MAKK 2024.: Sve najbolje i sve najgore

Međunarodna autorska kreativna konferencija (MAKK) započela je 28. studenog u zagrebačkom Muzeju suvremene umjetnosti s nekoliko zanimljivih predavanja i panel-diskusija

Uvodnu riječ imao je glavni tajnik HDS-a Antun Tomislav Šaban / Foto: Samir Cerić Kovačević

Prvi dan MAKK-a u Muzeju suvremene umjetnosti u dvorani Gorgona, 28. studenog, otvorila je voditeljica Katarina Moškatelo ukratko najavljujući raspored zanimljivih panela u organizaciji HDS Zampa.

U uvodnom obraćanju, glavni tajnik HDS-a Antun Tomislav Šaban napomenuo je kako Društvo već osamdeset godina organizira različite projekte, a jedan od posljednjih je MAKK. Ovaj se iskorak u znanstveno-informacijsko područje dogodio prije 12 godina, a osim tema koje su vječne u industriji, skrenuo je pozornost i na one koje su posljednjih godina vrlo aktualne – umjetna inteligencija i glazbeni streaming. „Uvijek nastojimo ući u neka područja koja su jedinstvena za svaki MAKK, a ove godine će to biti duhovno zdravlje”, naglasio je Šaban.

Predsjednik Hrvatskog društva za autorsko pravo Igor Gliha otkrio je kako ovo društvo i HDS sudjeluju od početka MAKK-a, ali da on ima i svoju povijest koja zalazi čak u prošlo stoljeće. „Još od devedesetih je ovo društvo radilo pravnička savjetovanja s ljudima iz biznisa. HDAP je strukovna udruga koja se bavi autorskim i srodnim pravima, a zapravo je i nacionalna grana ALAI-a, najstarijeg društva koje se bavi autorskim pravom, a koje je osnovao Victor Hugo.” Naglasivši da su edukacija i pomoć pri izradi zakona njihova temeljna djelatnost, kazao je kako bi bez logistike Pravnog fakulteta sve to išlo puno teže. Uz tradicionalne teme kao što je primjerice ograničavanje autorskih prava, najavio je da će se na drugom danu konferencije govoriti i o umjetnoj inteligenciji s različitih aspekata.

Ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek svake je godine na MAKK-u i izjavila kako ova konferencija uvijek donosi jako zanimljive teme gdje se ogleda prava slika mjesta u kojem industrija stoji i što treba raditi. „Covid je bio trenutak kad se Ministarstvo kulture i medija prvi put približilo onom dijelu glazbene industrije koji se uvijek smatrao komercijalnim, koji se događao na tržištu. Ta strašna kriza koja je tražila od nas brzi odgovor uputila nas je na to da s udrugama nađemo odgovore i način kako pomoći industriji i svim kreativcima koji se bave glazbom, ali i općenito izvedbenim umjetnostima.” Posebno je naglasila nove projekte poput Ureda za izvoz hrvatske glazbe (We Move Music Croatia) i SHIP-a, gdje se u vrlo kratkom razdoblju dogodio veliki interes stranih promotora, ali i pozivi naših umjetnika na njihove konferencije i festivale. Dotakla se i problema manjih mjesta i distribucije kulture te pitanja stvaranja nove publike i zauzimanja prostora za hrvatsku glazbu.

Ministrica kulture i medija Nina Koržinek Obuljen svakle je godine na MAKK-u / Foto: Samir Cerić Kovačević

