Schubert na povijesnom klaviru

Otac i sin Ljubomir i Danijel Gašparović svoj su zanos jednim instrumentom pretočili u sveobuhvatnu posvećenost koja u generacijskom nasljedovanju dobiva posebnu dimenziju. Pijanisti po vokaciji, svoja su znanja i umijeća usmjerili ka reproduktivnoj djelatnosti i klavirskoj pedagogiji na različitim razinama, žeđ za spoznajom utažili su proučavanjem povijesti razvoja i graditeljstva klavira te upotpunili kolekcionarskom potragom za vrijednim primjercima ovoga instrumenta, a potom zaokružili osnivanjem umjetničke organizacije u okviru koje su ponudili jedinstvene koncertne cikluse kao „pozornice“ za predstavljanje javnosti bogatstva pijanističke kulture. Kako bi njihova priča ostvarila svoj puni značaj, nerijetko znaju i zasvirati zajedno.

Žeđ za spoznajom utažili su proučavanjem povijesti razvoja i graditeljstva klavira te upotpunili kolekcionarskom potragom za vrijednim primjercima ovoga instrumenta

Upravo jednu od takvih priča Ljubomir i Danijel Gašparović predstavili su 19. studenoga 2022. godine na koncertu u ciklusu Cristoforium, ciklusu koji nosi naziv kao i sâma umjetnička organizacija, a koji nudi glazbene večeri na klavirima iz njihove zbirke povijesnih klavira. Malenu, ali za ovu prigodu sasvim prikladnu višenamjensku dvoranu Instituta Liszt u Zagrebu ispunila je zanimljiva i raznovrsna publika koja je imala priliku doživjeti neobičan susret. Večer sa Schubertom bio je naslov koncerta tematski osmišljenoga u skladu s povijesnim okvirom o kojemu je riječ.

Bio je to susret fortepiana i romantizma, susret Josepha Simona, graditelja klavira i učenika čuvenoga Conrada Grafa, i Franza Schuberta, predstavnika generacije u to vrijeme novih mladih glazbenih romantičara, susret suvremenika u gradu Beču koji je bio sjecište novih zbivanja i izvorište onodobnoga moderniteta, i u pogledu graditeljskog umijeća izrade klavira, i u pogledu osvita novog zamaha njemačkog romantizma.

Otac i sin Gašparović svirali su na Simonovom fortepianu iz oko 1840. godine, koji je Ljubomir Gašparović sâm restaurirao vodeći se principima očuvanja izvorne mehaničke izrade i akustičkih svojstava instrumenta. Kako je u uvodnoj riječi naglasio Danijel Gašparović, ovaj instrument jedan je od tek desetak sačuvanih takvih Simonovih instrumenata u svijetu i jedan od samo nekoliko njih koji je u sviračkom stanju.

Na bogati zvuk modernoga koncertnog klavira naviknuto uho doživjet će, slušajući ovaj instrument, putovanje vremeplovom u neke ranije zvukovne sfere i osvijestiti koliko je umijeća i zaljubljenosti, graditeljskih i izvođačkih ruku bilo potrebno da od prvih Cristoforijevih instrumenata s početka 18. stoljeća ideja klavirskoga zvuka dostigne majstorske visine modernih instrumenata.

Foto: Cristoforium

Schubert je jako volio pisati za klavir četveroručno. Uz klavirske minijature i solo pjesmu, bila je to glazba koja je svojim sadržajem i formom na idealan način zadovoljavala potrebu glazbenika za prisustvom u društvu, intimnom okruženju sebi sličnih umjetničkih osobnosti, povijesnoj pojavi koju nazivamo komornim muziciranjem, a u Schubertovu slučaju specifičnim nazivom – Schubertiade.

Stoga su Gašparovići za svoj koncert odabrali djela koja se uklapaju u taj kontekst, ali i pokazuju Schuberta kao vrlo vještog skladatelja, prilagodljivog situaciji, izvođačima i publici, odličnog poznavatelja instrumenta, stilski ujednačenog, a istovremeno otkrivaju čitav spektar boja i karaktera u suodnosu četiriju ruku i dviju izvođačkih osobnosti.

Večer su otvorili trostavačnom skladbom Divertissement à la hongroise, D. 818. Kako i sama riječ kaže, bila je to skladba za razonodu, zabavu, a melodijskim fragmentima, ritmizacijom i karakterom evocirala je ono što će Franz Liszt podići na visoku razinu prepoznatljivosti – koketiranje s elementima folklora, odnosno, onoga što se u to vrijeme smatralo mađarskim folklorom. Odabirom ove skladbe Gašparovići su odali zahvalu ustanovi koja je prigrlila njihov koncertni ciklus, a koja noseći Lisztovo ime (u Zagrebu) pokazuje pronicljivost i pametno odlučivanje pri brendiranju kulturnog i glazbenog identiteta.

Gašparovići su odali zahvalu ustanovi koja je prigrlila njihov koncertni ciklus, a koja noseći Lisztovo ime pokazuje pronicljivost i pametno odlučivanje pri brendiranju kulturnog i glazbenog identiteta

Još jedan divertissement našao se na programu, a bio je to Andantino varié iz Divertissement sur des motifs originaux français, D. 823. Prije ove skladbe Gašparovići su odsvirali dvostavačnu Sonatinu, D. 968, a večer sa Schubertovom glazbom zaokružili su poznatom Fantazijom u f-molu, D. 940, koju je skladatelj napisao u posljednjoj godini života i posvetio svojoj učenici Carolini Esterházy. No, time Gašparovići nisu i zaključili koncert jer na srdačan pljesak publike odgovorili su dodatkom, još jednom kraćom skladbom iz Schubertova četveroručnog repertoara, ponovno à la hongroise, čime su na prikladan način povezali tematiku koncerta s okruženjem u kojemu se koncert odvio.

Foto: Cristoforium

Svirajući ovu glazbu na instrumentu Josepha Simona, Ljubomir i Danijel Gašparović dočarali su jedinstven povijesni trenutak. Izmjenjujući svoje pozicije za klavirom ovisno o skladbi, ravnomjerno su preuzimali uloge i vodeće i prateće dionice. Suptilnost Simonova instrumenta otkriva vrsnoga graditeljskog majstora koji je oblikovao klavir koji može ostvariti različite glazbene karaktere.

Općenito on jest tiši, no Gašparovići su „izvukli“ iz njega mnoštvo nijansi, u odnosima piana i fortea, u rasponu od transparentnosti melodija do punoće akordičkoga zvuka, u primjeni artikulacijskih raznovrsnosti. A da bi se to postiglo na jednome povijesnom instrumentu, potrebni su izvođači koji poznaju njegovu „dušu“, što Danijel i Ljubomir Gašparović nedvojbeno jesu.

Suptilnost Simonova instrumenta otkriva vrsnoga graditeljskog majstora koji je oblikovao klavir koji može ostvariti različite glazbene karaktere

Pa i kada je povremeno „zaječala“ poneka žica ovoga muzejskog klavira, kao da je dodala prekrasnu patinu vremena na ovo jedinstveno slušateljsko iskustvo. Muzejskog, ali itekako živog i živućeg instrumenta, na čemu treba zahvaliti beskrajnom entuzijazmu i posvećenosti oca i sina Ljubomira i Danijela Gašparovića.