Mangroove acoustic special u Klubu kazališta Komedija

Glazbene retrospektive mogu biti vrlo nezahvalne, no ako taj smjer nije žanrovski determiniran, redefinicija glazbenog materijala postaje i način razvoja glazbenika. Takvu smo barem lekciju dobili u petak na koncertu Mangroove acoustic special u Klubu kazališta Komedija

Foto: Filip Bušić/Glazba.hr

Od svoje pojave na hrvatskoj glazbenoj sceni 2003. godine, kad god bi sastav Mangroove zaradio etiketu pop, neo, soul, funk, fusion ili acid jazz sastava, oni bi se u sljedećem trenutku pokušali od toga odmaknuti. Umjesto vlastitog određivanja, oduvijek su radije pričali o glazbenicima koji su ih obilježili, poput Herbieja Hancocka, Milesa Davisa preko Rootsa, Erykah Badu, Joni Mitchell, Nine Simone ili Medeski Martin & Wooda do Olivera Mandića i Dine Dvornika.

Mangroove su osnovali Željka Veverec i Toni Starešinić, a konstantu u sastavu postigli su kad su im se pridružili multiinstrumentalist Leo Beslać i bubnjar Silvio Bočić. Sve su to glazbenici koji svojim mnogobrojnim projektima drže dobar dio domaće urbane scene od sastava Chui, Je Veux, ali i kao članovi sastava Mimika Orchestra, Nemanja, Peglica i komandos (Leo Beslać), Darko Rundek i Ekipa, Mixed up Mary, Šumovi protiv valova (Silvio Bočić), Edo Maajka band, Josipa Lisac band (Toni Starešinić) i mnogih drugih. Stoga, mogli bismo reći da kada se govori o današnjoj sceni – koja postaje sve otvorenija i slobodnija u spajanju jazza, rocka, etna ili elektronike – govorimo između ostalog o Toniju, Leu, Silviju i Željki.

Foto: Filip Bušić/Glazba.hr

Iza Mangroovea su albumi Svijet za nas (2009.), Put na mjesec (2012.), Sami (2015.), Srce (2018.) i posljednji aktualni, prošlogodišnji album Nešto veće od nas, koji je nastao u suradnji s Jazz orkestrom HRT-a. To su sve vrlo uspješni albumi, redom (osim prvog) s nominacijama za Porin u kategoriji klupske glazbe ili nominacijama za nagradu Rock & Off u kategorijama za pjesmu godine ili pop izvođača. Ove su godine dobili nagradu Rock & Off u kategoriji Jazz & Off za album Nešto veće od nas, dok su istovremeno nominirani za Porin u novoj kategoriji najboljeg albuma međužanrovske glazbe i u kategoriji najbolje instrumentalne izvedbe (izvan klasične i jazz glazbe).

Foto: Filip Bušić/Glazba.hr

Bio to pomak ili ne u određivanju njihova pravog mjesta na sceni, za Mangroove to nije važno jer oni redovno nastupaju posvuda, u Zagrebu od nekadašnjeg kluba Purgeraj gdje je nastala cijela ta scena, rasprodane Tvornice, Petog kupea i INmusic festivala, ili u omiljenom Azimutu u Šibeniku, u Zadru, Splitu, i ne odustaju od neke svoje uvijek sasvim žive priče. Tako je, uostalom, bilo i u petak na koncertu Mangroove acoustic special u Klubu kazališta Komedija.

Foto: Filip Bušić/Glazba.hr

Koncert koji je u nekoliko dana rasprodan – pa se dodao još jedan termin za 13. veljače – pomno je bio osmišljen. Još na krilima albuma Nešto veće od nas uz moćni zvuk Jazz orkestra HRT-a, Mangroove se pod krinkom proslave dvadeset godina svojega djelovanja okrenuo naoko neočekivanom, akustičnom zvuku. Zapravo posve tipično za Mangroove, jer promjena im je imanentna, a razlog je poslužio svrsi. Bila je to jednostavno potreba da se iskoči iz vlastite zone udobnosti. Ovaj puta najviše za Tonija, koji je po prvi puta na pozornici sjeo za pravi klavir.

