Mile Kekin u Vintageu: Što stariji - to bolji, kao hladno vino

Na koncertu u zagrebačkom Vintage Industrial Baru 10. studenog Mile Kekin je pokazao da je u vrhunskoj formi i ima bend koji koji precizno realizira njegove zamisli

Svaki novi početak je težak. No, to ipak – čini se – ne vrijedi za Milu Kekina koji je u pratnji svoga novog benda ne samo promovirao novi odličan album Nježno đonom nego i prošao kompletnom svojom karijerom vrlo pomno odabranom set listom.

Koncert u zagrebačkom Vintage Industrial Baru 10. studenog bio je kulminacija priče koja je polako zakotrljana u veljači ove godine kad je Mile u Saxu održao akustični koncert praćen samo Dankom Krznarićem i Markom Mrakovčićem i kad je u kućnoj intimnoj i cabaretskoj atmosferi najavio sve ovo što se sad događa. Tako su u Vintageu došli na svoje svi koji su htjeli uživo čuti nove pjesme no kako se koncert bližio kraju, i svi oni koji su došli ugasiti sentimentalnu žeđ za Hladnim pivom.

Gotovo svaku pjesmu Mile je začinio zanimljivom pričom ili najavom što je dalo dodatni touch cijeloj priči. Novi je album odsviran gotovo u cijelosti. Početnu “Zubić vilu” i bez prethodnih Kekinovih uputa publika bi pratila i pjevala refren bez problema. Pjesma “Mala” je zasigurno jedan od ponajboljih trenutaka Miletove karijere a uz nju će i “Pater familias” zasigurno postati standardni dio repertoara. Zanimljiv je bio i odabir pjesama iz kataloga Hladnog piva kao i njihove neke manje, neke više uspješne aranžmanske preinake i njihovo približavanje zvuku sadašnjeg benda.

Materijal sa zasad zadnjega studijskoga pivskog albuma Dani zatvorenih vrata prilično je bio zastupljen. U “Vjeruj u mene” ili “Na ovim prostorima” nije se previše koncepcijski diralo no zato je pjesma “Barba” dobila još mediteranskiji štih nego što je to slučaj s orginalnom verzijom. Prethodnoga solo albuma Kuća bez krova Mile se dotaknuo u razigranom country rocku “Beton”, u sentimentalnoj “Atlantidi” dok je hitoidna “Reno 4” već standard.

Zanimljivo je da ništa sa solo debija iz 2001. U 2 oka nije pronašlo mjesto na set listi no bilo bi efikasno nešto s tog materijala ubaciti na naredne svirke.  Teško je, gotovo i nemoguće očekivati da se bend instrumentalno poigra s “Pjevajte nešto ljubavno” ili “Nije sve tako sivo” no “Šamar”, “Konobar” ili laganice “Pitala si me” ili “Ranjeni i ludi” imaju prostora za to, kao što je odlično iskorišten potencijal skladbe “Pravo ja”. Inače odličnom bendu ne bi škodilo još više zvukovnog odmicanja od Hladnog piva.

Možda najveći plus koncerta je da praznog hoda gotovo da i nije bilo, lijepo popunjen Vintage je pjevanjem pratio i aktualni album kao i klasike što je u svakom slučaju najveći vjetar u leđa Miletu i bendu. Predstavljajući članove benda, Mile je najavio kako i njih i nas očekuje još puno koncerata u ovoj postavi no autor ovog teksta drži da akustična varijanta spomenuta na samom početku ne bi trebala ostati na razini eksperimenta nego da bi ju bilo lijepo doživjeti još koji put.

Iz Vintagea teško da je netko otišao nezadovoljan, a bio je to prije svega pokazatelj koliko je Nježno đonom dobar album i uživo kao i to da je Mile okupio izvrstan bend s kojim će nastaviti dalje očito pravim putem.