U prvoj panel diskusiji “A gdje smo tu mi?” bilo je govora o poticanju kreativnih industrija te više o svim mjerama, i zakonodavnim i financijskim, te usporedbi glazbenog i filmskog sektora. Ministrici i glavnom tajniku HDS-a pridružio se ravnatelj HAVC-a Christopher Peter Marcich uz moderiranje Milana Majerovića-Stilinovića. Zakonom o izmjenama i dopunama o audiovizualnim djelatnostima producentima u području filma omogućeno je reinvestiranje jednog dijela sredstava uplaćenih kroz porezna davanja. Mehanizam omogućen za područje filma nije bilo moguće preslikati na područje glazbe i drugih kreativnih industrija radi nepostojanja jasnog jasne definicije dionika u području glazbene industrije te nepostojanja zakona koji bi se jasno bavio glazbom i glazbenom industrijom. Osim spomenutog zakona bilo je riječi i o Zakonu o elektroničkim medijima koji i glazbi kroz kvote, ali i uopće audio-vizualnom području, osigurava prostor, dakle garantira ulaganje i obvezu da se bude u tom prostoru, i izravna i neizravna financiranja što kroz kvote, što kroz izravnu kontribuciju HAVC-u, što kroz obvezu koje je Ministarstvo uvelo streaming platformama da moraju jednim dijelom sufinancirati nacionalnu audio-vizualnu produkciju. Obuljan Koržinek je napomenula kako se već treću godinu provodi i Zakon o autorskom pravu koji reflektira koliko je zapravo teško pogoditi specifične potrebe svakog segmenta kulturnih i kreativnih industrija jer je mehanizam nastanka i financiranja različit. „Koliko god područje kulturnih i kreativnih industrija gledamo objedinjeno, svaki segment moramo gledati posebno. U svakom segmentu moramo pratiti i kako se razvijaju stvari na hrvatskom tržištu, na govornom tržištu, što nam donosi tehnologija da bi, po mogućnosti, anticipirali promjene pa reagirali bilo financijskim mjerama, bilo zakonom unaprijed, ili nosili se s posljedicima bilo zakonima ili financijskim mehanizmima”, istaknula je ministrica i pohvalila se povijesnim ulaganjem od 33 milijuna bespovratnih sredstava za kulturne i kreativne industrije kao ogromnim poticajem za digitalnu prilagodbu.

Ravnatelj Marcich predstavio je djelokrug HAVC-a, ali i najnovije zakonske izmjene koje su stigle kao odgovor na izazove neovisnih proizvođača. U ovoj je industriji izražen problem kontinuiteta proizvodnje, posebno dugometražnih igranih filmova čija realizacija traje i do pet godina.

Robert Singerman uveo je titlove na YouTube / Foto: Samir Cerić Kovačević

Svoju je prezentaciju o inovativnim izvorima prihoda za glazbenike izložio Robert Singerman, američki glazbeni poduzetnik koji je, osim o vlastitoj karijeri i pozadini, govorio i o tvrtki LyricFind, pružatelju usluge prevođenja i plasmana stihova na glazbene platforme.

Velik je interes bio i za panel diskusiju “Baby Lasagna Boom – i što će biti dalje?” na kojoj su sudjelovali Krešimir Šustić, PR Baby Lasagne, violončelist Luka Šulić, potpredsjednik Virgin Music Western Balkans – Universal Music Group Nikola Jovanović, glavni direktor HDS ZAMP-a Nenad Marčec te Bojan Mušćet, urednik i kolumnist našeg portala. Gotovo 80 minuta trajala je diskusija o tome kako je Baby Lasagna tri puta napunio Šalatu, kako ide na europsku turneju koju organizira Live Nation, kako se njegova priča zakuhala, te o dobrim stranama, ali i minusima koje nosi ovako iznimna i nagla popularnost.

Iako Šustić ima svoje taktike i strategije kao PR, naglasio je kako je sam Marko mastermind cijelog Baby Lasagna projekta.

Jovanović je s pozicije diskografa govorio o njihovoj suradnji i prepoznavanju ozbiljnog potencijala već nakon prve objave pjesme za Doru početkom godine. „Mislio sam da će biti deset izdavača koji će čekati da ga zgrabe, ali tek je poslije Evrovizije nastala jedna opšta panika i grabež. Mislim da je Marko danas u Hrvatskoj veći od nogometaša. Ja u životu nisam vidio tu vrstu nacionalne histerije – vi niste mogli od Baby Lasagne živjeti tri meseca jer je bio posvuda. Mi smo imali nešto slično s Konstraktom u Srbiji, ali Konstrakta je samo zarezala stvar, onda su Joker Out to poduplali, a onda je došao Marko okrenuo nož i napravio rupu.” Nije mogao sakriti razočaranje što takve glazbene manifestacije u cijeloj našoj regiji njeguju isti tip pjesama, iste priče, iste teme i iste autore koji se vrte godinama pa onda netko drugačiji doista iskoči.

