Rezidenti MUZA: Povratak korijenima i humoristični muzej opere

U sklopu ciklusa Rezidenti MUZA imali smo priliku čuti vrsne mlade glazbenike Benjamina Šurana, Tao-Yuan Hsiao (umjetničkim imenom Elisa) i Arsena Dalibaltayana. Koncertni program i koncept osmislili su upravo oni, dok je redatelj Mario Kovač to pretočio u inovativni, nesvakidašnji scenski spektakl.

foto: Tomislav Jagar

Prvi dio koncerta bio je posvećen glazbi krajeva iz kojih ovi umjetnici potiču: Istre, Armenije i Tajvana. U Istru nas je odveo glas Benjamina Šurana uz pratnju Arsena Dalibaltayana i to kroz ciklus pjesama za bariton i glasovir Kolo mažurane Borisa Papandopula. Ciklus se sastoji od četiri pjesme čakavske poezije Davida Kabalina. Šuran je neprekidno održavao kontakt s publikom nevjerojatnom izražajnošću i ekspresijama zbog kojih je, više li nego tekstom, ostvarena transmisija osjećaja do publike.

foto: Tomislav Jagar

Uslijedila je Moja zemlja za glas i glasovir Ivana Matetića Ronjgova. Elementima istarske ljestvice i prakse tarankanja (ponavljanje slogova bez značenja, npr. trajna-nina, čime se oponaša instrument pri izvedbi pjesme s tekstom) oslikana je istarska svakodnevnica i krajolik. Bio je to povratak Šuranovu djetinjstvu koje se odvijalo u „belim zidićima i črljenim krovićima na kih vrapčići kantaju“ i temeljima vlastita identiteta.

foto: Tomislav Jagar

U Armeniju, zemlju korijena Arsena Dalibaltayana odvele su nas izvedbe skladetelja Vartabeta Komitasa (u umjetnosti, jednoga od glavnih simbola armenskog genocida) čija su djela temeljena na folklornim elementima i tradiciji. Na platnu je prilikom izvedbe bilo prikazano značenje i opis skladbe uz vizualnu senzaciju, tj. prikaz armenskog krajolika.

foto: Tomislav Jagar

Prve su dvije skladbe izveli Tao-Yuan Hsiao i Dalibaltayan. Tsirani Tsar (Stablo marelice) simbolična je jer je boja marelice na armenskoj nacionalnoj zastavi, a duduk, armenski nacionalni instrument, građen je upravo od stabla marelice. Izvedba Garun a (Proljeće je) za glas i klavir potvrdila je da je glazba univerzalni „materinji“ jezik čiju gramatiku ostvarujemo kroz emocije koje prenosi, zbog čega nije neophodan prijevod tekstova.

Krunk (Ždral) pjesma je u kojoj je snažno izražena patnja armenskog naroda počekom 20. stoljeća. Kombinacija visokih i niskih registara bila je zapravo dijalog lirskog subjekta i ždrala koji donosi vijesti iz domovine, a posebno u vrtlozima pasaža, Dalibaltayan je prenio energičnost, bol i patnju koje autor izražava.

foto: Tomislav Jagar

Glazbeni idiom Tajvana predstavila je Tao-Yuan Hsiao odabirom djela skladatelja Hsiao Tyzena i Tenga Yu-Hsiena. Djela su temeljena na elementima tajvanske tradicijske glazbe i zapadnjačkim glazbenim tehnikama. The Sojourner, Loving the Year Round, The Torment of a Flower i Longing for the Spring Breeze satkane su od istog ishodišta kojeg čine upravo romantički glazbeni elementi i narodne melodije. Srž ljepote takvog izričaja leži u jednostavnosti koja na koncu dirne slušatelja zbog fokusa i težnje ka emocionalnoj ekspresivnosti.

foto: Tomislav Jagar

Drugi dio koncerta bio je posvećen poznatim opernim arijama (djela Mozarta, Bellinija, Rossinija i Bizeta), prepun humora i dosjetki te su se glazbenici okušali i u svojim glumačkim sposobnostima. Scena je, u suradnji s redateljem Mariom Kovačem, pretvorena u muzej opere, nalikujući na prostoriju prepunu rekvizita (kostimi, koferi, okviri slika, knjige), a u taj novi prostor-svijet, talentirana je trojka uronila izlazeći iz ormara postavljenog na pozornici podsjećajući na referencu iz Narnijskih kronika.

foto: Tomislav Jagar

Svaka je točka predočena kao produkt spontanog muziciranja (primjerice, Dalibaltayanova izvedba parafraze na Figarovu ariju), a glazba je bila rezultat humoristične igre kroz koju su i glazbenici i publika probudili dijete u sebi. Nakon niza izmjena u izvođenju, troje je glazbenika zasjalo zajedno za kraj s La calunnijom Gioachina Rossinija. Doista je je bila nevjerojatna zaigranost i odlična komunikacija glazbenika koju su na koncu ostvarili i s publikom, ponudivši im večer ispunjenu optimizmom i osmjesima na licu.