Neki to vole vruće u Tvornici: K'o vrući bojler kad ga staviš na tri

Neki to vole vruće obilježili su 35 godina djelovanja u uskuhaloj Tvornici tijekom vreloga dvosatnog nastupa i dva bisa

Neki to vole vruće – pop za ugodno starenje / Foto: Filip Bušić

Pop-zvijezde iz osamdesetih i danas uživaju u odjecima svoje popularnosti: mogu računati da će se njihovi fanovi sjećati njihovih imena, hitovi će se provlačiti formatiranim radijskim postajama, a reizdanja će svakako imati svoje kupce. Ako su dovoljno stameni i imaju kontinuirani rad, možda će regrutirati i nove poklonike, a to se može dogoditi i nekima koji povremeno nastupaju, ali im pjesme nisu nestale u boljoj prošlosti, odnosno Nekima koji to vole vruće.

Šomi i Jimmy, odnosno Silvestar Dragoje i Miroslav Stanić odlučili su 20. listopada obilježiti 35 godina karijere u zagrebačkoj Tvornici, poprištu gdje su snimili svoj jedini live album prije dvadesetak godina. S obzirom na njihove uspješne nastupe u Močvari u društvu punkera ili na prigodnim retro-programima, očito je bilo da će auditorij činiti pop-fanovi kojima je svojedobno Zvonimir Varošanac posvetio TV emisiju Pedeset plus. No, većina publike u pristojno popunjenoj Tvornici bila je gotovo dvostruko mlađa. Sasvim je izvjesno bilo kako su došli na tulum, a ne na koncert i da Neki to vole vruće danas može sjajno funkcionirati kao live act za partyje. Imaju barem sedam smash hitova i još toliko pjesama za dizanje atmosfere i sigurno je kako u dvostruko skraćenom formatu od predstavljenoga (iznimno pošteno odsviranih dva sata, s dodanim drugim bisom) mogu biti sjajan energičan sadržaj za team buildinge, adventske svečanosti, ribarske noći, momačke i djevojačke večeri i slične prigode.

Tvornica hitova / Foto: Filip Bušić

S obzirom na ekstenzivan pristup, u repertoaru je bilo nekoliko pjesama koje su bendu možda važne, ali su jednostavno bile višak. Također, dramaturgija koncerta bila je takva da se do zadnje trećine koncerta atmosfera previše spuštala. Dotad je bend izveo samo dva zapaženija hita – “Medu moj i šećeru” te “Reci da”. U takvom kontekstu vrlo dobro su zvučale pjesme koje nisu dobacile do statusa velikog hita – “Ovo nebo sve zna” ili “Ti si žena za sva vremena”.

Pritom je posve očito kako se atmosfera zagrijavala sa stupnjem prštanja gitare. Neki to vole vruće svoj su sound originalno bazirali na američkom AOR pristupu i neskriveno pokušali podsjećati na duet Hall & Oates. Na koncertu su, međutim, klavijature u nekim pjesmama bile odmagač, od primjene hotel wave Farfisa zvukova do nepodnošljivog plinkanja i plonkanja u dijelovima gdje se samo one čuju. No, zato glavni akteri nisu podbacili, soulful vokal Miroslava Stanića Jimmyja sjajno je nosio koncert, a Silvestar Dragoje Šomi vrsno je zaokruživao vokalnu sliku i bio neprijeporni master of ceremony.

Neovisno o rafalnom hitoidnom završetku, najbolji dio nastupa bio je kad je izašao puhaći kvartet s kojim su izveli nekoliko pjesama od kojih je osobito dobro zazvučala “Tko te ne zna”.

Sjajan puhaći kvartet bio je gost na dvije pjesme / Foto: Filip Bušić

Kraj nastupa s pjesmom “Kakva noć” te bis koji je uključivao hitove “California”, “Teška vremena, prijatelju moj” i “Jeans generacija” bilo je ono po što je došao najveći dio publike. Na njihovo inzistiranje, bend je stigao i na drugi bis izveo skladbu s vjerojatno najpuknutijim Gibonnijevim tekstom– “Bojler” te “Kakvu noć” za laku noć.

Očito je bilo kako Neki to vole vruće nastupaju prije svega za svoj gušt, i to dijele s publikom. Izveli su na početku novu pjesmu “Prolaze dani”, no u njihovom portfelju ima još sigurno pet-šest pjesama koje bi se mogle plasirati kao hitovi i zacijelo bi imale svoju novu publiku.

Oko 1.200 posjetitelja sigurno je imalo razloga za zadovoljstvo, a uzzibana tijela vjerojatno su iznenadila i ventilaciju koja nije dala sve od sebe. Tako je u Tvornici bilo kao u vrućem bojleru kad ga se stavi na tri.

Kakva noć, ludilo u njima / Foto: Filip Bušić