Musik Installationen Nürnberg - 1. festivalski vikend
Mnoštvo zvučećih ideja u neočekivanim prostorima
Kao povijesno važno glazbeno i kulturno središte, današnji Nürnberg svoj potencijal nastavljanja tradicije zrcali u raznolikom i kvalitetnom programu svojih klasičnoglazbenih sezona Opere i koncertnih ciklusa te festivalima, mahom klasičnog profila u pogledu forme i programske koncepcije. Prostor suvremenih tendencija ostao je, čini se, mahom otvoren za nove ideje većih formata, a potencijal i volju grada prepoznala je ekipa festivala Musik Installationen Nürnberg.
Musik Installationen Nürnberg
Godine 2022. pokrenuli su u Nürnbergu ovaj festival, uz zamisao o smještanju glazbenih izvedbi, događanja i performansa u pažljivo odabrane, uglavnom nekonvencionalne prostore grada, gdje se publika susreće s idejom utjecaja glazbe na prostor te njezina odraza u prostoru u koji je smješten i dramaturški oblikovan izvedbeni aspekt pojedinih programa. Nije, dakle, u pitanju tek konvencionalna izvedba u javnom prostoru ili na otvorenom, iako se uspijeva i u misiji upoznavanja Nürnberga na nov način.
A što su to glazbene instalacije, na način na koji ih zamišlja ovaj festival? Je li riječ o zvučnim instalacijama (sound installations) i zvukovnoj umjetnosti (sound art)? Naprotiv, većina onoga što smo doživjeli za prvog vikenda ovogodišnjeg festivalskog izdanja bile su upravo žive izvedbe, ali i radiofonija te interaktivne instalacije. Razliku između dviju vrsta koje se identificiraju kao instalacije jedan od programskih voditelja festivala, skladatelj Laure M. Hiendl, definira kao pitanje tko nosi instalaciju – kod zvučnih instalacija u pitanju su objekti, dok su nositelji, emiteri i izvođači u slučaju glazbenih instalacija upravo ljudska tijela – glazbenici, plesači, pa i sama publika u ulozi „aktiviranih“ slušatelja.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Otvorenje ovogodišnjeg festivala odvilo se tako u bivšem Kaufhofu, ujedno jednoj od ovogodišnjih festivalskih lokacija, uz prisutnost svih glavnih aktera Grada i gradskih prostora koji su dani na korištenje umjetnicima festivala.
Danas tročlani programski tim festivala, Marie-Therese Bruglacher, Laure M. Hiendl i Bastian Zimmermann, koji potpisuju i dramaturgiju nekih od programa (što mi je privuklo pozornost kao recentno sve prisutniji detalj) javnosti su predstavili program i pozvali je na sudjelovanje, što se tijekom trajanja intenziviralo pa se i broj publike vidno povećavao kako je festival odmicao. Nenametljiva prisutnost u promotivnom javnom prostoru možda je doprinijela tom tempu, ali vjerujem da nije naškodila percepciji i, konačno, recepciji programa u lokalnoj sredini.
Većina sudionika i umjetnika dolazi iz germanskih područja, što je vjerojatno logičan slijed početne faze festivala, a s obzirom na specifičnu profilaciju i neke od spomenutih smjernica, nadamo se da će u nastavku i taj dio biti nešto šarolikiji kao što je iz drugih aspekata već sada. Šaroliko je i službeno prijevozno sredstvo festivala kojim produkcijska ekipa, uz ureda smještenog u staroj pekari u centru grada, obilazi trinaest lokacija na kojima se instalacije nalaze.
Foto: Musik Installationen Nürnberg
Die Meistersinger von Nürnberg
Početni vikend obilježila je suradnja austrijskog skladatelja Beata Furrera (u čijoj je klasi diplomirala i hrvatska skladateljica Mirela Ivičević) i koreografkinje Isabel Lewis. Protagonisti njihove suradnje članovi su vokalnog ansambla Cantando Admond (Elina Viluma-Helling, Hugo Paulsson-Stove, Thomas Köll i Uli Staber) i saksofonist Gerald Preinfalk, koji su na osmome katu parkirališne garaže u središtu grada izveli trosatni program.
Foto: Musik Installationen Nürnberg
S početkom u hodniku parkirališta, tik do dizala, zbijeni je vokalni ansambl usredotočio posjetitelje na lokaciju i zvuk koji čine središte te pokretne instalacije te ih je uveo u zatim u vanjski parkirališni prostor u kojemu je moćan saksofonski zvuk prekinuo unutrašnju idilu, nastavljajući vokalni dio na vanjskome dijelu garaže. Miserere uz pogled na grad, trio u poluležećem položaju “instaliranih” pjevača, responzorijalna dispozicija na dvjema stranama garažnog kata te sjajan duo sopranistice i saksofonista zatekli su i poneke korisnike garaže kao slučajne slušatelje.
