Glazbeno slavlje Zorana Juranića
Lijep je običaj Hrvatskog društva skladatelja da za „okrugle“, kalendarski značajne rođendane svojim istaknutim članovima daruje koncert izvedbi njihovih djela. Tako je u Preporodnoj dvorani priređen autorski koncert u povodu 75. rođendana Zorana Juranića, vrijednog i marljivog skladatelja, dirigenta i muzikologa, pa neizbježno i pedagoga.
Foto: Matej Grgić
Nema predaje kao da je govorio jedan lijep, ljubazan i zaigran koncert komornih djela predanih afirmiranih interpreta mlađe generacije u ljupkoj Preporodnoj dvorani HAZU u Opatičkoj ulici koja uskoro ide u zasluženu složenu postpotresnu obnovu.
Naime, komorni koncert, mahom gitarista, pijanista i dvojice puhača, predstavio je mahom recentna skladateljska djela koja svjedoče o konzistentnosti skladateljskog rukopisa koji je uz male izlete, vješto odolijevao avangardnim stremljenjima šezdesetih godina i kasnijim suvremenim tendencijama. Oslanjajući se na temeljito skladateljsko znanje i vlastito promišljanje tradicije, te iskustvo živog protagonista mnogih izvedbi, Juranić kreira svoj zatvoreni glazbeni svijet.
Koncert je predstavio mahom recentna skladateljska djela koja svjedoče o konzistentnosti skladateljskog rukopisa
Na komornom koncertu povjeren je glasu, gitari, klaviru i puhačima. Krcata dvoranica okupila je brojne čestitare koji su tijekom desetljeća dolazili u kontakt s blagim i uljuđenim ophođenjem konzistentnih namjera slavljenika sa suradnicima i učenicima na bilo kojoj njegovoj funkciji.
Večer je otvorena protokolarno, dodjelom Nagrade Boris Papandopulo, koja je Juraniću pripala za Operu po Kamovu i lani je praizvedena u riječkom HNK Ivana pl. Zajca. Praizvedba u Juranićevu rodnom gradu (rođen je poslijeratne 1947. godine) s kojim ga kasnije veže i dugogodišnji profesionalni angažman na mjestu direktora Opere i dirigenta, planirana godinu ranije, u godini kada je Rijeka bila europska Kulturna prijestolnica. Ali je odgoda stigla s pandemijom i zatvorenim opernim kućama.
Foto: Matej Grgić
U svojoj je Rijeci, premda je godinama predano radio i u Zagrebu i osobito srčano u ratnom Osijeku, oživio mnoge Zajčeve opere, temeljito redigirajući partiture i postavljajući ih na scenu.
Izvedene su skladbe koje svjedoče o glazbeničkom duhu koji ne traži divljenje, poštuje naslijeđe i posvećuje ljupka i umilna djela izvođačima i dobrohotnim slušateljima
Mali svečarski koncert predstavio je presjek recentnih Juranićevih skladbi koje bez velikih gesta, a bogatih harmonijskih zbivanja, svjedoče o glazbeničkom duhu koji ne traži divljenje, poštuje naslijeđe i posvećuje ljupka i umilna djela izvođačima i dobrohotnim slušateljima ponegdje upličući natruhe blagog humora.
Foto: Matej Grgić
Najstarija skladba slavljeničkog koncerta se našla na početku – O smrti i ljubavi, dvije pjesme na stihove Luke Paljetka iz 2014. godine u izvedbi uvijek pouzdano nepogrešive sopranistice Margarete Klobučar i gitarskog Trija Elogio (Petrit Ҫeku, Pedro Ribeiro Rodrigues, Tomislav Vukšić). O posebnoj vezi Juranića i Paljetka, međusobnom prepoznavanju srodnih poetika, svjedoči i nagrađivana opera Pričaj mi o Augusti. Velike,umjetnosti stalno prisutne teme ljubavi i smrti su kroz dvije pjesme oprečnih ugođaja – Maloj tezi o smrti i Nijedna ruža.
Foto: Matej Grgić
Uslijedio je Trijalog za gitare (1999. nastao na poticaj Darka Petrinjaka i Zagrebačkog gitarskog trija) donoseći sve zapleteniji i žustriji razgovor koji kulminira gotovo u svađi finala. Smirujući je uvijek klasično odmjereni, toliko znan trodjelni oblik.
Foto: Matej Grgić
Na udobnost djetinjih sjećanja su prizvale Pjesmice sa dna škrinje (2020.) temeljene na dalmatinskoj tradicijskoj glazbi na narodne tekstove u sjetnoj izvedbi Margarete Klobučar i gitarista Maroja Brčića. On se Triju Elogio pridružio i u elegantnoj zaigranosti Bagatella za kućnu upotrebu (2021.) osobito u stavku šarmantnog prisjećanja na talijanskog skladatelja Nina Rotu koji je neodoljivom i nezaboravnom glazbom opskrbio filmove Federica Fellinija.
Foto: Matej Grgić
Time je završilo vokalno-gitarističko poglavlje slavljeničkog koncerta. Nastavilo se s klavirom u raznim kombinacijama. Dvije dame – uigrani klavirski dvojac, Kosjenka Turkulin i Iva Ljubičić Lukić – strastveno i izmnimno tonski nijansirano i posvećeno plijenile su na svojem Damenballu iz 2021.
Foto: Matej Grgić
Uz klavir neumornog Filipa Faka i uvijek sabranog i pouzdanog hornista Banka Harkaya predstavljena je impresionistička, pejzažna skladba Apsyrtides (2022.), fanatazija koju su naručile Osorske glazbene večeri, a ime je dobila prema antičkom nazivu za cresko-lošinjsko otočje.
Foto: Matej Grgić
Udobna komorna priča rođendanskog koncerta sa svježim skladbama neumornog Zorana Juranića završila je i praizvedbom dvostavačne Sonate za klarinet i klavir dovršene ove godine u jasno iscrtanoj i vrlo opipljivoj, karakternoj izvedbi klarinetista Davorina Brozića položenoj na sigurne temelje klavirske dionice Filipa Faka.
Foto: Matej Grgić
Može se zapitati što se novo može očekivati za sljedeći slavljenički koncert za pet godina jer Juranić bez opterećujućih drugih dužnosti, očito se ne namjerava penzionerski odmarati pod dekicom.
Foto: Matej Grgić
