Slamanje kao melem za strah i prijezir u Osijeku
Formaldehid, benzen, toluen, Cura i Dečko
„Dođi na istok Hrvatske i uživaj u okusima, glazbi i atmosferi“ poručila je organizacija petog izdanja festivala HeadOnEast samo nekoliko dana prije nego je drugi festivalski dan otkazan zbog zagađenja zraka uzrokovanog izgaranjem otpada u postrojenju za obradu plastike Drava International d.o.o.
Na nepcima je zapalucala paranoja, kamioni su odvezli što je ostalo od glazbe, a u atmosferi su se pojavile čestice čije se dugoročno udisanje povezuje s nizom neuroloških i respiratornih problema te rakom. No subotnji program otkazan je nakon što je odzvonilo podne a Cura i Dečko već krenuli na put iz Zagreba. Kao da se automobili ne znaju okrenuti i vratiti otkuda su došli organizatori ReArta, zaduženi za dio hedonističkog programa, odlučili su svoju šarenu livadu preseliti u prostor Udruge Slama i svojim ljudima ipak ponuditi najavljeno.
U samo par sati uz malo dobre stare improvizacije i praktičnih poznanstava organizirano je Slamanje s kojega se ni u kasne sate nije bježalo na ozloglašeni zrak, u narativ u kojem je nedavni požar tek vrh sante kuljajućeg leda.
U galeriju Slame su umjesto zdravstvenih preporuka postavljena djela lokalnih umjetnika, a za okuse su se brinuli Vrtilicu i Gaba-Gaba Brewery, čiji su američki pale ale stručnjaci proglasili najboljim pivom na HeadOnEastu. Glazbu i atmosferu osigurali su Problem sa svojim DJ setom i živa točka dvoje zaljubljenika pred kojom se i riječi slobodnije kreću.
O Curi i Dečku već je pisala naša Tena povodom njihova nastupa na dodjeli nagrada Ambasador krajem prošle godine. Već iz njezina teksta možete zaključiti da nastup tog glazbeno-zaljubljenog para s lakoćom postane omiljeni dio gulaša kakav mogu biti festivali i slične manifestacije. No na Slamanju su imali samostalni koncert, pripremljen i odjavljen odličnim DJ setom a doživljaj time nije nimalo razvodnjen. Čini se da Cura i Dečko mogu pristati stageu svakog formata i baš zato nije ih lako opisati.
Premda bismo ih iz praktičnih razloga mogli kategorizirati kao electropop duet, Vanesa Petrac i Ivan Marojević Rojla u svoj live act unose dugogodišnje i široko glazbeno-scensko iskustvo koje ne možemo svesti na tu oznaku. Također, za razliku od naizgled sličnih izvođača i sastava koji svoj vizualni i zvučni identitet uglavnom posuđuju iz prošlog stoljeća Cura i Dečko donose njegovani entertainment koji se hranim našim danas i, da se poslužim njihovim stihom, stoji, hoda, pleše „na nogama“. Stoga bih Curu i Dečka, prije nego uz pocket palmu, Revirgin ili Nipplepeople, smjestila u line up s Konstraktom.
Ono što u narativu o njima ipak izostaje je raskošna video produkcija i neizbježni izlazak iz undergrounda. U svakom slučaju nije riječ o sladunjavom tandemu koji nastup provodi zureći si u oči, ali to ne znači da njihova ljubav na sceni uzima pauzu. Oni su doista tandem. Iako je Vanesa svojom ekstrovertiranošću i karizmom vokalistice te prirodne frontwoman u većem dijelu nastupa dominantna, ona uspijeva bez riječi preusmjeravati pažnju prisutnih i dijeliti je s Rojlom čiji se pogled drži tipki i dugmića.
View this post on Instagram
Ravnopravnost na sceni nije nešto što često viđamo u sličnim spojevima družbe i službe. Partner je u većini slučajeva samo to, a nositelj projekta pojedinac. U postizanju bliskosti otporne na svaki cinizam Vanesi je glavni adut komunikacija na kojoj inzistira, a koja nadilazi odnos s publikom i kvalitetna je osnova za dobro raspoloženje u svakom kutku prostora do kojeg dopire razglas. Ta komunikacija je okvir nužan za prijemčivost na različite elemente nastupa u kojega se, kako barem u jednom trenutku vjerujete, može ubaciti čitava povijest industrije zabave. I malo budućnosti.
No, dok priziva kolaž scena već viđenih pod svjetlima pozornice, od službe za oltarom i kabareta, preko kulinarskih showova i ZF-a do lip-synca i repanja, njihov nastup događa se samo tada i samo zbog njihove nedvojbene sinergije. Dečko i Cura njeguju visoke standarde i ne dopuštaju si laka rješenja i reprize. Svako pojavljivanje na sceni donosi novu transformaciju, a upravo ta vještina preobrazbe njihov je drugi adut, ali i potencijalni kamen spoticanja.
Putujući varijete koji dolazi s Curom i Dečkom jest poput pošiljke koja neprestano mijenja svoj oblik. Sadržaj ostaje sličan ili isti, ali paket, koji je na poštu predan u četvrtastoj kutiji, može se u poštanskoj torbi pretvoriti u loptu te putem ispasti. Kao živopisna zemljopisna karta koja želi biti globus muzika Cure i Dečka neprestano traži neposrednost i iskrenost, najprije u sebi, a zatim i u drugima. Mislim da su je u osječkoj publici pronašli u izobilju.
Na neke koncerte idete jer želite uživo čuti bend koji vas je kupio svojim studijskim snimkama. Drugi put vas, pak, zanima izvođač o kojemu svi govore. No nekad samo želite izaći, kako pjeva Morrissey, jer želite vidjeti život i ljude. Koncerti su Slami već su neko vrijeme to jedno „svjetlo koje se ne gasi“, rupa u zidu gdje stanuju mogućnosti, a Cura i Dečko svoju su slavno iskoristili. Miris formaldehida, benzena i toluena te potencijalne ekološke i društvene krize u zraku u tom je kontekstu, poput Vanesinih šljokica i trakica, bio dodatna vrijednost, upečatljivi memento mori.