Bojan Mušćet, urednik i kolumnist našeg portala i Krešimir Šustić, PR Baby Lasagne / Foto: Samir Cerić Kovačević

 Na pitanje moderatorice Moškatelo može li se ovakav uspjeh dogoditi spontano, Bojan Mušćet je iznio svoje viđenje Lasagninog booma. “To je jedna kombinacija. Vjerojatno postoji matematička formula. Do jedne mjere to ide spontano jer se poklope neke stvari. Pritom ne mislim na kvalitetu, ona zaista mora biti, ali neke stvari koje se u pravilu u Hrvatskoj ne poklapaju, poklopile su se, a nakon toga se trebaju uključiti planovi i mašinerija i raditi ono što se najbolje radi danas.” Objasnio je kako prije pet godina uspjeh na ovaj način nije mogao postići i da su se morala koristiti neka druga sredstva poput marketinga, društvenih mreža i snažne podrške diskografa koji zna kako plasirati neki proizvod na inozemno tržište. “Na koncu, da zanemarimo to da je Baby Lasagna iz Hrvatske nego da je Baby Lasagna europski umjetnik, svjetski umjetnik. Kad tako postavimo stvari, onda one mogu ići”, zaključio je Mušćet.

Nenad Marčec je skrenuo pažnju na to da je na MAKK konferenciji prije dvije godine prezentaciju održao Doron Medalie kao višestruki pobjednik Eurosonga. „Mi smo ga pozvali zato što nikako da se pomaknemo na Eurosongu, a očito postoji neki model kad je čovjek tri puta pobijedio. U najboljoj namjeri da i Hrvatska nešto poduzme i nauči, održao je fenomenalnu prezentaciju i točno mi izgleda kao da je Marko to pogledao i napravio apsolutno sve to. To se može i osmisliti, i nastup i karizmatični izvođač, mora se imati priča, mora biti energično, mora biti vanserijski nastup. Najbolje je da pjesma ima i neki etno moment, da postoji merchandise, pokret, ples, emotivno značenje. Apsolutno sve što su učinili i takav skup tada može polučiti uspjeh.”

Nenad Marčec, glavni direktor HDS ZAMP-a / Foto: Samir Cerić Kovačević

 Kroz cijelu diskusiju provlačilo se pitanje je li to samo jedna dobro osmišljena priča ili su se stvari dogodile spontano, ali bez obzira na kvalitetu pjesme te karizmatičnost i energiju izvođača, neupitan je financijski faktor koji je potreban da bi cijela izvedba bila na jednoj posebnoj razini i odskočila u široj javnosti.

„Mi smo uložili 0 kuna, a medijska vrijednost od 4.1. do 1.6. bila je 40 milijuna eura samo u Hrvatskoj. Mi smo stvarno postigli organski PR”, pohvalio se Šustić.

Svoje viđenje uspjeha 2Cellosa o zahtjevnoj igri na svjetskom terenu podijelio je Luka Šulić: “Stjepan i ja smo počinjali prije 15 godina i tada su stvari bile drugačije što se tiče socijalnih mreža. Mi smo isto bili bačeni nekako kao mačići. Oboje smo odrasli kroz klasičnu glazbu i rigorozan studij od svoje pete godine. Nekako smo se našli u showbiznisu preko noći. Postojala je ideja da je Youtube važan i mi smo uspjeli sve to nekako kapitalizirati. Kockice su se posložile. Tada je bilo puno lakše postati viralan na Youtubeu, danas se možda stvar razvodnila i na TikTok i na Instagram. Plivali smo kako smo znali i umjeli.”

Poseban pljesak dobio je Jovanovićev komentar da Baby Lasagna i dalje pjeva na engleskom, a da su mnogi Jonathani, Lovely Quinces ili drugi bendovi odbijeni na radio stanicama jer pjevaju na engleskom. „Koliko je mladih na Dorama ispalo ispod crte jer pesmu nije potpisao poznati kompozitor nego neki mali Marko? Mi moramo da promenimo sistem jer bez sistema mi nećemo imati ni 2Cellos, ni Marka ni bilo koji drugi bend. Shvatite, Joker Out, Konstrakta, Marko, 2Cellos, Buč Kesidi – to su anomalije sistema i to nisu bendovi koje vi svaki dan čujete na radiju.”

