Tri zvijezde Opere gala na zatvaranju 76. DLJI

Proteklog se desetljeća ustalilo da Simfonijski orkestar HRT-a operom gala zatvori naš najveći i najstariji festival, Dubrovačke ljetne igre.

To je prokušana metoda sada već raznih umjetničkih voditelja da za kraj ostvare spektakl o kojemu se govori, koji još dugo odzvanja zidinama, ali i ušima publike, te slušatelja izravnog prijenosa nacionalne radiotelevizije. Posljednjih se godina letvica značajno podigla i svake nas iduće prigode iznenade imena velikih pjevača koji, mahom tog 25. kolovoza određenoga ljeta, prvi put nastupe u Hrvatskoj.

Foto: DLJI

Tako je ove godine bilo s velikom gruzijskom umjetnicom s milanskom adresom, Nino Machaidze, lirskom sopranisticom snažnoga volumena i gipkog baršunatog glasa. Uz nju su nastupila dvojica kolega – tenor i basbariton. Kako su od Hrvata u svijetu opere trenutačno najuspješniji basbaritoni, sasvim na razini  popularnijih fachova bio je Omišanin Marko Mimica koji se 2016. nakon pet godina angažmana u Njemačkoj operi u Berlinu, odlučio za status slobodnog umjetnika i novu rezidenciju u Barceloni, gdje često nastupa u Gran Teatre del Liceu, ali i putuje gdjegod ga zovu. Ipak, s najviše oduševljenja među publikom dočekan je tenor Vittorio Grigolo, talijanski miljenik ljubitelja opere, šarmantni šoumen koji na svakom nastupu daje maksimum, pjevački, glumački, izražajno.

Foto: DLJI

Tako je bilo i prije tri godine na njegovu prvom koncertu u Zagrebu, uz Zagrebačku filharmoniju, sopranisticu Dariju Auguštan i maestra Ivu Lipanovića, na kojemu je vokalno-scenskim žongliranjem zapalio Lisinski. Ni to nije bio njegov prvi nastup u Hrvatskoj: s tek dvadesetjednom godinom gostovao je u Splitu 1998. godine, u novoj produkciji Rossinijeve opere Turčin u Italiji, koja je tom prigodom, pod vodstvom Nikše Bareze i u režiji Ozrena Prohića, prvi put izvedena u našoj zemlji. Ako tome dodamo da je 2014. u veronskoj Areni uz našu Lanu Kos kao Juliju pjevao Romea u Gounodovoj operi, možemo zaključiti da imamo dovoljno poveznica s ovim traženim interpretom koji širi posebnu pozitivu gdjegod se pojavi.

Dubrovački koncert upriličen je prošlog ponedjeljka na otvorenoj sceni uz bok katedrale, s gledalištem uz zgradu Kneževa dvora. Za dirigenta je umjetnička ravnateljica Igara, naša proslavljena pijanistica Martina Filjak, odabrala svojega dugogodišnjeg suradnika, njemačkog maestra Sebastiana Langa Lessinga koji ima angažmane na sve četiri strane svijeta, od Amerike, do Južnoafričke Republike, preko Europe, sve do Koreje i Tasmanije.

Foto: DLJI

Rastrganost po cijelom globusu razvila je u njemu gipkost, intuitivne reakcije i nevjerojatno živu dinamiku dirigiranja, kakvom je već krenula i uvodna uvertira iz Verdijeve opere Sicilijanske večernje. Simfoničari su pod njegovim vodstvom zvučali besprijekorno, neprepoznatljivo žustro i živo, s nekom dosad nepoznatom energijom, sasvim na razini zvjezdolikih pjevača koji će tek nastupiti. Mimica je imao čast kao vokalni solist otvoriti večer nadovezavši iz istoga djela ariju Jeana, “Et toi, Palerme”, u kojoj je otkrio magnetnu ljepotu srčanog zapjeva, besprijekorni francuski i postojanu tamnu boju.

