24
sij
Izvještaj

Vikend u Epicu

RE:CODE: Osječki kodovi Matrixa u znaku tvrdih pravaca techna

RE:CODE u Epicu / RE:CODE

RE:CODE u Epicu / RE:CODE

share

RE:CODE je osječka organizacija koja se prije četiri godine pojavila s inovativnim pristupom organizaciji glazbenih događanja pomaknutim od šablona kakve smo najčešće navikli vidjeti, stavljajući, beskompromisno, kvalitetu na prvo mjesto. Posjetili smo njihov event i pričali s organizatorima.

Dobar dio mog djelovanja kao glazbenog novinara utrošen je na brojne reformulacije rečenice čiji sadržaj vjerno opisuje osječku underground scenu kao jednu od najjačih u Hrvatskoj i takvu koja ne kaska za divovskim projektima i klubovima na razini Europe i svijeta. Ovog puta pokušat ću je malo manje propovijedati, a više biti njezin svjedok te je pustiti da progovori sama za sebe. Subotnja revija u Epicu u tom je smislu odradila bolji posao nego što bih ja ikada mogla koristeći riječi, jer one samo u određenoj mjeri mogu biti svjedok nečemu nematerijalnom.

Prijem jedne od postrojbi jahača undergrounda posebno se brzo i uspješno odvio na osječkoj sceni. RE:CODE omeđen je linijama koje se iz Vukovara, odakle je jedan od rezidenta i veliki kotač u pogonu programa Miloš Tadić (iza DJ pulta Xenex), i Nove Gradiške, koja je dala omladinu programa i drugog ambasadora zvuka Karla M., sastaju u Osijeku s organizatorom Dinom Predrijevcem i Josipom Kozlovićem dobivaju puls. Zvukovno su usidreni u opskurnijim i tvrđim pravcima techna te je on perpetuum mobile u pozadini cijele njihove priče. On stoji iza svega (osim u slučajevima poput subote, kada je on sve samo ne u pozadini), no iz njega kao iz matice izlazi niz postrojbi i napora koji materijaliziraju energiju oko pripadajuće scene i kulture u različitim formatima.

RE:CODE u Epicu / RE:CODE

RE:CODE u Epicu / RE:CODE

Otkako i sama postoji, postoji i mit o općenitoj rave sceni elektroničke glazbe da ona prebiva u tamnim klubovima sumnjivih pozadina, dijaboličnih atmosfera i događanja. Potvrditi ili opovrgnuti nešto najlakše je svojim očima pa tako većina onih koji su se slučajno ili namjerno našli u rave situaciji shvati da je riječ o hrpi pitomih dobrica s malo zahtjevnijim uhom i parti apetitom. No, čak je i s moje strane prije nekoliko godina na iznenađenje naišla ideja da rave partiji, događaji i organizacije mogu imati high-end ozračje oko sebe, pogotovo uzevši u obzir našu lokalnu razini. Sada mi je potpuno jasno da takav tretman, zapravo, vrlo dobro pristaje undergroundu, a upravo takav tretman i pristup vrlo su brzo postali prepoznatljiva karakteristika RE:CODE-a. O njemu iz prve ruke svjedoče Dino Predrijevac i Miloš Tadić:

„Teško je izdvojiti najznačajniju stvar kojom smo doprinijeli na već postojećoj sceni jer su starije organizacije prije nas postavile solidne temelje. Ono što osobno smatramo vlastitim uspjehom jest činjenica da smo uzeli sve to već postojeće i sa svojim konceptom isto podigli na jednu širu i novu razinu. Od samoga nastajanja ulažemo jako puno vremena i truda u planiranje naših evenata, kao i resursa, jer nam je cilj bio stvoriti nešto novo i prepoznatljivo u Osijeku, u nadi da će ljudi to znati prepoznati. Nismo ljubitelji ponavljanja i hiperprodukcije pa smo se tako odlučili na to da radimo isključivo tri do četiri eventa godišnje s naglaskom na kvalitetu ispred kvantitete. Na taj smo način u grad doveli neka od imena koja su po prvi puta nastupala u Osijeku, a neka čak i u Hrvatskoj“, pričaju.