Luka Šulić (ex-2Cellos) i Katarina Moškatelo / Foto: Samir Cerić Kovačević

Sudionici su složili da će tek s objavom albuma biti jasno u kojem će se smjeru nastaviti karijera Baby Lasagne i koja će publika ostati nakon što se smanji boom jer nemaju sve pjesme potencijal eurovizijskog hita. Mušćet je pritom ukazao kako drugi singl nije bio najbolji odabir jer nije niti polučio očekivani uspjeh: “Po meni je album sada ono mjesto koje Marka diže naprijed ili spušta dolje, što se tiče hrvatskog tržišta. Što se tiče međunarodnog tržišta, ovakvu turneju u mainstream, a čini mi se ni šire, nije imao nitko. Primjerice, u Gasometru u Beču regularno nastupa Nick Cave i taj kalibar izvođača. Sad nastupa Baby Lasagna. U Beču je nastupilo puno naših rockera, ali to su sve bili ili mali klubovi ili su se obraćali dijaspori.”

Pravo je osvježenje bila panel diskusija “Sve najgore” u kojoj su sudjelovali Zdenka Kovačiček, Alka Vuica i Miroslav Škoro, a moderirao Dražen Turina Šajeta. Njihove (ne)zgode iz glazbeničkog života izazvale su salve smijeha bilo da su govorili o padovima s pozornica, neobičnom smještaju ili opskurnim situacijama koje su im se dogodili prije, tijekom i nakon nastupa.

Zdenka Kovačiček i Alka Vuica / Foto: Samir Cerić Kovačević

Glazbeni intermezzo imao je Milošev sa svojim bendom, a prvi dan konferencije je zaokružen posljednjom panel diskusijom o mentalnom zdravlju glazbenika – “Hajde da ne ludujemo”.

Ivana Kindl, Matija Cvek, Ines Prajo, odvjetnik Bruno Džaić i psihijatar Hrvoje Handl s moderatoricom Sanjom Doležal podijelili su svoje iskustvo nošenja s negativnim komentarima.

Na pitanje kako pomoći nekome tko se teško nosi s posljedicama izloženosti, Handl misli da je najvažnije da si čovjek sam prizna da ima problem. „U svijetu društvenih mreža, interneta i poprilične usamljenosti, najosnovnije je biti iskren sam sa sobom. Na sceni se puno ljudi drogira kako ne bi iskusili tegobe koje imaju. Uzastopnim drogiranjem, nastupanjem, putovanjem zapravo bježe od sebe. S druge strane, postoji puno ljudi koji se bave mentalnim zdravljem, od udruga, bolnica, privatnih liječnika kojima se može javiti i potražiti pomoć. Glavna priča se sastoji u tome da je jako važno da kao umjetnik ne živite od onoga što se događa izvan vas nego da njegujete vlastiti sadržaj i da njegujete vlastitu nutrinu”, zaključuje psihijatar.

„Na prste mogu nabrojati među ljudima s kojima ja radim one koji nemaju apsolutno nikakav oblik anksioznosti ili nekih fobija ili problema s prehranom. Ne znam nikog tko je potpuno uravnotežen od nas koji to radimo. Većini kreativnih ljudi dogodi se nešto što utječe na nas”, podijelila je Ines Prajo.

Sanja Doležal i Ines Prajo / Foto: Samir Cerić Kovačević

Handl je zaključio da bez jedne doze ludila nema umjetnosti. „Kad se sretneš s tim ćukom u glavi, tu kreće kreativnost, nekakva karizma na sceni, posebna energija. Oni koji znaju njegovati to svoje ludilo, držati ga u nekom finom kavezu, pa ga osloboditi, družiti se s njim, vratiti ga natrag – to su karizmatični umjetnici.”