Takva se dinamika, uz neke izmjene, nastavila do kraja u rotacijskom programskom slojevanju ranoglazbenih napjeva, suvremenih partitura za zbor, glas i saksofon ili pak u solističkoj saksofonskoj inačici te vokaliziranja i stvaranja statičnih zvučnih struktura kojima su se posjetitelji mogli kretati. Raznolika publika pratila je ansambl i mijenjala sjedeće položaje na različitim stranama glazbeničkog skupa. Pokret glazbenika, njihovu dispoziciju i umetnute plesne isječke koje je sama izvodila oblikovala je Lewis, uz zamjetnu ideju interaktivnosti, neprekinutog tijeka i ispreplitanja svih prostornih izvedbenih elemenata.
Foto: Musik Installationen Nürnberg
Za to je vrijeme na sjevernom predgrađu Nürnberga, u nekadašnjoj tvornici pekarskog kvasca iz 19. stoljeća Beim BAST, skladateljica i glazbenica Maya Dunietz uz gudače sastava Solistenensemble Kaleidoskop ostvarila svoju instalaciju The Chilling Mammoths.
Foto: Musik Installationen Nürnberg
Petnaest različito postavljenih pijanina u prostoru se isprepliću s glazbenicima ansambla, također u različitim položajima i kretanjima, osmišljenim u procesu sukreacije kakvome naginje ovaj berlinski ansambl koji sljedeće godine slavi dvadeseti rođendan. Zamjetna je prisutnost dijela berlinske zajednice, poetika i kolektiva u ovoj nürnberškoj priči koja ipak ima i svoju lokalnu stranu, organizacijsku strukturu i idejnost koja će s vremenom, vjerujem, svojim potrebama, ali i potencijalima jače oblikovati i programski aspekt festivala.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Location, location, location
Revitalizacija ove nekadašnje tvornice, bez zatiranja njezine inicijalne funkcije, uz sustavan rad na njezinu održivom urbanom razvoju, za cilj ima vitalan gradski centar zbivanja koji bi bio funkcionalno, arhitektonski, urbanistički i društveno promišljen. Slična je ideja u pozadini nekolicine drugih, u prošlosti vrlo drukčijih prostora. Jedno od njih je i nekadašnje mjesto okupljanja nacističke stranke, Reichsparteitagsgelände, koje se prostiralo se na oko jedanaest četvornih kilometara na jugoistoku grada.
Foto: @d.b.haeuser / Musik Installationen Nürnberg
Šest okupljanja nacističke stranke održano je ondje između 1933. i 1938. godine, danas je to područje park, a na ovogodišnjem festivalu ondje se realizirao projekt „vojske ljubavi“, Army of Love, Amira Shpilmana. Njegova interaktivna ideja koja se ostvaruje sudjelovanjem publike putem mobilnih aplikacije, u kontekstu drugih umjetničkih ideja ipak ostaje na razini konceptualne ideje koja u realizaciji može rezultirati više ili manje zadovoljnim sudionicima-volonterima, ovisno o ostvarenim interakcijama i osobnoj sklonosti takvoj vrsti koncepata umjetničkih projekata koji se većim dijelom oslanjaju na sudioničarski aspekt realizacije.
Foto: Musik Installationen Nürnberg
Diskurs-Stündchen i konferencija o glazbi u drugim prostorima
Jedan od umjetničkih voditelja festivala, Bastian Zimmermann, urednik je i voditelj izdavačke etikete, pa je dijelom festivala koji oblikuje bio i dio posvećen onima koji o glazbi inače pišu i objavljuju. Komplementaran instalacijama, program poslijepodnevnih diskusija i predavanja stručnjaka iz područja glazbe i umjetnosti bio je ugodno iznenađenje po svojoj nepretencioznosti, istodobno se na smislen i „dublji“ način baveći temama koje zanimaju posjetitelje i sudionike ovakvih festivala. Kritika popularne i često prisutne neposrednosti te imerzivnosti umjetničkog rada bila je dijelom teme prvog predavanja u nizu, koje je održao švicarski istraživač i filozof Christoph Haffter.
