Ponta Lopud Jazz Festival 2025.
Arkadija jazza
Na prijelazu ljeta, od 28. do 30. kolovoza, na najljepšem elafitskom otoku održan je 3. Ponta Lopud Jazz festival umjetničke direktorice i suosnivačice festivala Thane Alexe te kreativne platforme Ponta Lopud Tilde Grossel Bogdanović, čime je Lopud postao jedna od najintrigantnijih ljetnih jazz destinacija u regiji.
Sofia Rei i Tupac Mantilla/Foto: Ponta Lopud Jazz Festival
Format festivala je od početka bio jasno definiran: jaki mentori, mali broj sudionika, dnevne radionice, večernji koncerti, jam sessioni i opuštena atmosfera.
Na prvom izdanju festivala 2023. godine postavljeni su temelji pa je uz jasnu rezidencijsku logiku – jazz mastera Joea Lovana i mentore poput Antonia Sancheza, Davida Sancheza ili Lade Obradović – pažljivo kuriran koncertni program uz jam sessione u vrtu hotela Grand, koji su stvorili pravu festivalsku idilu. Već je sljedeće godine uz Kennyja Wernera festivalska mentorska mreža još proširenija, povećan je broj polaznika, programski profil se s koncertima Nicole Zuraitis Quartet, Linde May Han Oh & The Glass Hours te Thane Alexe i Antonia Sáncheza, Michaela Leaguea, Antonia Mazzea još više profilirao, a jam sessioni su se sustavno gradili kao prirodni produžetak koncerata.
Ponta Lopud 2025.
Ovogodišnje, treće izdanje festivala svakako nastavlja kvalitativni rast i po izboru jazz mastera, mentora, vrlo kvalitetnih sudionika radionica, ali i tematskom dramaturgijom večernjih koncerata.
Festival je uz to izdržao i veliki test improviziranja na nepredvidljivosti vremenskih prilika pa se dvije večeri zbog oluje i kiše koja se sručila na otok program umjesto bajkovitog vrta hotela Grand odvijao u logistički vrlo zahtjevnom, ali jednako lijepom lopudskom Kneževom dvoru koji je doslovno pretvoren u intimni jazz klub. Taj neplanirani potez dao je festivalu novu razinu bliskosti.
U fokusu je i dalje rezidencijalni format, mali broj pomno odabranih polaznika, prisnost između mentora, glazbenika i publike te programski luk koji su nosili Sofia Rei, Ben Wendel Group (feat. Shai Maestro, Joe Sanders, Antonio Sánchez) i Michael Mayo miješajući vokalnu i instrumentalnu avangardu s visokim standardom produkcije.
Novu razinu međunarodnog prestiža festival je zasigurno dosegnuo izborom tzv. Master in Residence jer je višestruka dobitnica Grammyja, autorica projekta New Standards i jedna od ključnih figura u povezivanju jazza i pitanja rodne ravnopravnosti, glasovita američka bubnjarica Terri Lyne Carrington dala mentorski okvir koji je išao dalje od same tehnike.
Foto: Ponta Lopud Jazz Festival
Carrington je na ovim prostorima nastupila kao vrlo mlada, 1988. godine u Ljubljani u sastavu Waynea Shortera, a ovo je bio njezin prvi dolazak u Hrvatsku. Na radionicama je govorila o svojim iskustvima te o temama koje ju posebno zaokupljaju poput inkluzivnosti, važnosti stvaranja sigurnog prostora, ulozi jazza u današnjem društvu, kao i o otvaranju repertoara i svom projektu New Standards: 101 Lead Sheets by Women Composers, kojim ispravlja nevidljivost skladateljica u jazz kanonu.
Upravo ta kombinacija umjetničke izvrsnosti i aktivizma dala je festivalu posebnu težinu. Uz nju su polaznike na radionicama vodili i Thana Alexa, Antonio Sánchez, Ben Wendel, Shai Maestro, Joe Sanders, Michael Mayo, Sofia Rei, Tupac Mantilla, JC Maillard.
Thana Alexa, Terri Lyne Carrington i Tilda Grossel Bogdanović / Foto: Ponta Lopud Jazz Festival
Poseban naglasak ove godine bio je na industrijskim razgovorima. Svoj doprinos dali su iz vlastite perspektive i američki jazz novinari te producenti Sarah Geledi i Simon Rentner. To je iznimno važno jer festival ne nudi toliko glazbenu edukaciju nego praktične alate za preživljavanje u današnjoj industriji – od financiranja do digitalnih izazova. Osim toga, naglašena je i internacionalna strana festivala koji ne ostaje ukorijenjen na jedno mjesto nego promišlja globalno upravo kroz susret mentora povezanih s američkom jazz scenom i polaznika iz cijelog svijeta, ponajviše iz Europe.
