Renata Pokupić, Marija Pavlović i Julia Gubaidullina u KNAP-u

U četvrtak, 20. veljače u Centru Knap započeo je ciklus Glazbeni Knap, a koncert otvorenja – nazvan Verwandlung/Preobražaj – održale su mezzosopranistica Renata Pokupić, klarinetistica Marija Pavlović i pijanistica Julia Gubaidullina.

U minijaturnoj, ali punoj Koncertnoj dvorani Knapa izvele su djela Dore Pejačević, Arthura Blissa, Franka Bridgea i Brune Bjelinskog, a na programu se našla i praizvedba nove skladbe Ivana Josipa Skendera.

Sve tri umjetnice dobro su poznate hrvatskoj, ali i inozemnoj publici: Renata Pokupić ostvarila je sjajnu opernu, koncertantnu i solističku karijeru okrunjenu nastupima na svim kontinentima, Marija Pavlović niže uspjehe u čitavoj Europi te predaje na Kraljevskom konzervatoriju u Antwerpenu, a Julia Gubaidullina, Moldavka koja već dvadeset godina živi u Hrvatskoj, dobitnica je brojnih nagrada s posebnom strašću prema komornome muziciranju, koje i predaje na Muzičkoj akademiji u Zagrebu.

Dora Pejačević i Englezi

Raspored koji su glazbenice odabrale bio je fokusiran na hrvatsku glazbu, uz dvojicu engleskih autora. Koncert je tako otvoren glazbom Dore Pejačević koju je za glas, klarinet i klavir priredio Franjo Klinar, pa smo na samom početku čuli Zwei Schmetterlingslieder (Dvije leptirove pjesme), op. 52 iz 1920. godine na stihove Karla Friedricha Henckella, izvorno napisane za glas i orkestar. Vješta je obrada omogućila brojne vedre dijaloge između glasa i klarineta koje su Pokupić i Pavlović odlično izvele uz pouzdanu, suptilnu i vrlo muzikalnu Gubaidullinu.

Drukčije je raspoloženje zazvao Verwandlung (Preobražaj), op. 37a iz 1915. na stihove Karla Krausa. Pjesma, izvorno skladana za glas, violinu i orgulje ili klavir, introspektivnog je karaktera koji su glazbenice vrlo dojmljivo prenijele.

Uslijedila je glazba engleskih autora koji se kod nas ne izvode često. Prvi od njih, Arthur Bliss koji je bio kraljičin skladatelj od 1953. do smrti 1975., u ranoj je stvaralačkoj fazi napisao Two Nursery Rhymes (Dvije dječje pjesmice) na stihove F. Cornford. Razigrano djelo izvorno napisano za ovaj sastav bilo je dobar poligon za virtuozno izvedenu međuigru dionica, posebno u drugoj pjesmici – Dandelion (Maslačak) za glas i klarinet.

Tri pjesme za glas, violu i klavir Franka Bridgea za glas, klarinet i klavir su priredili Sanja Lasić i Franjo Klinar. Napisane 1906./07. na stihove M. Arnolda, H. Heinea i P. B. Shelleyja, ove pjesme nisu posebno zanimljive, ali donose gusto glazbeno tkivo puno raspjevanih linija, što su glazbenice vrlo lijepo iskoristile u dinamičnoj i uravnoteženoj izvedbi.

Foto: Matej Grgić

Hrvatski klasik klarineta: Bruno Bjelinski

Nakon toga slušali smo djela Brune Bjelinskog. Sonata za klarinet i klavir (1966.) svakako pripada gornjem domu njegovih mnogobrojnih ostvarenja i smatra se jednom od najuspjelijih njegovih komornih kompozicija. Dionicu klarineta virtuozno je i vrlo upečatljivo izvela Marija Pavlović, a idealnu je suizvođačicu imala u koncentriranoj i izuzetno raspoloženoj Juliji Gubaidullini.

Bjelinskijev ciklus Pjesme za bezimenu iz 1953. za glas i klavir na ratnu poeziju Gustava Krkleca sastavljen je od šest pjesama mračne i napete atmosfere. Za glas, klarinet i klavir ih je obradio Alan Bjelinski, no klarinet je ovdje pomalo zapostavljen te uglavnom tek podvostručuje jednu od klavirskih linija uz vrlo rijetke samostalne uzlete. Bez obzira na taj nedostatak, umjetnice su muzicirale angažirano i emocionalno, a sumorne Krklecove stihove bolnim je tumačenjem sjajno dočarala Renata Pokupić.

Kraj koncerta pripao je praizvedbi Akvarija Ivana Josipa Skendera. Ovaj ciklus za glas, klarinet i klavir na stihove Duška Babića skladatelj je napisao upravo za trio Pokupić/Pavlović/Gubaidullina, a šest pjesama koje ga čine izvodi se u kontinuitetu. Izvrstan liričar i rafinirani muzičar, Skender je stvorio pristupačno djelo s jasnim tonalnim centrom i bujnim linijama u svim dionicama te u čvrstom i aktivnom međuodnosu s poezijom. U odličnoj izvedbi triju glazbenica ova je praizvedba bila šećer na kraju vrlo uspješne večeri.

Foto: Matej Grgić