Ženski zbor HRT-a i Tomislav Fačini
Duhovi što sjaje Petra Bergama
Ciklus Sfumato Zbora Hrvatske radiotelevizije predstavio je na pretposljednjem ovogodišnjem koncertu repertoar posvećen ženskim glasovima, s dugo planiranom zagrebačkom izvedbom zbirke madrigala Spiriti eccellenti Petra Bergama u njegovu središtu.
Foto: Jasenko Rasol / HRT
Debussy, Kuljerić, Bergamo prezimena su trojice skladatelja koji su, svatko u svomu vremenu, kulturi, dosegu, području i okruženju djelovanja, ostavili važan i zanimljiv umjetnički trag, a u svom su autorskomu radu nesumnjivo bili jedinstveni. Gradeći tematski i dramaturški oblikovan program koncerta, šef-dirigent Zbora Hrvatske radiotelevizije, Tomislav Fačini, odabrao je njihove vokalne partiture protkane slojevitim i iskonskim ljudskim emocijama upisanima u tekstualne predloške, ali i u glazbu ovoga skladateljskoga trolista.
Foto: Jasenko Rasol / HRT
Glasovi u Kući za ljude i umjetnost
Kuća za ljude i umjetnost, kako joj je pri otvaranju oblikovano ime, Lauba, unatoč produkcijskim izazovima postala je s vremenom domom nekoliko koncertnih ciklusa, uz već postojeće koncerte, filmske festivale, okupljanja i druga događanja koja uključuju i glazbu. Ciklus Zbora Hrvatske radiotelevizije ondje već neko vrijeme okuplja svoje pretplatnike, brojnu publiku i ljubitelje vokalne glazbe, kao i sve koji nastoje uloviti prilike za čuti vrhunske interpretacije glazbe autora na kojima počiva (novija) hrvatska glazbena povijest.
Foto: Jasenko Rasol / HRT
Jedan od njih bio je u središtu pozornosti koncerta pod naslovom Spiriti eccellenti Ženskog zbora HRT-a proteklog utorka, 29. studenoga. Petar Bergamo (1930.- 2022.) preminuo je ove jeseni u Zagrebu, a za života bio je duboko vezan za mediteranski duhovni prostor.
Skladatelja koji je inzistirao na kontinuitetu i potrebi da izgradi vlastiti stil muzikologinja Erika Krpan okarakterizirala je umjetnikom koji je kroz čitav stvaralački vijek uspio „istrajati, ostati dosljedan u vremenima nesklonima tradiciji, u vremenima u kojima se glazba kretala izvankonvencionalnim putanjama, a autori gradili na posvemašnjoj individualizaciji pojedinačnih i samodostatnih skladateljskih nazora“. Riječi su to koje prate diskografsko izdanje (1999.) na kojemu je zabilježena izvedba upravo stožernoga djela Bergamova opusa koji smo čuli u Laubi, a glazbenice će uz pratnju glazbenika HRT-a odmah zatim tonski zabilježiti i svoju interpretaciju koju je oblikovao maestro Fačini.
Zvona – poziv, simbol i podsjetnik
Na samomu početku koncerta gestom davanja intonacije zboru služeći se zvonima, Fačini je ujedno i naglasio motiv koji se proteže kroz sve tri skladbe na programu, a to su upravo zvona.
Foto: Jasenko Rasol / HRT
Ona su bila predmetom zanimanja Claudea Debussyja i u djelima koja su prethodila ovoj skladbi, posebno u istoimenoj skladbi iz 1981. godine, a naredne ih je godine u skladbi kojom su zboristice otvorile koncert, Les angélus, i tematski obradio, uglazbljujući poeziju belgijskog pjesnika Grégoirea Le Royja u skladbi za glas i klavir.
Klavir je u toj priči prihvatio biti zvučni klat zvona, dok glas donosi pjesničke stihove posvećene nadi koju kršćani izražavaju ukoliko tri puta dnevno mole angelus, ali i osjećajima samoga protagonista kojega ni nada i spomen zvona u angelusu ne uspijevaju uzdignuti iz utučenosti.
Foto: Jasenko Rasol / HRT
U zborskoj obradi Clytusa Gottwalda za ženski zbor a cappella, Debussyjeva je glazba stvorila gotovo misterioznu auru na početku koncerta koji smo pratili u prikladno gotovo mračnoj i pomalo asketski ogoljenoj Laubi. U smireno ispjevanom a cappella slogu te brojnim lijepo oblikovanim piano dijelovima skladbe zadržan je inicijalni prelijevajući zvuk zvona iz klavirske dionice, koja „umorno smrt oplakuju“ prateći glavnu vokalnu temu „utučena srca“ u kojem „spava usamljena udova svake nade“.
Foto: Jasenko Rasol / HRT
i more i ja i ja s morem zlatom
Antologijsko More Josipa Pupačića pjesma je koja se smatra jednim od najljepših otisaka umjetničkog izraza ljubavi prema moru hrvatske poezije uopće. Ni Igor Kuljerić, rođeni Šibenčanin koji je godinama ljeta provodio na otoku Silbi, nije ostao imun na Pupačićevu poeziju u čijem se obraćanju moru prepoznao. Kao što je istaknuto u najavi koncerta, Zbor HRT-a imao je, i još uvijek ima, posebnu vezu s maestrom Kuljerićem, čije su stvaralaštvo i dugogodišnje vodstvo ostavili snažan trag, i čije su skladbe danas trajni dio repertoara Zbora, a More su uspješno izveli na svojoj maloj dalmatinskoj turneji, dok je osorska izvedba i emitirana na televiziji.
