Zebra
Šiza razvalili FUNK i još jednom dokazali da su najglasniji koprivnički duo
Grlobolja, promukli glas, zujanje u ušima, puni nos… to je rezultat mojeg plandovanja protekla dva dana
Je li mi žao? Nije. Bih li to ponovila? Samo jučerašnji koncert Šize, molim lijepo.
Put me jučer navečer ponovno odveo u FUNK. Gotovo identično kao i prošlog puta, najveći problem mi je bio doći do samog kampusa gdje se koncert održavao, jer od tri taxi službe koje postoje u maloj Koprivnici, dobiti jedan je lutrija. Ili imaš sreće ili je nemaš. Ja spadam u potonju skupinu.
Ali dobro, stigla sam taman na vrijeme i prvi jučerašnji bend – Insomnia. Riječ je o mladoj koprivničkoj punk četvorki koja je u vrlo kratkom vremenu postala miljenik publike što se jučer, uostalom, moglo i vidjeti (i čuti). Dečki su početkom godine izbacili album “Kultura na nivou”, iza sebe već imaju mnoge nastupe, a jučerašnjim koncertom pokazali su da su puno više od jednog običnog srednjoškolskog benda – od interakcija s publikom do same prisutnosti na pozornici, Insomnia su “pokupili” ono najbolje od svojih glazbenih idola i to lijepo upakirali u polusatni koncert koji je poslužio kao odlično zagrijavanje za glavne zvijezde večeri – Šizu.
E sad, teško mi je biti objektivna kada je Šiza u pitanju jer to je bend kojeg pratim od njihovih samih početaka i nikad nisam skrivala koliko su mi dragi, pa neću ni sad. Dečki su prije točno dva mjeseca izbacili novi album Zebra i ovaj koncert je bila promocija istog.
Koncert su otvorili novim stvarima “Ha ha ha” i “Ful unutra” i ugodno iznenadili s pjesmom “Bore” koja mi je jedna od najdražih s prvog albuma. Uslijedile su “Mak”, “Ponašaj se tako i kad nitko ne gleda” te “Kapetan”. Mali predah uz Beastie Boyse i “Sabotage” za vrijeme koje su nas počastili žesticom, a nakon što smo pročistili i dezinficirali grlo dvoranom se orila “Hvala, zavijam ipak sam”.
Dvorana je bila popunjena, no podijeljena u “tri zone” – prvi redovi bili su rezervirani za HC fanove, sredina za nekolicinu koja voli poganje i ostatak dvorane za nas “malo starije”. Srećom za mene, imala sam dobru barijeru, odnosno dvometarskog pogo repelenta. Da nije bilo njega, mislim da bih se kući vratila s puno više modrica nego što ih već imam, tako da mu se ovim putem zahvaljujem. Šizi se na pozornici u jednom trenutku pridružio njihov zebrasti prijatelj Boki kojemu je ovo bila prva promocija, a svoj debi imala je i malena Zita koja je, baš kao i na spotu za “Reflektori od sunca”, otplesala svoju koreografiju.
Drugi set bio je kombinacija novih i starih pjesama. Mogli smo tako čuti “Voli”, “Skromnost nikad nije bila fer”, “Oprostite” i “Leptiri”. Publika je uživala u novim stvarima i jako mi je bilo drago vidjeti pojedince koji su, samo dva mjeseca nakon izlaska novog albuma, već znali sve riječi pjesama.
Zebrasti baloni letjeli su dvoranom, letio je i Bruno po pozornici s jednog kraja na drugi, a Marko je razvaljivao na bubnjevima. Koncert su zaokružili obradom Overflowove “Dore” i pjesmom “Nikada”. Uz glasni pljesak i urlanje “hoćemo još!” dečki su bis otvorili s favoritom “Prsa će kosti čuvati”. Posljednja stvar bila je pjesma “Princ” benda Šarena pojava na kojoj je bass preuzeo Valentino iz benda. Uvijek je lijepo vidjeti dok ti dva draga benda na takav način surađuju i međusobno se podržavaju.
Za svaki koncert Šize na kojemu sam bila kažem da im je baš taj bio najbolji, a ovaj jučer je bio upravo to – najbolji i najglasniji. Vidi se (a pogotovo se čuje), s koliko ljubavi Bruno i Marko rade to što rade. Publika je to itekako prepoznala što se na kraju jučer i vidjelo. Znam da moje fotografije s koncerta teško mogu to dočarati (jer su užasno loše – oprostite, oprostite, oprostite), pa neka vam to bude mali poticaj da odete na Šizu kada ćete biti u prilici i sami se uvjerite koliko su dobri (i glasni).