Priča naše glazbe: jučer, danas, sutra
Glazba, nasljeđe i AI: Prvi dan MAKK-a otvorio ključne teme domaće scene
U četvrtak, 20. studenog, započeo je ovogodišnji MAKK, odnosno Međunarodna autorska kreativna konferencija u organizaciji stručne službe ZAMP Hrvatskog društva skladatelja i Hrvatskog društva za autorsko pravo.
Slogan ovogodišnje konferencije je “Priča naše glazbe: jučer, danas, sutra”, a mjesto radnje je dvorana Gorgona u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu. Kao mjesto susreta hrvatske kulturne i kreativne industrije, MAKK je i ove godine okupio stručnjake iz medija, državnih institucija, udruga, marketinga i sveučilišta te glazbenike i umjetnike koji na razne načine doprinose i oblikuju glazbu na našem području.
Ovogodišnji je program započeo uvodnom riječju i pozdravnim govorom voditeljice Katarine Moškatelo, a prva je prezentacija govorila o najvećim uspjesima hrvatske glazbe u svijetu ovih 80 godina. Cilj je prezentacije bio podsjetiti publiku MAKK-a na uspjehe domaćih glazbenika u svim žanrovima i područjima; od filmske i klasične glazbe preko rocka, jazza i popa, sve do suvremene produkcije, festivala i međunarodnih suradnji.
U pauzama između prezentacija i panela nastupao je Šimun Matišić – rezidencijalni umjetnik konferencije i jedan od najistaknutijih predstavnika mlade generacije hrvatskih skladatelja, čiji rad obuhvaća jazz, kazališnu i klasičnu glazbu. Izvodeći na vibrafonu i autorska i prominentna djela glazbene povijesti, Šimun je svojim izvedbama povezivao teme panela i u trenutke pauze unio melodije koje su gosti pozdravili pljeskom prije i nakon svake izvedbe.

MAKK / Filip Kovačević
Uvodnu su najavu o izradi Strateškog okvira za razvoj glazbene industrije u Hrvatskoj održali glavni direktor HDS ZAMP-a i predsjednik HUP Koordinacije kreativnih i kulturnih industrija – Nenad Marčec i direktorica granskih udruga Hrvatske udruge poslodavaca – Jasminka Martinović. Marčec i Martinović predstavili su ciljeve spomenute inicijative te važnost strateškog pristupa razvoju kulturnih i kreativnih industrija, s naglaskom na razvoj talenta i obrazovanja, digitalnu tranziciju, profesionalizaciju sektora i ekonomsku održivost.
Sljedeća je prezentacija popratila ranije predstavljene ideje, nosila je naziv “Kako ćemo napraviti strategiju hrvatske glazbe?”, a održao ju je koordinator projekta – Jakov Kolega. Fokus je prezentacije bio na samom procesu izrade, uključivanju dionika i planirane korake koji će oblikovati budućnost glazbene industrije u Hrvatskoj.
Što znači biti autor u 21. stoljeću?
Iza Hrvatskog društva skladatelja (HDS) osam je desetljeća stvaranja i povezivanja autora; osamdeset godina Društva koje je od svojih začetaka do danas prošlo kroz mnoge promjene, naišlo na brojne izazove, ali i brojne uspjehe. Sukladno s tim, sljedeći je panel nosio naziv “80 godina u dobrom društvu”, a istaknuti su se autori, bivši i sadašnji čelnici i suradnici HDS-a, zajednički osvrnuli na bogatu povijest Društva. Na panelu su sudjelovali aktualni predsjednik HDS-a, autor i producent Miro Buljan, kantautor i jedan od ključnih stvaratelja domaće glazbene povijesti te bivši predsjednik i dugogodišnji član HDS-a Hrvoje Hegedušić, glavni tajnik HDS-a i skladatelj koji dva desetljeća oblikuje razvoj Društva i njegovih inicijativa Antun Tomislav Šaban, te ravnateljica Glazbene produkcije HRT-a i stručnjakinja za glazbene institucije i kulturne politike Ivana Kocelj . Panel je moderirao Milan Majerović-Stilinović, a kroz razgovor sa spomenutim imenima prošle su teme poimanja autorstva, autorskih prava nekada i danas, kako se nasljeđe prenosi na nove generacije i koliko se kao takvo mijenja, ali i pogled unaprijed – što znači biti autor u 21. stoljeću i kako HDS nastavlja svoju misiju u novom tehnološkom, kulturnom i društvenom kontekstu.

