Jubilarni 10. Međunarodni festival filmske glazbe i zvuka
Samobor je privlačni gradić koji osim kremšnita, bermeta i karnevala već 47 godina posjetiteljima nudi i glazbu festivala Samoborska glazbena jesen. Ali ne samo to: u njemu je prije deset godina svoj put započeo i Međunarodni festival filmske glazbe i zvuka koji u engleskoj kratici naziva (International Sound and Film Music Festival) svugdje lomi jezike kao ISFMF.
Pokrenuo ga je jedan od vodećih hrvatskih skladatelja filmske i kazališne glazbe, svojevrsno „čudo prirode”, Ozren K. Glaser, koji se unatoč oštećenju sluha od kojega pati od djetinjstva u zrelosti uspio prometnuti u traženog autora primijenjene glazbe te ga prepoznaje i svijet. Radio je, između ostaloga, i na glazbenoj podlozi filma The Reader (u Hrvatskoj preveden kao Žena kojoj sam čitao) za koji je glumica Kate Winslet dobila Oscara za glavnu ulogu.
Njegova je želja bila pružiti priliku svojim sugrađanima da se susretnu s oskarovcima pa je pokrenuo festival koji ostvaruje u obiteljskom okruženju, uz organizacijsku potporu oca Željka Glasera i pomajke Marijane Knezoci okupljene oko tvrtke Dreamaker Productions d.o.o. Osnovan u Samoboru, s uspješnicama u Puli i Rovinju, ISFMF se tijekom godina prometnuo u jedan je od tri najznačajnija festivala filmske glazbe na svijetu, a jedini je koji u nazivu i svojem sadržaju uključuje i zvuk kao ravnopravni element na filmu o kojemu ovisi njegov uspjeh.
Iznjedrio je nagradu Crystal Pine u deset kategorija različitih audiovizualnih formata koju bira odabrana međunarodna stručna komisija.
Festival je otvoren u petak 7. listopada u Galeriji Prica izložbom slika umjetnice Žane Bajić koja se nadahnula sefardskom tradicijskom glazbom, kao i glazbom Ozrena K. Glasera stvorenom za spomenuti film The Reader. Priču o festivalu i slikama pratila je i glazbena izvedba koja je povezala glumicu i pjevačicu Neru Stipčević i posebnog gosta festivala, francuskog skladatelja i pijanista Jean-Michela Bernarda.
Sljedećeg se jutra nastavilo uživati u glazbi uz proslavljene filmske partiture u izvedbi Hollywood Film Music Quarteta (Martina Kovačević i Lara Silvestri, violine, Petar Haluza, viola i Lovro Kovačević, violončelo) na glavnom samoborskom trgu, uz druženja uz kremšnite, kavu i bermet te na tematskim okruglim stolovima koji su filmski medij širili i na glazbu za videoigrice.
Inače je svoju okruglu desetu obljetnicu festival počeo ovoga ljeta slaviti u Puli, gdje je 24. srpnja ugostio najnagrađivanijeg filmskog dizajnera zvuka svih vremena, Scotta Millana (dobitnika četiri Oscara, šest nagrada Emmy, četiri nagrade BAFTA…) te mu dodijelio poseban Crystal Pine za životno djelo. Tom je prigodom organizirana i projekcija filma Gladijator u pulskoj Areni za kojega je Millan i osvojio Oscara za oblikovanje zvuka.
Film je u autentičnom prostoru pratilo čak 3500 posjetitelja. S oskarovcima se na festivalu nastavilo družiti i u Samoboru, gdje su na otvorenje ISFMF-a u petak, 7. listopada, došli čak dvojica – Stephen Warbeck, britanski skladatelj i redatelj koji je dobio Oscara za glazbu u filmu Zaljubljeni Shakespeare i irski glumac Ciarán Hinds koji je na prošloj dodjeli Oscara bio nominiran za ulogu u filmu Belfast. Njih su dvojica 2020. iznjedrila komični neovisni britanski film The Man in the Hat (Čovjek sa šeširom) koji još nije bio prikazivan u Hrvatskoj pa je ISFMF drugoga dana, 8. listopada, upriličio svečanu premijeru u svojoj Kino Dvorani uoči koje je kantautorica i glumica Elis Lovrić vodila s njima razgovor.
To je redateljski prvijenac skladatelja Warbecka koji glazbeno promišlja film (u kojemu je i autor glazbe, naravno), a na njemu se, u maniri Hitchocka čak i vidi kao svirač i pjevač na trajektu. U Samoboru je javno izjavio da želi nastaviti režirati filmove i to baš u tom hrvatskom pitoresknom gradiću, nakon što je s prvijencem obišao francusku provinciju po kojoj glavni lik putuje u tamnoplavom Fiatu 500 (sličan je automobil uoči premijere bio parkiran na ulazu u Kino Dvoranu).
Obojica su dobila posebne nagrade Crystal Pine za poseban doprinos filmskoj umjetnosti, prije čega je voditeljica Elis Lovrić proglasila i dobitnike godišnjih nagrada. Ove godine u natjecateljski program festivala prijavilo se rekordnih 1095 filmova iz 77 zemalja svijeta i proglašeni su oni najbolji u deset kategorija, uz posebna priznanja.
