Nakon sedam godina
Rundek i Ekipa u Tvornici u znaku albuma Bolero
Rundek i njegova Ekipa jučer su napunili Tvornicu Kulture.
Bio je to nastup benda u ovom prostoru nakon dugih sedam godina, a sada su pokazali da je to definitivno bio predug period bez Tvornice. Koncert je počeo s voljom i na vrijeme, a trajao je dva sata koja su proletjela. Odmah nakon nekoliko pjesama je publiku dočekalo iznenađenje. Rundek je otkrio kako će koncert biti posvećen albumu Bolero jer je ove godine 40. godišnjica njegova izlaska. Publika je već tada znala da ih čeka niz dobrih starih pjesama iz nekog drugog vremena.
Koncert je počeo u 21:15, što je samo 15 minuta kasnije od predviđenog, a krenuo je lagano s pjesmom “Uspomena” s albuma “U širokom svijetu”. Iduća je bila “Sadimo lan”, pjesma s albuma “Plavi avion”. Baš kao da je i sam Rundek čekao da se ljudi okupe pa je krenuo polako. Ali ne zadugo.

Rundek u Tvornici / Nika Kovačević
Već je treća pjesma pokazala da će koncert biti odličan. Na red su došle “Ruke” koje su zapalile publiku. Svi su pjevali poznate stihove, pjevušili melodiju i jedva čekali što dalje nosi koncert. Imali smo priliku čuti novu pjesmu koja je izašla prije samo nekoliko dana, “Na tankom ledu”. Kao što je sam Rundek rekao, prvi su puta izvodili ovu pjesmu uživo pa smo imali premijeru, a dodao je i kako su greške moguće, ali njih nije bilo.
Emotivna posveta partnerici
Nakon ove uvertire, Rundek je rekao da će koncert biti posvećen albumu “Bolero”. To je oduševilo mnoge jer su odsvirane skoro sve pjesme s albuma. Prva od njih je bila bezvremenski hit “Ena”, koju je publika dočekala i više nego oduševljeno već na prve taktove. Jer naravno da svi, i mladi i stari, znaju prve taktove ove legendarne stvari.
Pjesmu “TV man” Rundek je posvetio svojoj ljubavnoj i poslovnoj partnerici Sandi. Uslijedili su stari hitovi poput “Sejmeni”, “Ay Carmela”, “Makedo”, “Bi’ mogo da mogu”, a zadnja pjesma je bila “Apokalipso”. Naravno, zadnja prije bisa.
Na sve ove hitove je publika reagirala baš kako treba. Pjevali su, pljeskali na svaki novi stih, a neki su otpjevali i popratnu melodiju. Rundek je točno znao kada treba smanjiti sebe, pojačati Ekipu, ali i kada treba pustiti publiku da ga nadglasa. I to je jedna od čari pravog glazbenika.

Rundek u Tvornici / Nika Kovačević
Na bisu su odsvirali i otpjevali “Šejn” i “Šal od svile” koji su bili savršena točka na savršenstvo koje je trajalo dva sata. Posebnu su notu dali i gosti, iskusni glazbenici, članovi Haustora, Damir Prica-Capri i Zoran Zajec. Na kraju je Rundek zahvalio bendu, gostima, ali i ljudima koji su radili u pozadini, tonu zvuka, svijetla, agentici i ostalima.
Ekipa je pola posla
Rundek i Ekipa su pokazali koliko se vole s Tvornicom i koliko je to idealna pozornica za njih. Puno bolja od one u Domu sportova gdje su nastupali 2017. godine, a u kojem se energija previše raspršila, žamor je bio prevelik, a ljudi ne baš zainteresirani.
Tvornica je prostor veličine taman tolike da ne bude previše žamora, iako ga je bilo, da se osjeti prava atmosfera, da ne izostane komunikacija s publikom i da svi uživaju jednako. Rundek je također osjetio prostor, bio dobro raspoložen, komunicirao s publikom, a publika mu je to vraćala istom mjerom. Bilo bi bolje jedino da je nakon rasprodanog koncerta dodao još jedan dan, a i on bi sigurno bio rasprodan.
Tijekom cijelog koncerta se vidjelo da Rundek i njegova Ekipa uživaju na pozornici, u sviranju i pjevanju, ali i da im je bitna reakcija publika. Na pozornici su svi bili zadovoljni i to se vidjelo, osjetilo i prenijelo na publiku.

Rundek u Tvornici / Nika Kovačević
Ovaj koncert ne bi bio ni upola dobar bez Ekipe. Upravo je ona svaku pjesmu ispratila do kraja svojim instrumentima i dala publici ono što traže. Da legendarni hitovi traju unedogled. Svi su bili odlični, ali ono što radi magični Pavlica je apsolutno nevjerojatno, a opako blizu mu se približila i Ana Kovačić na saksofonu. U nekim trenucima se i sam Rundek divio njihovoj magiji i sinergiji koju su stvorili.
Kada bih morala opisati s dvije riječi jučerašnji koncert, to bi bile ljepota i mirnoća. U pojedinim trenucima smo svi bili veseli, pjevali, plesali i skakali, a u drugim smo kao odvedeni u neko drugo vrijeme, na neko drugo mjesto gdje ne postoji ništa osim ljepote glazbe. Ljepote pjesme i glazbenih instrumenata. I to je ono kako bi svaki koncert trebao izgledati. Publiku bi trebao baciti u svojevrsni trans uživanja i prepuštanja. More of this, please.

Rundek u Tvornici / Nika Kovačević