U nastavku festivala održala se na tamošnjoj ALU i prva konferencija Izlagati glazbu. „Iako se ne mogu uvijek nedvosmisleno razlikovati od sound arta, ove glazbene prakse te izložbe stvaranja glazbe, predstavljaju tendenciju u suvremenoj umjetnosti koja je jedva teoretizirana,“ ističu organizatori, napominjući kako žele proučiti transformacije koje glazba prolazi kada mijenja mjesta, ali ostaje glazba.
„Što se događa kada se suoči s drugim režimima prostora i vremena, drugim perceptivnim i diskurzivnim normama, drugim ekonomijama pažnje? U kojoj mjeri se mora promijeniti, što dobiva i koje su joj mogućnosti promjene dispozitiva u koje se kreće? Kako se stvaranje glazbe može izložiti?“
Foto: Musik Installationen Nürnberg
Noćni dio programa prvog vikenda nürnberških glazbenih instalacija publika je provela u gradskoj crkvi sv. Egidija, koja je bila „mjestom moći“, kako kaže programski tekst o instalaciji Kantate postavljenoj u tom zanimljivom prostoru, superponirajući tamošnjim orguljama zvuk koji dolazi iz velikih zvučnika kakve za svoje klupske projekte inače koriste umjetnici uključeni u izvedbu.
Projekt su, uz autoricu Lulu Obermayer, izveli Benjamin Röder, Roman Lemberg, Mireille Capelle, David Ristau i Marlena Fink. Neki od njih uspješno su „podebljali“ zanimljivu eklektičnu poetiku koju kroz zvučni i vizualni dio (video, anđeoska krila, pokret i dramaturgiju) oblikuje Obermayer, pri čemu je pjevački dio glazbene priče možda najveće iznenađenje i čini se nekom vrstom ključnog dijela priče koja pendulum doživljaja smješta na jednu ili drugu stranu, ovisno o „oku promatrača“.
Foto: Musik Installationen Nürnberg
Kao i kod drugih radova, publika sama odlučuje koliko se zadržati u prostoru s obzirom na to da se glazbeni sadržaj u jednome trenutku pretvara u cirkularni niz ponavljanja, potvrđujući i tako ideju instaliranosti u određenom prostoru kojemu se autori obraćaju i poetički.
Povratak pedalina
Slušalačko iskustvo i opći doživljaj rada Anke Eckardt, pod naslovom Moreth Anhuman, bili su posebno iskustvo, osobito dio koji se odvija dok pedalirate jezerom Dutzendteich (također dijelom nekadašnjih nacističkih područja okupljanja). Drugi dio odvio se u vatrogasnoj zgradi.
Foto: Musik Installationen Nürnberg
„Kroz ove prostore odvija se priča nalik znanstvenoj fantastici. Zamišlja svijet u kojem različite vrste žive zajedno i istražuje kako razumijemo inteligenciju, komunikaciju i život rame uz rame“, stoji u tekstu autorice koji se vrlo zanimljivo, a dobrim dijelom i zabavno, razlaže u nekoj vrsti radiofonskog rada koji publika sluša ploveći jezerom, sve uz planski raspored kretanja i događanja koja se poklapaju s onim što čuju, ovisno o tome jesu li u pedalini patke, labuda ili (u mom slučaju) flaminga.
Foto: Musik Installationen Nürnberg
Ovaj performans-multimedijska instalacija otvorila je puno intrigantnih tema koje se isprepliću s komplementarnim glazbenim dijelovima, zvukolicima i gotovo meditacijskim sadržajem čiji su različiti glasovi, naglasci i karakteri odigrali važan dio u slojevanju značenja upisanih u taj neočekivano angažirajući rad Anke Eckardt, koji je primjer načina na koje se različiti oblici rada sa zvukom, značenjem, prostorom te društveno važnim temama (pitanje rada i odmora, životinja, slušanja, kretanja i migriranja, održivosti i održavanja) mogu jasno, kreativno i jednostavno artikulirati u umjetnički relevantnom, a pristupačnom multimedijskom formatu.
Raznolikost mogućih promišljanja o programu što ga je ove godine ponudio festival Musik Installationen Nürnberg i vrlo različita žanrovska i poetička usmjerenost umjetničkih kolektiva te predstavljenih radova, u kombinaciji s brojnim verzijama smjerova u kojima bi se ovaj zanimljiv projekt mogao razviti, čine vrlo nezahvalnim pretpostavljati kako će izgledati i zvučati sljedeća izdanja. Ipak, budući da ne izostaju potencijal, potpora i ideje u okvirima trenutnog formata, možemo očekivati nova poglavlja festivala koji glazbu, zvuk, grad i ljude povezuje na nešto drukčiji način.