Songs u izvedbi autentičnog dua

Tijekom koncertne večeri jednostavnog naziva Songs, duo Gordan Tudor i Mislav Režić 25. srpnja u Dioklecijanovim podrumima u sklopu 71. Splitskog ljeta dao je vlastitu percepciju pjesama u instrumentalnoj izvedbi.

Foto: Splitsko ljeto

Pjesma bez riječi okupira skladatelje gotovo od pamtivijeka, a Dora Pejačević i Felix Mendelssohn upravo tako naslovljavaju glasovirske minijature. Međutim, ovaj saksofonističko-gitaristički duo traga za pjesmom u svestranom programskom konceptu, što sve ona jest, gdje se riječi mogu izostaviti, a glazba sama progovoriti.

Kako ostati glazbenik, a pritom postati pjesnik? Iako je produkt koncerta Songs bila naizgled ležerna koncertna večer, iza nje stoji promišljeno glazbeno-poetsko istraživanje: prepoznati ponavljanje zvukovno, metrički i ritmički ekvivalentnih jezičnih elemenata koji dobro funkcioniraju u instrumentalnoj izvedbi, a nižući raznovrsne forme, opsege i sadržaje te kombinirajući lirski i epski sadržaj stvoriti koncertni program kao pandan zbirci pjesama.

Foto: Splitsko ljeto

Velški skladatelj Stephen Goss se za Motherlands inspirirao upravo pjesmama dalekog djetinjstva prijatelja židovsko-ruskog podrijetla te Amerikanca metodističkog odgoja, kojima je djelo posvećeno. Putovanje ka povezivanju s korijenima i domovinom Goss je vješto povezao kroz šest stavaka, iako višestavačnost publika na otvorenju koncerta nije mogla naslutiti. Naime, u programskoj knjižici navođenje izvedenih stavaka (Roah Veroh, Hymn i Beirut) je izostalo, kao i kod odabira iz Sedam popularnih španjolskih napjeva Manuela de Falle.

Publika ipak nije ostala uskraćena za informacije zahvaljujući zanimljivim i kratkim informacijama o programu kroz koji ih je duo vodio. Maurice Ravel Pièce en forme de Habanera originalno je skladao kao vokalnu etidu za bas i klavir, ali je djelo popularnost steklo u kasnijim transkripcijama. Sam skladatelj prenamijenio ga je za violončelo i klavir, a Gordan Tudor i Mislav Režić demonstrirali su da Ravelova interpretacija kubanskog plesa te pjesme umjerenog tempa strastvenost i senzualnost prenosi i putem medija saksofona i gitare.

Foto: Splitsko ljeto

Režić se samostalno upustio u obradu operne arije za instrumentalnu izvedbu, što je s obzirom na programski koncept najočekivaniji materijal, ali je iznenadio odabirom električne gitare pri izvedbi Mon coeur s’ouvre à ta voix iz opere Samson i Dalila Camillea Saint-Saënsa. Što ostaje kad se partitura ogoli? Prekrasna, emotivna melodija koja i bez riječi nosi poruku praćena jednostavnom akordičkom strukturom u gitari, „jeftinijom verzijom orkestra“, kako je u šali rekao Režić, dok je orkestar na Peristilu imao pokus za izvedbu Puccinijeve Tosce.

Unatoč nesvakidašnjoj kombinaciji saksofona i gitare, skladateljske, transkripcijske i aranžerske sposobnosti te sklonosti dua pružaju im vješto uranjanje u glazbenu literaturu i prenamjenu za njihov sastav. Međutim, pritom ne zaboravljaju na dužnost poticanja stvaranja i promocije nove literature, koju pritom s užitkom predaju u ruke novih skladateljskih generacija. Prije mjesec dana u Luksemburgu su praizveli Dreamscape perspektivne i aktivne mlade skladateljice s njemačkim boravištem Veronike Reutz Drobnić. Bogata koncertna aktivnost dua Dreamscape je od njene praizvedbe 3. lipnja povela na malu europsku turneju pa je na Splitskom ljetu skladba ostvarila već šestu izvedbu.

Vibrata električne gitare i polagane melodijske kretnje saksofona, poput nekog zova, stvaraju mističan ugođaj koji se postepeno razvija u pjevnu melodiju uz mjestimična naricanja saksofona, kojem gitaristička dionica nije puka pratnja već izgrađuje, nadopunjuje i pojačava dramaturški tijek u zanimljivoj viziji pjesme Reutz Drobnić.

Alt-saksofon i klasična gitara „zapjevali“ su potom moćan duet All the World is Green o besmrtnoj ljubavi. Tudorov saksofon ponio je emocionalni teret krhke razumnosti Woyzecka koja se rasplinjuje nakon nevjere supruge Maire te poprima hrapav i rašpav glas Tom Waitsa, koji ju je napisao sa suprugom Kathleen Brennan za dramu Woyzeck.

