18
pro
Izvještaj

Martina Jembrišak i Međunarodni harmonikaški orkestar u Splitu

Martina Jembrišak

Foto: Maja Prgomet

share

Nagrađivana hrvatska harmonikašica Martina Jembrišak okupila je jedinstven međunarodni ansambl reprezentativnih mladih harmonikaša iz Europe i Azije, koji je prvi nastup ostvario u Hrvatskom domu Split 16. prosinca 2021.

U prvoj godini djelovanja koncertne dvorane Hrvatski dom Split, koja rođendan slavi 21. prosinca 2021., malo se glazbenika može pohvaliti s čak tri nastupa, poput harmonikašice Martine Jembrišak. Na svečanu otvorenju koncertne dvorane sudjelovala je u izvedbi posljednjeg stavka Ples mora iz ciklusa More i mi Blaženka Juračića, također uz mezzosopranisticu Renatu Pokupić, saksofonista Gordana Tudora, harfisticu Lovorku Begović i gitarista Srđana Bulata.

Posebna veza sa Splitom

Samo mjesec dana kasnije uz flautisticu Andreu Jelavić, s kojom čini duo Artina, predstavila je projekt Male priče satkan od novih skladbi koje su za nesvakidašnji duo napisali skladatelji inspirirani državom iz koje potječu, a uslijedilo je i istoimeno diskografsko izdanje. Harmonikašica očito njeguje posebnu vezu s Gradom pod Marjanom, a splitska publika upoznala ju je još 2017. kao sudionicu, a potom  i pobjednicu  6. ciklusa mladih glazbenika ”mo. Vinko Lesić”. To joj je omogućilo daljnju suradnju s organizatorom ciklusa, Glazbenom mladeži Split, pa je nastupila na festivalu Ljetne čari klasične glazbe te u splitskom HNK kao solistica uz simfonijski orkestar Junge Sinfoniker Basel pod vodstvom dirigenta Ulricha Dietschea.

Jembrišak krči put harmonici promičući je kao instrument visokih tehničkih i umjetničkih vrijednosti u području klasične i suvremene glazbe

Ova Zagrepčanka – koja je preddiplomski studij harmonike završila na Sveučilištu Jurja Dobrile u Puli, a zatim magistrirala na Glazbenom sveučilištu Frédérica  Chopina u Varšavi te na Visokoj školi za glazbu u Detmoldu – ubrzo je dobila priznanje i od Hrvatske glazbene mladeži koja joj je 2020. dodijelila nagradu Ivo Vuljević za najbolje ostvarenje mladih glazbenika. Jembrišak krči put harmonici promičući je kao instrument visokih tehničkih i umjetničkih vrijednosti u području klasične i suvremene glazbe.

Osim iznimnih izvođačkih sposobnosti, muzikalnosti te zavidnog radnog elana, Martinu Jembrišak odlikuju i neke karakteristike koje većina njezinih vršnjaka ne posjeduje. Tu se svakako ubraja inovativnost u osmišljavanju zanimljivih te kvalitetnih programa i suradnji kojima promiče svoj instrument predstavljajući ga u novom svjetlu i rušeći predrasude o tradicijskom glazbalu povoljnom isključivo za svadbena slavlja i narodnu zabavu. U organizacijskim sposobnostima Jembrišak je sigurno pomogao i postdiplomski studij glazbenog menadžmenta, koji je uz harmoniku završila u Varšavi.

U najnoviji pothvat krenula je uz studente harmonike i netom diplomirane harmonikaše, koje je pretežno upoznala za vrijeme svojih međunarodnih studija. Adam Dudek, Roman Balatel, Yun Jing, Vsevolod Khuotarinen, Kaiyue Xu, Tobiasz Urbaniak i Ignacy Zielinski okupili su se pod njezinim umjetničkim vodstvom te prvi nastup kao orkestar ostvarili u splitskoj koncertnoj dvorani 16. prosinca 2021. Rijetki posjetitelji u publici, kojih je bilo tek nešto više od izvođača na pozornici, nažalost, potvrdili su tezu o predrasudama prema harmonici kao instrumentu.

Međunarodni harmonikaški orkestar koncert je otvorio Gotičkom suitom francuskog skladatelja Léona Boëllmanna, kojom je htio pokazati kako je zvuk orgulja, za koje je skladba napisana, blizak onom harmonike. Publika je imala prilike vidjeti i čuti sve vrste harmonika, iako je bajan (dugmetara) najzastupljeniji u orkestru zbog najvećeg raspona. Bandoneon je u rukama Martine Jembrišak imao solističku dionicu u Zaboravu Argentinca Astora Piazzolle, zahvaljujući kojem je ova vrsta harmonike stekla i međunarodnu popularnost. Iz Piazzollina opusa orkestar je izveo i Proljeće u Buenos Airesu iz Četiri godišnja doba u Buenos Airesu, u čijoj su izvedbi pokazali strastvenost, koristeći se pri sviranju i nekim suvremenim tehnikama proizvodnje zvuka, poput udaranja o tijelo instrumenta koristeći ga pritom kao udaraljku.

Predrasude se teže opovrgavaju nego stvaraju

Drugim dijelom koncerta dominirala su djela izvorno napisana za harmonikaški orkestar. Poljski skladatelj Mikołaj Majkusiak i sam je harmonikaš pa u Neurotičnom koncertu vrlo vješto propituje izvedbene mogućnosti instrumenta i od izvođača zahtijeva nove pristupe, koji su članovima orkestra pružili izazov i osigurali naročito energičan nastup.

Da je poživio još koju godinu, Anđelko Klobučar bi 2021. proslavio devedeseti rođendan. Njemu u čast orkestar je izveo njegovu jedinu skladbu za ovaj tip ansambla, Tri stavka za harmonikaški orkestar. Taj vrstan orguljaš u srž je poznavao izvedbene mogućnosti svog instrumenta često se poigravajući zvučnim bojama. Takav pristup prenio je i u stvaranju Tri stavka, među kojima je središnji Arioso u izvedbi orkestra poprimio zvuk i boju nekog nadzemaljskog izvođačkog tijela.

Za kraj koncerta uslijedio je standardni harmonikaški repertoar, Rondo capriccioso ruskog skladatelja Vladislava Zolotarjova, u čijoj je izvedbi orkestar ostvario najdinamičniji nastup i impresionirao bogatstvom i snagom zvuka. Međunarodni harmonikaški orkestar pod umjetničkim vodstvom Martine Jembrišak demonstrirao je mogućnosti izvedbe raznovrsnog repertoara te je potvrdio kako je opće uvriježen stav prema harmonici kao instrumentu zaista neopravdan.
Nažalost, predrasude se teže opovrgavaju nego stvaraju.

Medunarodni harmonikaski orkestar Foto: Maja Prgomet

Medunarodni harmonikaski orkestar Foto: Maja Prgomet

Medunarodni harmonikaski orkestar Foto: Maja Prgomet

Medunarodni harmonikaski orkestar Foto: Maja Prgomet

Medunarodni harmonikaski orkestar Foto: Maja Prgomet

Medunarodni harmonikaski orkestar Foto: Maja Prgomet

Martina Jembrišak

Foto: Maja Prgomet

01 - 02

Moglo bi Vas zanimati

Više od autora