Gledajući na situaciju sa strane zakona, odvjetnik Džaić objasnio je kako postoji spektar kaznenih djela. Uvrede i klevete su kaznena djela koja se progone privatnom tužbom i država u tom kontekstu ne pomaže nikako. Mnogi odvjetnici niti ne žele prihvatiti takve predmete zbog toga što, kako kaže Džaić, to je mnogo muke za malo para. Posljednjih godina se uvelo novo kazneno djelo s kojim su se susrele mnoge javne ličnosti – nametljivo ponašanje. Njime se pokušalo spriječiti da dođe do nekih većih kaznenih djela, posebno u aspektu zaštite žena. „Isto se progoni po prijedlogu, policija niti tužiteljstvo neće sami od sebe pokrenuti postupak. Ako vi stavite takav prijedlog, a to je izjava poput kaznene prijave, onda moraju postupati i tada vam je sudska zaštita najkonkretnija. Još jedno zanimljivo kazneno djelo su prijetnje, najčešće na društvenim mrežama, kod koje se također progoni i prijedlogu, a zaštita je konkretnija”, pojasnio je Džaić.

Cvek nije iskusio depresiju, ali je od malih nogu gradio samopouzdanje u sebe i svoj nastup te je podijelio da se nije dogodilo nešto što toliko utječe na njega da ga baci u potpuno crnilo. Negativne komentare pročita, ali najviše ga naživcira nešto gdje naslućuje istinu. „Nitko mene ne može toliko uvrijediti koliko ja mogu sam sebe, odnosno uvjeriti da nešto nisam dobro napravio”, rekao je i iskazao zabrinutost o amplitudama raspoloženja koje može izazvati sadržaj na društvenim mrežama. „Ono što meni stvarno stvara problem u svemu tome, jer sam sada i ja otac, gledam kako djeca danas odrastaju. Mene je strah u kakvom će svijetu odrastati moje dijete za 10-15 godina. Ne mogu ni zamisliti kako će to biti i što će biti jer su već sada toliko brzi, to je toliko površan sadržaj, nebitan, sve agresivno i cinično.”

Jako zanimljiv panel o mentalnom zdravlju glazbenika “Hajde da ne ludujemo” / Foto: Samir Cerić Kovačević

Agresivnost u tekstovima današnje glazbe nešto je što zabrinjava i Ines Prajo: „Mi živimo u vremenu u kojem je nasilje postalo svakodnevica, ali bojim se da naši mladi ljudi to zapravo vole. Mene puno više smeta danas pristanak naših žena na takav odnos prema njima. I u tekstovima i u stvarnom životu. Možda psihijatri znaju zašto bi nekom bio strašno privlačan netko za koga si siguran da će ti na trećem sastanku dati šaku u glavu ili te jednostavno odbaciti jer te potrošio.” Kindl je pritom primijetila da žene iz Z generacije uživaju u omalovažavanju, a dr. Handl objašnjava da agresija postoji u svakom od nas, a internet je naglašava. „Internet je zapravo jedna vrsta onoga što je nekad bila mitologija. Ona nije nastala od toga da ju je netko smislio – ona je dio našeg kolektivnog nesvjesnog i internet nama nudi sve emocije koje imamo, a naglašavat će emocije koje algoritmi vole. Oni se neće mijenjati jer im je cilj zadržati pažnju, a ne prevenirati suicid. Jako je važno u svojim obiteljima zaustaviti psihičke tegobe. Ako su vaša prabaka, baka i majka imale tegobe koje sad imate i vi – pa dajte se liječite! Zaustavite to!”, zaključuje Handl.

„Meni je cijeli proces zabavan i prihvaćam da se događa neuspjeh, a s vremenom sam naučio prihvatiti i uspjeh za koji mi se čini da je i opasniji od neuspjeha. Mlađima bih poručio da rade najbolje od sebe i da rade po filozofiji da su dali najbolje u tom trenutku jer tada više ništa nije u njihovoj moći”, zaključio je Cvek.

Pokrovitelji MAKK-a su Ministarstvo kulture i medije Republike Hrvatske, Državni zavod za intelektualno vlasništvo Republike Hrvatske, Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, a partneri Muzej suvremene umjetnosti, CMC televizija, Entrio, LIFT music festival i Glazba.hr