MAKK / Filip Kovačević
Jedna od prvih stvari koja mi je ulovila pažnju na ovom panelu činjenica je da je Hrvoje Hegedušić stariji od samog HDS-a, na što su se kroz smijeh prisjetili on i kolega Buljan; uz opasku kako je Hegedušić nedavno napunio devedeset godina, dok HDS postoji osamdeset godina.
Panelisti su se u više navrata osvrnuli na sve prisutniju umjetnu inteligenciju i njezinu upotrebu u svakodnevici te kako ona utječe na autore. Svatko od njih iznio je vlastito mišljenje i pogled na rastuću prisutnost AI-a, no u jednome su se složili – ništa ne može zamijeniti live izvedbe glazbenika. Optimistični su oko toga jer smatraju kako je umjetna inteligencija alat koji, ako se pravilno koristi, može poboljšati ono što je već samo po sebi dobro. Panelisti se nisu zalagali za korištenje umjetne inteligencije kao imperativa na ijedan način, no nisu pokazali niti strah od toga da se ona koristi u autorstvu i autentičnom stvaralaštvu.
Srednjoškolci na jazzu
Ivana Kocelj spomenula je projekt HDS-a pod nazivom Behind the scenes, koji se bavi razvojem mlade publike te ju povezuje s glazbenicima. Projekt je definitivno urodio plodom i donio lijepe vijesti, poput činjenice da učenici srednjih škola puno bolje shvate i zavole glazbu kada upoznaju njezine autore, jer se na taj način bolje povezuju s onim što slušaju i iz prve ruke dobiju znanje o glazbi koja će im biti predstavljena na koncertima. Učenici zagrebačke XV. gimnazije i gimnazije Velika Gorica ove su jeseni bili dio koncerta svečanog otvaranja festivala JazzHR, prisutno ih je bilo čak šezdesetak, a prije samog koncerta imali su priliku upoznati se s ljudima koji stoje iza cijelog festivala i pitati ih pitanja, dok su nakon koncerta dali kratki osvrt u provedenoj online anketi. Zaključak je kako srednjoškolci vole, ili mogu zavoljeti jazz, predstavljen na ovakav način kroz koji je uložen trud i ponuđena prilika za gledanje, odnosno slušanje glazbe i o glazbi iz prve ruke.
Nakon još jedne izvedbe Šimuna Matišića, došao je red na panel “Obitelj iz Haulikove 4”, emotivan razgovor i prisjećanje na obitelj Dedić-Novak – Arsena Dedića, Gabi Novak i njihova sina Matiju – koji su svatko na svoj način ostavili neizbrisiv trag na hrvatskoj glazbenoj sceni. Na ovome su panelu sudjelovali kantautor i dugogodišnji prijatelj obitelji Dedić-Novak Zlatan Stipišić Gibonni, glazbenik, producent i suradnik Arsena i Matije Nikša Bratoš, diskograf i kroničar koji je pratio rad Arsena i Gabi kroz desetljeća Siniša Škarica, te psihologinja i pjevačica koja je bila i glazbena suradnica obitelji Dedić-Novak Maja Vučić, dok je panel moderirala glazbena urednica diskografske kuće Croatia Records Klaudija Čular.

MAKK / Filip Kovačević
Poštovanje, ali i strahopoštovanje
Škarica je napisao mnoge knjige, a za Knjigu o Gabi prikupio je, kaže, 258 snimki na dvanaest CD-a. Svi su se panelisti složili da im je drago što su bili suvremenici Arsena, Gabi i Matije; da su prema Gabi osjećali poštovanje, a prema Arsenu i strahopoštovanje. Prema njihovim riječima, Gabi je uvijek bila jednostavna i skromna, i – kako je rekao Bratoš – “kad je umjetnost raskošna, ne treba joj ništa drugo”. Naglasio je i kako je u Arsenovoj kritici uvijek bilo konstruktivnog dijela koji su svi njegovi suradnici cijenili, poticao je individualnost i ekspresiju svakog pojedinca, a jedna od njegovih izjava koja ih je ostala u sjećanju je “nemojte obrađivati moje pjesme, radije obrađujte svoju zemlju”. Bratoš je dodao da su Matijini najbolji trenutci bili oni u solističkim izvedbama s klavirom, a Gibonni je ispričao nekoliko anegdota s Matijom i opisao suradnje s njim kao spiritualna iskustva, u više navrata otvoreno govoreći koliko mu nedostaje i kako se takav talent rijetko nalazi. “Nemam vremena čekati drugi takav talent, da se pojavi još jedan Arsen, još jedna Gabi, da dobiju sina Matiju, da bude tako talentiran… to se ne događa dvaput”, rekao je. Maja se složila s kolegama i dodala kako je Matija zaista znao oplemeniti glazbu. A da su je uistinu oplemenili svatko u spomenutoj obitelji na svoj način, nakon ovog smo emotivnog panela mogli doznati iz prve ruke, od strane njihovih najbližih suradnika i prijatelja.

MAKK / Filip Kovačević
Šimun Matišić još je jednom preuzeo pozornicu dvorane Gorgona u pauzi prije posljednjeg dijela programa toga dana, nakon čega se trebao održati razgovor s Arsenom Oremovićem, redateljem dokumentarnog filma Treći svijet o istoimenom albumu benda Haustor. On se nažalost ipak nije mogao pridružiti programu, no gosti su svakako uživali u projekciji spomenutog filma i brojnim zanimljivim pričama o tome kako je nastajao album i kako su pojedini članovi doživljavali proces stvaranja tada te kako na sve to gledaju danas. Početkom osamdesetih, kada je album Treći svijet objavljen, isprva nije bio baš najbolje prihvaćen, a danas o njemu postoji cijeli dokumentarac. Pravi dokaz kako će kvalitetna glazba uvijek pronaći svoje mjesto, svoju publiku i svoj trenutak kad će ljudi malo više naćuliti uši, ili kako bi moja generacija rekla – baciti uho – kako bi čuli pojedinu pjesmu ili album.