Pipsi na Šalati: Izgubljeni snovi, kabanice i - Dinamo
Dugoočekivani antologijski koncert omiljene zagrebačke grupe konačno je održan u subotu unatoč jakom nevremenu. Kiša i vjetar nisu spriječili tisuće fanova u namjeri da dožive ono što su čekali tri godine. Čekanje se isplatilo, nebo se rasčistilo, a Pipsi su odsvirali gotovo trosatni set svih svojih hitova iz tridesetogodišnje karijere, uz neke skrivene dijamante koje rijetko čujemo uživo.
Odrastajući među blokovima brutalističkih divova Novog Zagreba, bilo mi je nemoguće izbjeći Pipse. Dinamova himna pjevala se na svakom dječjem rođendanu, “Nogomet“ se slušao ljetima na školskom igralištu, a onda je došla srednja škola i boljke odrastanja liječili smo nešto ozbiljnijim dijelovima njihove diskografije.
Od “Prvog jointa u ustima“ do prvih ispijenih boca vina sjajili smo u mraku uz “Boga“, oplakivali nesretne ljubavi uz “Trenera morskih pasa“ i padali u nesvijest uz meku melodiju “Dana, mraka“. Više nije bilo okupljanja bez našeg prokletog kralja Zapruđa i Utrina.
Pipsi na Šalati / Matej Grgić
Teško mi je, pa skoro i nemoguće, pisati o ovom bendu objektivno. Dalo bi se razglabati o stilskim krađama, posudbama, utjecajima brit popa, Radioheada ili nečeg trećeg što je Dubravko Ivaniš slušao u vrijeme kad je pisao pjesme Pipsa, ali ovaj put držat ću se slatke sjete.
Jer to su ipak vrhunski albumi, ako ne i najbolji koji su proizašli iz domaće rock scene. I ako ih ne voliš jer nisi iz Zagreba, voliš ih jer su najbliže svjetskim velikanima iz 90-ih, ali na hrvatskom jeziku. Zato i mogu napuniti Šalatu tijekom olujne rujanske noći koja najavljuje smjenu godišnjih doba. Zagreb ne može i ne ide bez Pipsa.
Pljuštalo je i grmjelo
Potoci su se slijevali niz strmovitu ulicu i močili stotine nogu koje su nestrpljivo čekale u redu za ulaz, dok su se iza ograde već mogli čuti prvi hitovi.
Pipsi na Šalati / Matej Grgić
Umjesto preprodavača karata, ispred se netko dobro sjetio i dilao jednokratne kabanice bespomoćnoj rulji. Unutra kaos. Svaki natkriveni prostor bio je krcat, dok su se oni pod kabanicama ili bez njih tješili kako je to samo ljetni pljusak i sigurno će brzo prestati. Parterom su plivali kišobrani, a Ivaniš je između pjesama očajnički urlao psovke na nebo.
Organizatori su kasnije na svojim mrežama objavili kako je iz njihove perspektive koncert bio iznimno dramatičan. “Prekinuti sve ili ne“, pitali su se. I donijeli pravu odluku.
I napokon, nakon treće pjesme, uslišile su se „molitve“ i razmaknuli oblaci nad Šalatom.
Uslijedilo je dva sata ekstaze za svakog okorjelog fana.
Pipsi na Šalati / Matej Grgić
Tijekom “Plači“ imali smo prilike slušati posebnog gosta večeri, Darka Rundeka, s kojim je bend prije toga odsvirao Haustorov “Neobičan dan“. Bio je to odličan dodatak dramatičnoj večeri.
Pipsi na Šalati / Matej Grgić
Za vrhunski show pobrinule su se i drag queen plesačice u svjetlucavim kostimima od lateksa koje su gostovale tijekom zaboravljenog hita iz najranije faze grupe, “Krumpira, gospođo“. Na toj se pjesmi bendu pridružila i Iva Jerković.
Pipsi na Šalati / Matej Grgić
Elektricitetom nabijena obrada Madonnine “Justify My Love“ poslužila je kao kratak odmor za glasnice od urlanja hitova.
S tribina je pogled bio fantastičan. Uz vizualne efekte na video zidovima, dojam su pojačavali reflektori, a od benda smo mogli vidjeti tek siluete izgubljene u moru dima iz dimnih mašina. Jedino se Dubravko Ivaniš istaknuo neumorno skačući i pjevajući s fanovima iz prvih redova. U više trenutaka nije se dalo razaznati je li bljesnuo koji stroboskop ili je to samo sijevanje iz daljine.
Pipsi na Šalati / Matej Grgić
Ipak, ni bezvremenski stihovi i gitarske dionice, ni šareni reflektori nisu se mogli mjeriti s publikom. Pet tisuća grla pjevalo je gotovo svaku pjesmu skupno, od početka do kraja i izazivalo trnce u svakom tko bi se sjetio, na sekundu, trgnuti iz transa i promotriti što se tu događa. A dešavala se ljubav, ona melankolična. Gorko – slatka sjećanja navirala su u svima nama dok bi se, sa suzama u očima i kišom u kosi, orili refreni “Boga“ i “Poštara lakog sna“ ili spomeni Save i Sljemena u “Malenoj“.
Pipsi na Šalati / Matej Grgić
Sve je ispalo baš onako kako treba, još slađe i draže nego da nije bilo tri godine čekanja i ove posljednje kišne kušnje. Na zadnjem bisu Pipsi su nas iznenadili vjerojatno prvom izvedbom “Dinamo ja volim“ u posljednjih 25 godina. Dudo je popustio i dao fanovima ono što su najviše priželjkivali, a on jako dugo odbijao.
Nakon par zapaljenih baklji i zadnjeg, ali najjačeg trzaja, kolona prezadovoljnih fanova Schlosserovim se stubama spustila u centar i raspršila na šankove. Ondje su se dugo u noć prepričavali dojmovi slavlja i priče iz mladosti obilježene ovom glazbom i ispunjene izgubljenim snovima.