Posebno smo ponosni što se među nagrađenima u najatraktivnijoj kategoriji Glazbe za dugometražni film našao i hrvatski skladatelj Dalibor Grubačević (film The Conversations koji tematizira razgovor Josipa Broza Tita i Alojzija Stepinca, redatelj je Dominik Sedlar), a uz njega i Šveđanin Karl Frid (film Pleasure). I u kategoriji Najbolje glazbe za dokumentarni film nagrađene su dvije filmske partiture – za film Berg nagradu osvajaju Nizozemci Rutger Zuidervelt i Hugo Dijkstal, a za film Calendar Girls Šveđanin Love Martinsen.
Nagrada u kategoriji Najbolje glazbe za kratkometražni film ovjenčala je Britanca Patricka Kendella Smitha za film Sometimes They Sing, dok su Crystal Pine za najbolju glazbu u serijama osvojili Amerikanci Danny Bensi i Saunder Jurriaans (Ozark, 4. sezona). Nagrada za najbolji film otišla je u susjedstvo, u ruke beogradskom redatelju Hadži-Aleksandru Đuroviću i njegovu skladateljskom timu (Sveta Petka – Krst u pustinji), a nagrada za najbolju pjesmu na filmu Meksikancu Kevinu Smithersu (Frankelda’s Book of Spooks).
U kategorijama Najbolji kratki film i Najbolji glazbeni video-broj nagrađeni su opet Amerikanci (Daniel Elahi za Breakthrough: The Story of Tina Guo i Richard Cushing iz grupe FreeWorld za D-UP/Here’s to Diversity). Posebne nagrade Crystal Pine dobili su Amerikanac Nicholas Britell za najbolju originalnu glazbu u filmu Don’t Look Up, za najbolji miks zvuka ovjenčan je tim britanskog filma Belfast, a za najbolji dizajn zvuka onaj norveškog filma The Innocents. Nagradu Horizon Crystal Pine dobio je Belgijanac Jérémie de Witte za soundtrack u filmu Liberty.
Posljednje večeri, u nedjelju, 9. studenoga, večer pod nazivom Cinema, mon amour, bila je u starinskom „štihu”, u znaku dvojice filmskih skladateljskih velikana: našeg Alfija Kabilja kojemu je dodijeljena Crystal Pine za životno djelo i njegova, već spomenutog, francuskog kolege Jean-Michela Bernarda koji je priredio cjelovečernji recital i uz Kabiljevu glazbu izveo neke od probranih svjetskih filmskih glazbenih hitova. Bio je to početak hrvatsko-francuske kulturne suradnje koja je u tjednu nakon nastavljena u Parizu, gdje je gospodin Bernard u organizaciji ISFMF-a i Veleposlanstva RH u Francuskoj ponovio ovaj program.
Još smo se jednom uvjerili da, bez obzira na žanr, postoje remek-djela koja svakim novim slušanjem bivaju sve bolja, a jedan od autora koji ih znaju stvoriti jest upravo naš – Alfi Kabiljo! Kao i dva tjedna ranije europska komisija Camille Award u Splitu, tako je i međunarodni umjetnički odbor ISFMF-a odlučio nagraditi Kabilja za njegov izuzetan doprinos audiovizualnoj umjetnosti u području glazbe i zvuka. Takva je nagrada dodijeljena samo tri puta u deset godina ISFMF-a, a dosadašnji dobitnici bili su Ryuchi Sakamoto, Eddy Joseph i Scott Millan.
Kabilja je pozdravila i kantautorica Elis Lovrić izvevši sama uz gitaru „Zelenu livadu” iz njegova proslavljenog mjuzikla Jalta, Jalta, najprije u hrvatskom izvorniku, a odmah zatim za međunarodnu publiku i u engleskom prepjevu, dokazavši kako je njegova glazba bezvremenska, a stihovi Milana Grgića, nažalost, aktualniji no ikad.
Kabiljo se u prigodnom govoru prisjetio kada su u toj inačici na engleskom jeziku on i pjevač Vice Vukov pobijedili na natjecanju u Japanu. Izrazio je svoje oduševljenje izvedbom pijanista Bernarda koji je kao skladatelj i jazzer u svojem stilu dodao neke elemente s kojima se Kabiljo sasvim složio.
Uvod u cjeloviti Bernardov recital stranih tema dali su još i Ozren K. Glaser na klaviru i Bernarda Debuš Redžić na violončelu u kratkom medleyu u kojemu je Glaser svoje teme iskombinirao s onima Jamesa Hornera, Trenta Reznora, Atticusa Rossa i Hansa Zimmera.
Jean-Michel Bernard nas je vrhunskom interpretacijom uz jazzy pijanističke improvizacije poveo na let kroz najljepše stranice filmske glazbe kroz prošlost, od Pink Pantera, preko E.T.-ja, Šindlerove liste, Kuma, Titanika, Forresta Gumpa i Nemoguće misije sve do završnih Zvjezdanih staza – dokazavši da se letjeti može, uz vrhunsku glazbu koja potiče maštu. Zamislite da nam te popularne teme svira Ivo Pogorelić! Na njegovoj je razini pijanist Bernard, a inače se rijetko pijanista takvog umijeća može čuti u tom repertoaru.
Svim je događajima festivala nazočila nova samoborska gradonačelnica Petra Škrobot koja je u više navrata obećala podržati festival i pružiti mu prigodu za rast i što dulji ostanak u Samoboru. Jer ovaj festivalski dragulj doista vrijedi čuvati, a svjetska filmska glazbena elita odsad zna za Samobor.