„Naš glavni fokus nikada nije bio isključivo samo na organiziranju eventa, već na stvaranju prepoznatljivog brenda i jedne community priče u kojoj želimo pokriti više aspekata ove kulture te povezati i uključiti što više kreativnih ljudi u stvaranju iste. Smatramo da smo jako velik iskorak na ovom području napravili neprestanim ulaganjem u naš vizualni identitet uz popratne audio, foto i video materije kako bismo naš rad i djelovanje što više približili i predstavili našoj publici“, nastavljaju.

RE:CODE u Epicu / RE:CODE

RE:CODE u Epicu / RE:CODE

Kada kažu da redovno ulažu, bilo idejno, kreativno ili financijski nazad u projekt, točno tako i misle. Kada kažu da im je fokus s najvećim žarištem na izgradnji brenda i zajednice, to itekako misle i obistinjuju. Sa svojom se publikom, kako su i naveli, sastanu nekoliko puta godišnje kvaliteti u prilog, bez uštrba kvantitete, no s njom su i van ovih sastanaka stalno i snažno povezani. Konekcija se najsnažnije održava preko podcasta koji na njihovoj platformi izlazi na mjesečnoj bazi, a do sada je ugostio preko pedeset izvođača. Svoju vjernu vojsku i uniformiraju pripadajućim streetwear RE:CODE merchom pa tako potpuno opremljena vojska, s glazbom u ušima, duksevima, majicama i stickerima kreće gerilski po svijetu ostavljajući za sobom tragove svoje pripadnosti.

„Nešto na što smo posebno ponosni naš je unikatni koncept #wearerecode čija je svrha bila stvoriti konekciju između publike i našeg programa. Ovaj sitan, ali nama bitan detalj u obliku hashtaga nam je omogućio stvaranje novih sadržaja u kojima su bili uključeni ljudi koji dolaze na naše evente te podržavaju naš program i rad. Objavljivali smo upravo taj sadržaj koji je bio kreiran od strane naših pratitelja samih. Ekipa nam je slala fotografije sa svojih putovanja na kojima su nosili sa sobom naše stickere i lijepili ih po svijetu te nas tagirali, kao i fotografije u našim službenim majicama i slično. Ovo je za nas kao organizaciju nešto što nas doista čini sretnima jer se ne vrti sve oko evenata, već oko stvaranja konekcije, energije i zajednice.“

 

View this post on Instagram

 

A post shared by RE:CODE (@recode.underground)

Što se tiče same subotnje večeri – ponavljam: riječi su dostatne samo toliko. Prva i jedina dama večeri koja je lansirala večer bila je Khari, djevojka iz Belišća, nakon koje komandu preuzima RE:CODE-ov rezident Xenex u ključnom trenutku večeri (čitaj od ponoći do dva sata) kada se formira točka kulminacije i iskra koju dalje treba održavati kroz noć. Razdvajati setove, njih pojedinačno analizirati i doživjeti ovdje mi se ne čini prikladno. Razlog tomu je što su se DJ-i jedan na drugog nadovezivali i krojili jednu mantričnu cjelinu kroz cijelu večer. Srž cjelovečernjeg zvuka bio je sirov i rezak bas kojemu su dodavani epiteti u obliku melodija, perkusija i snareova, uz poneki odrezak hipnotičkih stihova.

RE:CODE u Epicu / RE:CODE

Najveća senzacija večeri, ipak, bio je gostujući DJ s njemačkom putovnicom, producent i vlasnik ReWasted labelaSebastian Groth. Na sceni ostavlja dojam izvođača koji djeluje preko deset godina, ali puno je duže na njoj prisutan kao raver.

„Sa Sebastianom smo već duže vrijeme u kontaktu i smatramo ga prijateljem našeg programa, a istovremeno smo i veliki pratitelji njegova rada. Naša suradnja započela je kada smo prvi puta stupili u kontakt s njim oko pregovora za podcast miks 2021. godine. Nakon što smo se malo bolje upoznali te kako se Sebastian ujedno upoznao i s našim programom, iskazao je veliku želju da dođe nastupati kod nas, s obzirom na to da nikada do sada nije nastupao u Hrvatskoj“, kažu organizatori.

