Mozartov Requiem za obnovu Bazilike Srca Isusova
Koncertna dvorana Vatroslav Lisinski udomila je Simfonijski orkestar i Akademski zbor Bazilike Srca Isusova u Zagrebu Palma pod vodstvom dirigenta Roberta Homena točno na drugu godišnjicu razarajućeg zagrebačkog potresa na donatorskom koncertu koji je za obnovu teško stradale crkve kojoj se urušio cijeli svod organizirala Zaklada ‘Anamarija Carević’. Zaklada je to koja nosi ime mlade djevojke Anamarije Carević, tamošnje župljanke, koja je smrtno stradala od posljedica potresa u Zagrebu. Obnova se (po)kreće, ali sporo kao i u cijelom Zagrebu.
Potekao iz te crkve, ansambl, osobito zbor stekao je gotovo profesionalnu kvalitetu, a odlučio je sam sebi pomoći vođen izrekom: pomozi sam sebi pa će ti i drugi pomoći. Na programu je bio Mozartov Requiem koji je, baš kao i Verdijev, garancija da će se okupiti masa slušatelja. I doista je dvorana bila ispunjena takoreći do posljednjeg mjesta, kao što je bilo lijepo vidjeti da epidemiološke mjere izgleda, ulazeći na mala vrata, pomalo popuštaju za posebne prilike.
Palma za Palmu
Za izvedbu su okupljene jake snage svih generacija, starih i novih pjevača Palmina zbora, a i orkestar onih koji su prošli muzičke škole i akademije i dobre volje dolaze svirati. U organizacijski zahtjevnoj pripremi, na kraju se uz velik trud okupio kompaktan ansambl koji se poštenim pristupom uspješno uhvatio u koštac s jednim od ključnih djela vokalno-instrumentalne glazbe. Za to su najviše zaslužni dirigent Robert Homen – koji je godinama vodio zbor, savjesno gradeći njegovu kvalitetu zaokruženog i punog tona – i njegov asistent Franjo Klinar, koji ga je naslijedio.
Punom zapjevu i kultiviranim pianima pridružio se i razgovjetan te jasan izgovor teksta. Zbor je kao i pomno izabrani te nosivi i čist nastup solističkog vokalnog kvarteta – bistrine sopranistice Darije Auguštan, zaokruženog toplog glasa altistice Emilije Rukavina te iskusnih kontroliranih nastupa tenora Domagoja Dorotića i topline basa Luciana Batinića – bio temeljni dio izvedbe nadasve prirodna odnosa prema kontinuiranom, neometanom tijeku koji je dubokim razumijevanjem teksta bez imalo želje za produciranjem predvodio Robert Homen.
Orkestar sastavljen od izvođača s raznih strana dobro i nenametljivo, a pokretljivo snalazio skladno, uz neke istaknute solo-dionice poput trombonske, nadopunjujući noseći vokalni dio zaokružene i intenzivne izvedbe. Ako je to bio i mali prilog obnovi matične crkve iz koje su ansambli potekli, posao je više nego vrijedan, a brojne publika ga je znala nagraditi srdačnim i dugotrajnim pljeskom.
Onima koji nisu mogli nazočiti koncertu dostupna je snimka.