U subotu se u prostoru udruge Slama održalo posljednje ovogodišnje Slamanje

Već u samom nazivu događaja dress code bio je jasan – džemperi, a zvuk koji nas je grijao ove hladne prosinačke večeri bio je – glasan. Najjednostavnije rečeno, prije no što uđem u detaljnu razradu tri svirke kroz koje se ispreplitalo svašta nešto post- i -core, a koje su pokazale kako temperatura od -1 lako skoči na +20 kad se u glazbi ujedine zagrebački i osječki bendovi.

Prije samog glazbenog dijela prisutnima je u prostoru Slame predstavljena izložba Šimuna Tolića, magistra edukacije likovne kulture koji živi i radi u Zaprešiću. Izloženi radovi većinom su slike u tehnici keramike, a tema radova su pejsaži u kojima je naglasak na nebeskim tijelima, planetima, meteorima i kometima kombiniranim s fantastičnim elementima.

Radovi Šimuna Tolića / Ana Tadić

Fantastičkim (glazbenim) elementima svirku započinje zagrebački Kaleido pjesmom ”Refleksija” i odmah privlači sve ljude unutra i bliže stageu. Ova simpatična petorka svira indie rock i zahvaljujući mnoštvu efekt pedala na trenutke ima i shoegaze prizvuk, koji u kombinaciji s njihovim tekstovima stvara sanjivu atmosferu, a slojevit zvuk gitara uglazbljuje slojevite osjećaje. Mirna nam govori kako dugo nije svirala bez trzalice, što je popraćeno pljeskom i ovacijama publike koja za potencijalne pogreške ne mari te u potpunosti prihvaća bend i njihovu zaigranu svirku. Kaleido ekipa je uz pjesme sa svog EP-a Ja umirem ovdje predstavila i pet novih pjesama s nadolazećeg albuma koji je u pripremi. Iako su prisutni tražili još, rekli su nam da doslovno nemaju još, ali sudeći po tome koliko su dobro prihvaćene i stare i nove stvari, ne sumnjam da će novi album ove petorke proći jednako dobro.

Kaleido / Ana Tadić

U iščekivanju brojnih izdanja

„Mi smo Bongorodica i mi ćemo ispraznit’ prostoriju ovim“, prva je i jedina laž koju smo te večeri čuli, jer ovaj zagrebački bend svojim je glasnim sludge zvukom samo privukao još više ljudi u prostor. Dečke iz Bongorodice povezuje jednak smisao za humor i opskurne reference, a ime benda nastalo je tako što Vid jednostavno voli ubacivati slovo „n“ u riječi i vidjeti kako zvuči. „Muzika koju mi sviramo ima nišu koja je vrlo mala“, kažu, a ipak su dobro prihvaćeni od osječke, kao i od, vjerujem, zagrebačke publike. Osječani su spremno prihvatili njihov stoner sludge/doom zvuk začinjen noise rockom koji može biti melodičan kada to želi biti, a kad su glasni (što prevladava) nema potrebe da budu melodični. Dečki također pripremaju i svoj prvi studijski EP s tri pjesme koje će predstavljati tematske cikluse, što mi je basist Marin detaljno objasnio, ali neću spoilati; slušat ćemo ih kad bude vrijeme.

Sljedeći na redu je osječki bratski duo Layka, već dobro poznat lokalcima i čest gost na Slamanju; kako na stageu, tako i u publici. Duo čine Ante na bubnjevima i Ivor na basu, a svojim instrumentalnim „post-nešto“ zvukom i energičnom svirkom rasplesali su i publiku i bendove koji su svirali prije njih. Njihovim izletima u improvizaciju pridružila se cijela osječko-zagrebačka publika, a dobra vijest je da čak i ovi dečki rade na snimanju albuma.

Layka / Ana Tadić

Ovo Slamanje poseban je zaključak godine u kojoj smo slušali mnoge odlične bendove, a završili smo ju glasno i atmosferično uz Kaleido, Bongorodicu i Layku. Najljepše kod Slamanja upravo je to zajedništvo i međusobna podrška među glazbenicima i publikom koja svaki put ispuni prostor, a nastavlja se i na afterima.

Za ovaj se after pobrinuo Problem, DJ i producent koji je puštao stvari sa svog novog EP-a Missed u kombinaciji s ponekim eksperimentalnim trakama, a na goruću želju prisutnih zavrtio je i Death Gripse koji su izvukli sve iz backstagea natrag pred stage gdje se headbanging nastavio do dugo u noć. Neumornu energiju članova Bongorodice koji čak i nakon svoje divlje svirke hrle divljati uz Death Gripse svakako treba istaknuti, kao i njihovu elokventnost i pristupačnost u razgovoru nakon svirke. Lijepo je čuti kako su ovi dečki pratili Slamanje i prije no što su svirali ovdje, kao i njihovu inicijativu za svirkama općenito. Nadam se da ćemo i njih i Kaleido uskoro ponovno slušati uživo, a dotad iščekujemo njihova nova studijska izdanja.