Povratak u klasičniji repertoar uslijedio je uz Sedam popularnih španjolskih napjeva Manuela de Falle, gotovo neizostavnih na repertoaru gitarista. Odabrana tri stavka stvorila su koncert u malom klasične trostavačne forme u kojoj se izmjenjuju ugođaji i tempa. Od brzog El paño moruno živopisnih ritamskih obrazaca, preko uspavanke Nana do emotivne bujice u Polo, koje tematizira prokletstvo nesretne ljubavi u maniri turbo folka, kako je u šali usporedio Gordan Tudor.

Foto: Splitsko ljeto

Izvođačka kvaliteta i sposobnost slaganja zanimljivih programa dua Tudor – Režić prepoznata je i u Hrvatskom domu Split. Za sezonu 2024./25. osvojili su nagradu Koncertne dvorane Ive Tijardovića te status rezidencijalnih umjetnika u ovogodišnjoj sezoni. Bila je to prilika za eksperimentiranje te ostvarenje zanimljivih suradnji i koncertnih doživljaja, među koje se ubraja autorski interdisciplinarni projekt Ciclo continuo kojem je polazišna točka bogata kolekcija snimki na Super 8 mm filmu, koju je Gordanov otac desetljećima stvarao.

Ciparsko-grčki umjetnik Marios Fournaris odabrao je i obradio snimljene dragocjene uspomene, ali i neka važna društvena događanja te ih oblikovao u 55-minutni film na koji je duo osmislio i izvodio uživo glazbu kao svojevrsni soundtrack. Da ona može egzistirati i izvan filmskog okvira duo je demonstrirao izvedbom Per Lei, koja je inače pratila isječak putovanja Tudorovih roditelja u Kranjsku goru 1975., postavši svojevrsni hommage njihovom zlatnom piru i polustoljetnoj ljubavi.

Foto: Splitsko ljeto

Veliki ljubitelji Radioheada u zanimljivoj Režićevoj obradi izveli su Weird Fishes  i Arpeggi Exit Music namjeravajući i najtvrdokorniju publiku uvjeriti u autorsku kvalitetu tog engleskog rock benda pojačavajući tenzije programskog eksperimenta. Riječ uz glazbu ipak se pojavila na samom završetku programa u pojedinačnim i zajedničkim ritmičnim i energičnim recitacijama tijekom izvedbe Autobahnkrieg za sopran saksofon i gitaru Chiela Meijeringa. Agresivna vožnja na autocestama, koju kroz ovu skladbu tematizira nizozemski skladatelj, može se promatrati i kao simbolična referenca na stanje na hrvatskim cestama tijekom turističke sezone.

Efektan završetak uz skladbu, koju prožimaju fragmenti različitih stilskih i žanrovskih referenci, uz recitacije, udarce nogom o pod i nekonvencionalni načini proizvodnje zvuka na njihovim instrumentima, bili su svojevrsna sinteza svestranosti dua. Na gromoglasan i dugotrajan pljesak publike odgovorili su s dva dodatka. U čast Remija Kazinotija, čiji je sin Karlo s Mišom Komendom zaslužan za likovno oblikovanje albuma saksofonističko-gitarističkog dua Sit Back, Relax, izveli su skladbu Brod u boci pridruživši se pritom i obilježavanju skorašnje Oliverove obljetnice smrti. Prva asocijacija na pjesmu često je balada, a još jednom, By this River Briana Ena, duo je priveo koncertnu večer kraju.

Foto: Splitsko ljeto

Iz aspekta glazbenog pedagoga njihov koncert Songs dao bi se promatrati kao ogledni primjer za demonstraciju i istraživanje bogatstva glazbenih stilova, žanrova i vrste glazbe: od klasične, popularne i filmske uz koketiranje s elementima jazza i tradicijske glazbe. Songs je bila potvrda misli vodilje dua koje su i izrekli na koncertu: postoji samo dobra i loša glazba! Nadodala bih i izvođači, na kojima je teret da jednostavnije strukture ne djeluju banalno, a kompleksne teško, daleko i neshvatljivo.

Duo pri izvedbi djeluje jednostavno, fluidno i neopterećeno, odiše užitkom muziciranja i povezanošću s djelima. Istinski ljubitelji glazbe bez straha od etiketiranja upustili su se u eksperiment u rodnom gradu, doduše kao izgrađeni, nagrađivani i afirmirani glazbenici. Autentični, iskreni i otvoreni. Odbacili su predrasude i kanone u programskom konceptu, koji na prvi pogled djeluje kao čušpajz, ali uz adekvatnu nit vodilju, most i medij, koji su pružili, ništa nije neshvatljivo, strano, neobično ni izvan okvira.

Što ostaje kad nema riječi? Tudor i Režić pokazali su da ostaje informacija ukorijenjena u glazbi, skladateljska i izvođačka kvaliteta, a povrh svega emocija.