Foto: Filip Bušić/Glazba.hr

Nakon što je predstavljen najnoviji spot za singl ”Sanjala sam ljubav” u režiji Dinka Čvorića Doringa, Mangroove je publiku prvim taktovima uvukao u novu inačicu vlastite glazbene povijesti. Bio je to presjek skladbi svih dosadašnjih albuma, od skladbe ”Preludij” s albuma Sami iz 2015. godine, singla ”Voli me” iz 2020., pa ”Blizu” s albuma Put na mjesec iz 2012.

Mnogo je tu snova odsanjano; letjelo se, ljubilo iz svemira, posve iskreno i s osmijehom na licu. Toni za klavirom djelovao je ozbiljnije nego inače, a pažnju osim na tipke rado je vraćao na Željku, koja je kao i uvijek, s velikim osmijehom na licu, sasvim vladala prostorom.

Foto: Filip Bušić/Glazba.hr

Izmjenjivale su se ljubavne balade lijepo ukrašene solima Lea Beslaća na flauti ili Tonija savinutog nad tipkama.

Kada se publika već navikla na novi intimni zvuk, na pozornici se uigranom kvartetu pridružio i Hrvoje Kralj, jedan od naših najtraženijih kontrabasista mlađe generacije (Trokut, Borna Šercar’s Jazianna Croatica, Bruna Matić quartet, Ivan Kapec 5tet). Skladba ”Laka sam”, koju su krenuli svirati, dobila je prepoznatljivi stameni zvuk Kraljeva kontrabasa i neko posebno groove ubrzanje, dok je Leo Beslać umjesto električnog basa svirao električnu gitaru i još sve začinio solom na flauti.

Foto: Filip Bušić/Glazba.hr

Uslijedila je hit skladba ”Sanjala sam ljubav” s albuma Srce iz 2018. godine, s klavirskim uvodom ali u sasvim opuštenom tempu, sjetno kao što tekst sugerira, uz topao zvuk kontrabasa ogrnutim Željkinim baršunastim glasom, sve posipano srebrnim tonom Beslaćeve flaute. Ovo je zapravo treća inačica skladbe, jer ona postoji i u prpošnoj izvedbi s Jazz orkestrom HRT-a. Uz ovako ogoljenu izvedbu asocijacija je krenula i prema nekom mogućem budućem simfonijskom aranžmanu.

Foto: Filip Bušić/Glazba.hr

Mangroove nas je dalje podsjetio na njima drage skladbe ”Vrijeme” iz 2006. godine, pa jednu na engleskom, ”Trip to the Moon” s albuma Put na mjesec.

Na ”Ljubavi ni za lijek” sastavu se nimalo slučajno pridružuje saksofonist Mario Bočić, ali ne zato što je brat Silvija Bočića, niti zato što je član Jazz orkestra HRT-a, već zbog svojega upečatljivog tona, lakoće i opuštenosti sviranja, na kojoj Mangroove oduvijek inzistira.

U nešto bržem, plesnom ritmu krenuli su sa skladbom ”Nemamo sutra” s prvog albuma, na kojoj je Željka zaboravila drugu kiticu pa sasvim opušteno produžila skladbu kako bi je ipak otpjevala što je čak donijelo još jednu dozu razigranosti i svježine.

Foto: Filip Bušić/Glazba.hr

Na ”Ljubavnoj”, bez Kralja na kontrabasu, Beslać se vratio bas gitari, a sljedeća ”Srce” pretvorena je, osim Željkina uvoda, zapravo u prekrasan instrumental.

Foto: Filip Bušić/Glazba.hr

Završnicu koncerta odsvirala je originalna četvorka. Skladbom ”Nada” još jednom su nas podsjetili na svoju vlastitu priču, ljubav i ljepotu svijeta, koju rado dijele, poruku punu nade i veselja koja je konačno okrunjena bisom i skladbom ”Radio”.

Foto: Filip Bušić/Glazba.hr

Bilo je to fluidno, romantično ali bez patetike, lepršavo glazbeno putovanje Mangroove svemirom, koji se bez žanrovskih ograničenja slobodno širi. Povezuje ih privlačna sila Željkina glasa i Tonijeve tipke u sasvim vlastitu prepoznatljivom i vrlo zaraznom stilu. Sva sreća da ne pristaju na drugo. Uz ”Ljubav”, ”Nadu”, ”Srce” i ”Put na Mjesec”, njihovo Nemamo sutra ovim koncertom više nego ikada poprima sasvim novo značenje – sutra ponovo sve ispočetka!

Foto: Filip Bušić/Glazba.hr