RE:CODE u Epicu / RE:CODE

RE:CODE u Epicu / RE:CODE

Opisna riječ za njegovo žanrovsko usidrenje jest powertechno, preuzeta iz naziva njegove playliste na Spotifyu, no koja vrlo vjerno sažima njegovu glazbenu politiku. Njegov nastup ostavio me pod dojmom činjenice da nikad nisam svjedočila setu koji je bio bolji pokazatelj u korist toga da apsolutno svi koji se okupljaju oko techno glazbe govore istim jezikom, odakle god dolazili. Komunikacija s publikom tekla je savršeno jasno, a njoj su pripomogli (i mene jako razveselili) umiksani dijelovi kultnih traka i izvođača – Prodigyjeva ”Smack My Bitch Up”, Da Hoolov ”Meet Her At the Loveparade” i Fatboy Slimov ”Star69”, koji su definitivno bili trenutci usijanja euforije.

Ertax je bio sljedeći za pultom kao DJ iz Slavonskog Broda, a koji je potkrijepio tvrdnju o ozbiljnosti slavonskog zvuka, dok je večer zatvorio Karlo M. Na izmaku večeri dalo se čuti i par numera agresivnijeg BPM-a. Shoutout se mora dati i Barabadub Soundsystemu, čije je ozvučenje takvo da ti glasnice vibriraju iznutra, a prsa i grlo su ti puni basa koji te toliko protrese da napravi prerazmještaj atoma u tijelu. Nikada se nisam uspjela oteti dojmu da određena techno glazba zvuči kao da si upao u kakav binarni sustav, a od subotnjeg zvuka gotovo su se dali nazirati zeleni kodovi Matrixa u zraku. Nešto mi govori da ima smisla ovu večer i opisati agregatskim stanjem, koje je bez razmišljanja bilo kruto.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by RE:CODE (@recode.underground)

Kada sam na početku teksta rekla da ću više svjedočiti nego propovijedati, morate shvatiti da mi to nije lako, jer sam u nekom trenutku preuzela ulogu onoga napornog lika koji ponavlja u krug o onome što imamo, i onome što nam nepravedno nedostaje u Osijeku. Ali, sada kada imamo čvrste dokaze i žive primjere o prirodi ove i ovakve scene i njezinoj veličini (ne u metrima, kvadratima i brojevima, nego u njezinu dometu), smisleno je ponovno baciti svjetlo na disonancu i nedosljednost u njezinoj relaciji s uvjetima u kojima prebiva. I ovdje riječ prepuštam onima koji istu žive iz prvoga lica:

„Kao što je već duže vrijeme poznato, Osijek trenutno nema ni jedan adekvatan klub koji u isto vrijeme prima veći broj ljudi, a da je pritom opremljen za ovakve evente. Organizatori se sami snalaze oko iznajmljivanja i opremanja gradskih prostora odgovarajućom infrastrukturom u koju spadaju šankovi, bina, struja, rasvjeta, zvuk itd., a čiji su troškovi iznimno veliki. Sva nedavna poskupljenja i uvođenje eura drastično su utjecali na podizanje cijena najma opreme pa sada ista doseže cijenu i do 1500 eura za jedan event. Ovakva poskupljenja nama kao organizatorima ostavljaju jako malo prostora za rad i dovođenje gostiju. Još jedna od stvari koja nas također dosta koči je (ne)povezanost Osijeka s drugim gradovima, a ovdje mislimo isključivo na zračnu luku u Klisi. Imamo je, a nemamo, te se svaki put kada dovodimo nekog inozemnog gosta moramo angažirati oko odlaska u Budimpeštu, Zagreb ili Beograd. Bilo bi poželjno kada bi se sâm grad i općina uključili i na bilo koji način pokušali pripomoći organizacijama povodom ovakvih pitanja“, ističu.

Na nama ostaje da ne prestajemo s ponavljanjem sve dok nas netko ne odluči maknuti s bešumnog i čuti nas. No sigurna sam da je u nedjelju pred jutro podrhtavanje tla s ishodištem u Epicu protreslo i neke od zgrada institucija koje nas vrlo lako zanemaruju.

Moglo bi Vas zanimati