Foto: DLJI

Kontrastirajući lirska bila je arija Nemorina iz Donizettijeva Ljubavnog napitka u kojemu je sve simpatije pokupio Grigolo s tim jednim od svojih hit-brojeva. Nevjerojatno kako su se dvojica karakterno i glasovno suprotna uskladila u duetu Dulcamare i Nemorina “Obbligato, obliggato” iz istog djela, priredivši publici, uz flašicu pelinkovca kao „ljubavnog napitka” (to neće biti jedini alkohol na podiju te večeri!), cijeli odglumljeni prizor iz opere. Tek nakon muškaraca publika će prvi put čuti Nino Machaidze pri njezinu prvom dolasku u Hrvatsku; za nastupnu je ariju odabrala neobičnu i rijetko izvođenu ariju Chimène iz Massenetove opere Le Cid, prema tragikomediji Pierrea Corneillea, na što je zajedno s Grigolom s kojim često dijeli operne pozornice nadovezala tugaljivi duet Violette i Alfreda iz Verdijeve Traviate (“Parigi, o cara…”).

Njezin je bio i idući pjevani broj, popularna arija Marguerite o nakitu iz Gounodova Fausta, u čije nas je vještičje ozračje uveo eksplozivni orkestralni Frinin ples. Pjevačica plijeni jednostavnošću interpretacije i sonornošću glasa bogatog alikvotima, čija se snaga začas prilagodi lirskim i koloraturnim situacijama.

Foto: DLJI

Mimica je još jednom oduševio iznimnom basovskom pjevnošću, sada u ariji i cabaletti Rodolfa iz Bellinijeve Mjesečarke, da bi nakon strastvenog orkestralnog intermezza iz Puccinijeve Manon Lescaut Machaidze došla i do omiljene, te ljetne večeri tako prikladne, Rusalkine pjesme mjesecu. Uslijedili su vrhunci večeri – arija Rodolfa iz Puccinijeve La bohème u srčanoj Grigolovoj interpretaciji, te Mimičin snažni zapjev uzburkane melodije Aleka iz istoimene opere Sergeja Rahmanjinova, na rasporedu jedinog Rusa u svijetu Latina koji je obilježio zlatni rez večeri.

Pred kraj čuli smo jednu od najljepših izvedbi poznate Toscine arije, “Vissi d’arte”, himne opernih pjevačica koju rijetko tko može izvesti tako tonski ujednačeno uz predivni legato kao Machaidze koja je izazvala ovacije. Dubrovnik je već bio na nogama kad je Grigolo iz iste opere zaorio jednom od najpopularnijih tenorskih arija, “E lucevan le stelle”, u kojoj slikar Cavaradossi pjeva zvijezdama, upravo onima pod kojima se i odvijala ova blistava gala večer. Među dodacima smo posljednji put solistički Mimicu čuli u Collineovu svečanom oproštaju od kaputa, “Vecchia zimarra senti”, iz Puccinijeve Boemštine, dok je iz jednočinke Gianni Schicchi tog dominantnog skladatelja ove opere gala Machaidze za kraj odabrala Laurettinu “O mio babbino caro”.

„Hit do hita” donio je i amblematsku napolitansku kanconu, O sole mio Eduarda di Capue, kojom je potvrđena urođena „talianità” Vittoria Grigola, da bi se za kraj prvi puta svo troje zajedno udružilo u najvećem klišeju završnica opernih gala koncerta – napitnici iz Verdijeve Traviate “Libiamo, ne’ lieti calici”, na radost publike koja je na dirigentske znakove pljeskala u ritmu.

Sa čašama pjenušca u rukama, nazdravili su uspješnom festivalu čiji je kraj i simbolički obilježilo osam hrvatskih glumica iz dramskog dijela ovogodišnjih Igara, prošetavši među publikom festivalsku zastavu odvevši je negdje prema Gundulićevoj poljani, u neki novi život, stvarnost i neprekinuto vijorenje…

Foto: DLJI