Pupačićevu igru stihova o suncu, žalu, cvrčcima, školjkama i valovima Kuljerić je čuo kao igru koja pripada djevojačkom zboru pa je upravo tom sastavu namijenio svoju istoimenu skladbu za ženski zbor i vrpcu koja je praizvedena 1983. godine na MBZ-u (kada je Kuljerić bio umjetnički ravnatelj tog festivala). Ova izvedba, u interpretaciji nešto zrelijih ženskih glasova, bila je i prikladnim uvodom u mediteranski prostor kojemu je u potpunosti posvećen Bergamo u svojim madrigalima.
Ipak, činilo se da je u interpretaciji Kuljerićevog Mora izostao neki dio te igre koja je skladatelja inicijalno potaknula, kao i dojam koji je vrpcom nastojao postići, povremeno zasjenjavanje i odmak te glazbeni otisak ranije nastalom pjesničkom Moru. Razlog tomu možda leži u odluci da se dionica vrpce reproducira iz samo jednog zvučnika koji je bio pozicioniran kod glazbenica pa je publika u nedostatku barem dvaju prednjih zvučnika, ako ne kvadrofonije (za recepcijsku nadogradnju Kuljerićeve tadašnje ideje), ostala pomalo uskraćena za potpuni dojam (a neki i uopće za slušanje dionice vrpce) skladbe te drugačiju recepciju djela, ali i same interpretacije.
Foto: Jasenko Rasol / HRT
Spiriti eccellenti
Vrhunac programa koncerta kojim su se predstavile glazbenice Zbora HRT-a djelo je čiji je naziv nosio i sam koncert, Spiriti eccellenti. Potresno emotivna te imanentno glazbena poezija Marine Čapalije potaknula je, ohrabrila i podcrtala intimne detalje osobne povezanosti s mediteranskim i, pobliže, dalmatinskim prostorom i življenjem koje ono traži, u glazbi Petra Bergama koja čini zbirku madrigala za djevojački zbor i obligatne instrumente.
Foto: Jasenko Rasol / HRT
Te su instrumentalne uloge ponijeli Dario Golčić (oboa), Vedran Kocelj i Ivan Medi (trube), Filip Merčep (zvona), Šimun Matišić (vibrafom i čegrtaljka) te Hrvoje Sekovanić (čegrtaljka, güiro, tamburin).
Foto: Jasenko Rasol / HRT
Upravo su ti, precizno odabrani instrumenti i njihovo zvukovlje, upotpunili širinu zvukovne palete Bergamove partiture u kojoj ženski glasovi iznose zaista dojmljive slike Mediterana, otočja i života na moru kako ga je čuo i (do)živio Bergamo. Širok raspon artikulacije ženskoga glasa koji skladateljeva ideja traži u svojoj egzekuciji zapanjuje sposobnošću izražavanja emocionalnoga intenziteta, kako pjesnikinjinih, tako i skladateljevih, ali i slušateljskih, osobnih slika obale i ljudi.
Foto: Jasenko Rasol / HRT
Bergamo je probrao stihove koje je odlučio uglazbiti, dio njemu značenjski važnih pažljivo je i jasno ispjevan, dok u vokalnom tekstu neke karaktere i atmosfere dobivamo kroz neku vrstu oporog glasa, pa i govorenog, u dijelovima kojima je glavna odrednica praćenje govorne fleksije čakavskog dijalekta.
Foto: Jasenko Rasol / HRT
Zapis tih dijelova, premda donosi naznačene visine, donosi i poteškoće njihova vjernoga praćenja, ali i mogućnost različitoga pristupa interpretaciji pa je u tim dijelovima došlo do razilaženja u karakteru, kroz različite visine i intenzitete izvođenja, čime je možda malo oslabljena moć takvoga pristupa autora.
Uz neke pomalo možda naizgled ravnodušnije, ali tehnički odlično izvedene dijelove, članice zbora angažmanom svake pojedinačno dale su obol dojmljivoj interpretaciji i potporu Fačinijevim profinjenim interpretativnim zamislima u zanimljvim detaljima.
Foto: Jasenko Rasol / HRT
Glazbenice su uspjele u čujnom trudu da ujednače svoje vokalne karaktere i potencijale, mijenjajući karaktere i raspoloženja, iz tužaljki u rugalice, preko veselih opjevavanja tužnih sudba likova iz svakodnevice, preuzimajući ulogu onih koji čekaju, kao i onih koje ogovaraju i progovaraju o životu uz more u kojemu svi nekako nađu svoju ulogu i mjesto. Solističkim su se nastupima posebno istaknule sopranistice Natalija Kralj i Monika Cerovčec, a osim njih solističke su uloge imale Nikolina Virgej Pintar te Martina Borse.
Foto: Jasenko Rasol / HRT
Oživljavanjem duhova što sjaje, izvedbom i predstojećom snimkom Bergamova djela, glazbenice Zbora HRT-a i maestro Fačini odali su počast istaknutom umjetniku hrvatske kulture te potvrdili svoju ulogu važnih akter(ic)a u očuvanju i promociji suvremenoga glazbenoga stvaralaštva.
Foto: Jasenko Rasol / HRT