A tih 17 kandidata, mladih jazz profesionalaca iz cijeloga svijeta kroz otvorene je prijave prošlo selekciju Thane Alexe. Ona je pak isticala važnost timskog rada, iskrenosti, ranjivosti i energije te želju da festival nije samo o glazbi nego o ljudima, zajednici i načinu na koji se svi zajedno nose s izazovima.
Foto: Ponta Lopud Jazz Festival
U tom duhu zamišljen je i glazbeni program: Sofia Rei, Ben Wendel i Michael Mayo, svatko od njih, imaju glas i estetiku u kojima se uz preciznost i slobodu jazza jednako isprepliću sasvim vanžanrovski i tradicija, world music, elektronika.
Klasično obrazovana argentinska vokalistica, skladateljica, producentica i edukatorica Sofia Rei otvorila je festival hibridom južnoameričkog folklora, elektronike i jazza, stvarajući most između tradicije i avangarde. Druge večeri nastup sastava američkog saksofonista Bena Wendela (Shai Maestro, Joe Sanders, Antonio Sánchez) zbog olujnog je nevremena preseljen u prostor Kneževa dvora. Situacija koja je organizatore bacala u očaj pretvorila se u nezaboravno iskustvo za publiku, ali i glazbenike.
Foto: Ponta Lopud Jazz Festival
Osim demonstracije nepredvidljivosti prirodnih sila (uz neprestano sijevanje, u trenutku kad je Wendel publici predstavljao bubnjara Antonia Sáncheza, snažno je zagrmjelo pa ga je prigodno predstavio kao „boga gromova“), glazba se savršeno uklopila. Bilo je to neko drugačije iskustvo glazbe koja pomiče granice jazza, ali ga ne napušta. Istovremeno kompleksno i dostupno, moderni jazz koji spaja sofisticiranu kompoziciju s otvorenom improvizacijom i snažnim emotivnim nabojem koje je publika s oduševljenjem prepoznala.
Festival je zatvorio, ponovno u prostoru Kneževa dvora, američki vokalist i skladatelj Michael Mayo. Njegova glazba leži na sjecištu jazza, R&B-a, soula i popa uz tragove suvremenog vokalnog eksperimentiranja kroz looperske tehnike. Nevremenu usprkos, s povremenim nestankom struje, intimna atmosfera zbijena energijom više je nalikovala nekom jazz podrumu ili klubu nego ljetnom festivalu. Ova neplanirana transformacija pokazala je koliko je festival sposoban improvizirati i iz nepredviđenih okolnosti stvoriti iskustvo koje će se pamtiti.
Foto: Ponta Lopud Jazz Festival
Kao i prijašnjih godina, jam sessioni koji su se odvijali svake večeri postali su srce festivala. Polaznici, mentori i izvođači dijelili su pozornicu, a večeri su završavale zajedničkim improvizacijama do ranih jutarnjih sati. To je ono što Antonio Sánchez opisuje kao „prijateljstvo pretvoreno u muzikalnost“. Na kraju je Sanchez poentirao:
„Pravi jazz glazbenik je onaj koji se osjeća ugodno u nelagodi. Ove godine bilo je puno nedaća, ali svi su ostali mirni i pretvorili to u nešto još posebnije.“
Čini se da je otok Lopud stekao novu reputaciju – ne samo kao mjesto susreta, nego i kao prostor eksperimenta. Umjesto ljetne idile, publika je dobila intimni jazz klub.
Thana Alexa i Antonio Sánchez jasno su artikulirali identitet festivala: mjesto gdje vrhunska glazba, ljudska energija i zajednica postaju jedno. Nešto poput arkadije jazza, mjesto gdje se brišu granice između mentora, učenika i publike, a muzika se gradi u suživotu – ne samo na pozornici, nego i u svakodnevici otoka.
Foto: Ponta Lopud Jazz Festival
Ponta Lopud Jazz Festival 2025. još je jednom pokazao da mali dalmatinski otok može biti epicentar globalne jazz zajednice, mjesto koje se sve češće spominje u međunarodnim jazz krugovima, a Hrvatska ima festival koji stoji uz bok najboljim svjetskim rezidencijskim modelima – i to zahvaljujući umjetničkoj viziji, prijateljstvima i sposobnosti da iz nedaća stvara novu vrijednost.
Hrvatska obala posuta je otocima, svaki sa svojom posebnom mikroklimom, pejzažem i pričom. Na isti način i jazz festivali čine arhipelag glazbene raznolikosti, a zajedno tvore mozaik bogatiji nego što bi itko očekivao od relativno malog kulturnog prostora.
View this post on Instagram
