Novi fosili u Areni Zagreb: Ljubav koja nema kraj

Sanja, Marinko i Zec održali su 9. studenog show Priča o 55 godina Novih fosila najavljen kao njihov oproštajni koncert kad su posrijedi veliki nastupi. Izvanvremenske skladbe Rajka Dujmića i uvjerljiv nastup govore u prilog tezi da će Fosili uvijek biti Novi

Najemotivniji trenutak bilo je prisjećanje na Rajka Dujmića

Svoditi oproštajni koncert Sanje Doležal, Marinka Colnaga i Vladimira Kočiša Zeca koji su 9. studenog u Areni Zagreb obilježili 55 godina karijere Novih fosila samo na nostalgičnu faktografiju bilo bi daleko od stvarnosti. Jer, pred oko 12 tisuća posjetitelja uistinu su svirali Novi fosili, koncert nije bio posljednji, a sigurno je kako će karijera benda kroz povremene promotivne kraće nastupe dobaciti još dugo. To će umnogome ovisiti o Sanji Doležal, ceremonijal-majstorici koja je suvereno pilotirala dvoiposatnim koncertom na kome je bend izveo gotovo 40 pjesama. Ona je u Areni odradila masterclass koncert!

Jednostavno, ona je glas i stas benda te prepoznatljiva nositeljica baštine Novih fosila bez koje je sve ostalo tribute, a ne original. Dvije izvanvremenske pjesme Rajka Dujmića “Sedam dugih godina” i “Djeca ljubavi” otpjevale su snažno vokalno opremljene četiri sestre Palić (dvije od njih – Djordjija i Kornelija članice su vrhunske postave pratećih vokalista), no tek kad je Sanja Doležal s njima završila drugu pjesmu zorno se moglo vidjeti kako je ona istinska čuvarica fosilskog pečata.

Dakako, Marinko Colnago, jedini koji je od prvog dana u Novim fosilima, jedini koji je bio u svim postavama benda i kome je jedinome bio namijenjen transparent “Marinka za predsjednika” (a Sanja je rekla: “Zakaj ne? Ak je Trump mogal postat predsjednik, može i Marinko”) te prepoznatljivi muški vokal i izvrstan gitarist Vladimir Kočiš Zec umnogome su simboli Novih fosila, no činjenica je da se uz preminule Đurđicu Barlović i Rajka Dujmića Sanja Doležal ponajviše poistovjećuje uz bend.

Zec, Sanja i Marinko oduševili su publiku od 7 do 97 godina / Foto: Filip Bušić

Priča o 55 godina Novih fosila kako je show nazvan definiran je kao posljednji veliki nastup velikog benda. Premda uza sebe imaju snažnu postavu, očito je da godine čine svoje, pa su Sanja, Marinko i Zec odlučili pojavnu dimenziju svesti na manje gabarite. To je i razložna odluka, nova baza poklonika regrutira se gotovo isključivo iz obitelji starijih fanova, a oni su i dominirali na koncertu.

Zapravo, Novi fosili sa zvučnom kulisom sedamdesetih i osamdesetih namijenjenoj srednjoj građanskoj klasi zamiru s nestajanjem te klase. Urbani pop sound benda i dalje je vitalan kao i dobar dio pjesama, no i srednja klasa i Novi fosili prelaze u kategoriju bolje prošlosti.

Ono što ih uživo karakterizira istinska je sviračka supremacija, a osobito višeglasje s kojima njihovi pop evergreeni tako dobro stare. U pojedinim trenucima osam vokala je nosilo pjesmu. Zanimljivo je kako u pratećem kvartetu pjeva Vladimir Pavelić Bubi, pjevač i bubnjar kratkotrajne postave Novih fosila koja je krenula u devedesetima s dvije pjevačice, ali nije se održala.

Nakon uvodnog instrumentala “Pjevaju šume”, Novi fosili su krenuli tektonski, pokazavši kako i pola stoljeća nakon starta imaju provijant s kojim mogu koncert uvesti s tri megahita: “Da te ne volim”, “Šuti moj dječače plavi” i “Košulja plava”. Nakon prve pjesme, Sanja je emotivno reagirala suočivši se s najbrojnijom publikom na domaćem terenu. Premda su Sanja, Marinko i Zec napravili istinski show (na početku i na kraju s bendom su na pozornici bile Zagrebačke mažoretkinje, dvoranom su letjeli baloni s grbom Dinama, prigodni spotovi vrtjeli su se na videowallu, mnogo je bilo konferanse, nastupili su gosti, Marinko, Sanja i Zec mijenjali su garderobu…), obiteljski kontekst njihove priče ipak pokazuje kako bolje funkcioniraju u manjem prostoru kao što je dvorana Lisinski. Tome vjerojatno kumuje i činjenica da bend nema samo propošne skladbe za djecu i odrasle, nego i mnoge s laganijim tempom i poetski jakim ljubavnim tekstovima.

Zagrebačke mažoretkinje uveličale su show / Foto: Filip Bušić

Gosti su bili Neki to vole vruće koji su izveli tri pjesme i držali tempo oduševljenja među publikom, Zli bubnjari te Miroslav Lesić koji je u tercetu gitarista s Vladimirom Kočišom Zecom i Brunom Kovačićem pokazao u kojoj mjeri je rock kontekst utjecao i na izraz Novih fosila. Zanimljivo je kako je Silvestar Dragoje Šomi iz Neki to vole vruće svirao s Rajkom Dujmićem u rock-grupi Clan.

Sanja Doležal odala je počast Rajku Dujmiću najavivši najvećeg među njima, nakon čega je krenula izvedba “Milene” s njegovim vokalom na matrici. Bio je to i najemotivniji trenutak koncerta. Najintenzivniji je bio na kraju kad je bend izveo skladbe “Ja sam za ples” i “Za dobra stara vremena” (pjesma koja je repetirana i na bisu).

Na nastupu su Sanja, Marinko i Zec odlučili malo proširiti setlistu, pa su tako na bisu izvedene skladbe “Neveni žuti žuti”, “Samo mi se javi”, “Bilo mi je prvi put” te pjesma kojoj je nekim čudom promaknuo status megahita – “E, da si barem noćas ovdje” (u toj kategoriji je, na primjer, i skladba “Sve dok si uz mene, ne boj se”).

Kroz show smo čuli prisjećanje na tekstopisce (pa je apostrofirana Tonka koja sjedi u loži, iz istoimene pjesme koju je napisao njezin suprug Momčilo Popadić), kao i bivše članove pratećeg benda otkad su se 2005. Novi fosili okupili u postavi koja je stala početkom devedesetih. Dakako, osobito emotivna bila su prisjećanja na preminule članove banda: Đurđicu Barlović, Rajka Dujmića, Slobodana Momčilovića Moku i Nenada Šarića.

Bio je to uistinu nastup za ona dobra stara vremena, no bez obzira na koncertni fade out, Sanja, Marinko i Zec pokazali su da će Novi fosili i dalje funkcionirati u skladu s imenom, jer oni nisu bend za stara dobra, nego za sva vremena.

Duet Sanje Doležal i Vladimira Kočiša Zeca / Foto: Filip Bušić