Praizvedba Druge simfonije Srećka Bradića

Druga simfonija Srećka Bradića naručena je povodom skladateljeva šezdesetog rođendana i praizvedena u dvorani Lisinski na koncertu Simfonijskog orkestra HRT-a u njegovu Majstorskom ciklusu pod ravnanjem savjesnoga Christiana Arminga, kojega je zagrebačkoj publici s razlogom odlučio predstaviti šef Pascal Rophé. I tako je opsežnim i intrigantnim djelom uz pomoć orkestra i dirigenta Bradić sâm sebi uputio najbolju čestitku za rođendan.

Christian Arming, foto: Jasenko Rasol/HRT

Dosta godina dijeli novu, Drugu simfoniju od prethodne, i prema varljivom sjećanju nosi mnoge nove zahvate, premda bi se mogli razaznati obrisi istoga kompozitorskog svijeta. A on se očituje i u sklonosti skladatelja velikim ansamblima i formama, razaznaje u velikom poštovanju naslijeđenih oblika u kojima se uvijek pronalaze intenzivno proživljene glazbene misli, ekspresivnost i individualnost sloga koji nikoga ne može ostaviti ravnodušnim slušateljem.

Uvijek su bujna i kontrastna  zbivanja unutar klasičnoga simfonijskog oblika bez posebnih oznaka tempa, jednostavno označena samo I., II., III., IV, koji osnovnim ugođajem i načinom upućuju na karakter simfonijskih stavaka. Unutar tih stavaka – koji je svaki za sebe zasebna cjelina bogata izričajem u kojem su važni i najsitniji pomaci i veliki koraci i koji se spajaju u intenzivne zvučne slike velikog zamaha – svaki je detalj do kraja promišljen i tamo je svrhovito i sa zadatkom da uvede u nova zbivanja.

foto: Jasenko Rasol/HRT

Intenzitet i neprestane mijene i u mikropomacima stvaraju sasvim osebujan svijet koji unutarnjom napetosti neprestano plijeni pažnju. Svi ti kontrastni svjetovi na kraju se spajaju u jedinstvenu cjelinu zamamne Simfonije koja svoju suvremenost nalazi prije svega u bujnoj i maštovitoj sadržajnosti djela. I kao što se za Prvu simfoniju mogla poželjeti ponovna izvedba, tako se vjerojatno može i za Drugu da bi se u gustom slogu stigla bolje percipirati njezina kompleksnost i osebujnost kojoj je savjesnim čitanjem uvelike pridonio Simfonijski orkestar HRT-a i dirigent Christian Arming.

foto: Jasenko Rasol/HRT

Osim nama važne praizvedbe, koncertna večer donijela je i rijetku izvedbu Prvog koncerta za klavir i orkestar u fis-molu Sergeja Rahmanjinova, u kojem se već u mladalačkim danima kompozitora naziru sve odlike njegova kasnijeg opusa kojem samo nadograđivao i razrađivao osnovne postavke čujne i u Prvom koncertu.

Teo Gheorghiu / foto: Jasenko Rasol/HRT

Kompetentan interpret bio je Teo Gheorgiu, pijanist lakog i mirnog poteza te baršunastog, zaokruženog i nosivog tona velikih raspona dinamike. Još se jednom iskazao orkestar i pomno pripremljen dirigent Arming u fantaziji za orkestar Morska sirena austrijskog skladatelja Alexandera Zemlinskog, opsežnoj skladbi nadahnutoj Andersenovom pričom.

foto: Jasenko Rasol/HRT

Slikovita, bujna i potpuno u skladu s uzusima bečkog vremena s početka prošloga stoljeća, onoga koje se nije osvrtalo na revolucionarna zbivanja već ostalo duboko ukorijenjeno u tradiciju, fantaziju je valjalo jednom čuti jer je riječ o dobrom i obrazovanom kompozitoru. Doduše, bez pamtljive osobitosti.

foto: Jasenko Rasol/HRT