale, od kantautorskog popa, zabavne glazbe, šansone do hard rocka i stoner rocka. Prisustvo predstavnika diskografskih kuća na sessionu nekim je polaznicima dobro došlo jer je njihov potencijal zapažen, no svi su sudionici dobili vrijedne povratne informacije, ne samo producenta već i drugih kolega, koje će im vjerojatno puno značiti pri daljnjem razvijanju njihovih djela.

Srđan Sekulović Skansi i Milan Majerović-Stilinović / Foto: Samir Cerić Kovačević