Superval+, festival koji predstavlja srednjoškolske bendove, treći je put održan u Vintageu

Nastupali su eksplozivni D., zanimljivi gosti iz Crne Gore, Petrikor i uigrani ska bend, koji smo gledali zadnji put u njihovoj kratkoj karijeri, DKD. 

Među srednjoškolcima još ima alternativaca. Supbkulture još uvijek postoje. Bili su to prvi dojmovi koje sam stekao kad sam ušao u klub u srijedu s frendom koji je moj bivši srednjoškolski kolega. Čekajući konobara bacili smo pogled lijevo i desno tei ugledali momke nalik nama, samo s više stila nego što smo mi mogli skrpati ili smisliti prije nešto više od desetak godina. Mi smo isto tad koristili svaku moguću priliku za ‘glumit odrasle’. Ruka je čvrsto na šanku. Zgužvana novčanica u šaci i uspravno i samouvjereno držanje. Čekaš pivicu. Cure se hihoću za stolom sa strane. Uvjeravaš sebe i misliš da uvjeravaš sve druge, starije, oko sebe – ja sam jedan od njih, čekam svoje pivo s potpunim pravom, totalno sam punoljetan i hladan, mog’o bih zapalit cigaru, onda sam još jači. 

Superval+ festival / Tomislav Sporiš

Kad je misija uspješno obavljena, uputiš svoju golobradu guzicu prema dvorani. Bend počinje. Pozdravljaš sve kolege usput i glavni si. Nema veze šta je sutra škola i ujutro će te stara budit. Sve što je bitno događa se u ovom trenutku. Eh da, samo što ove klince neće nitko sutra buditi jer traju drugi zimski praznici. Zamisli to. Drugi zimski praznici. A vani je 16. No dobro, ove večeri i unutra je sve 16 i pravi party je u WC-u gdje se skrivaju s cigaretama. Možda su nečiji starci ili profesori ovdje, nikad ne znaš. Bilo kako bilo, tinejdžeri na nekom okupljanju za tinejdžere znače samo jednu stvar. Jako puno buke i drame. 

Lekcije za kasnije

Na pozornici slična stvar, ali malo više kul srednjoškolci. Led su probili D., trojica momaka s puno energije i potencijala. Ležerni bravado i bolikurčina ostavili su dojam prvih demo snimki Nirvane. Utjecaji su im na mjestu. Bas, bubanj, gitara, promukli glas koji tu i tamo pukne i jako puno ljutnje. Sastojci za dobar punk/stoner/grunge koji se trude predstaviti su prisutni. Samo fali usmjerenja. Fali vizije i strukture. I boljeg izgovora engleskog jezika. Ak‘ hoćeš imat pjesme na engleskom, podigni tu trojku, četvorku na peticu. Ma na pet plus. Ili nemoj. Još bolje, primi se hrvatskog, bio bi puno primjećeniji na našoj maloj alt sceni. Al’ to je lekcija koju će naučiti kasnije. Za sad nisu pravi bend, već skupina mladih glazbenika s jako puno potencijala da postanu odličan bend, nakon što smisle malo bolje pjesme. Samo naprijed i hrabro! Imate sve šta trebate imati i bili ste jedini koji nisu pokušavali glumiti neki novovalni bend jer je to sad fora. 

D. na Superval+ festivalu / Tomislav Sporiš

U 21 su na scenu stupili gosti iz Crne Gore. Petrikor je krenuo žestoko i stvarno jedinstveno. Bili su to momci u lanenim košuljama koje su izgledale kao da su ih izvukli iz ormara svojega lokalnog KUD-a. Možda i jesu. Prva stvar zagrmjela je naopakim, gotovo šizofrenim rifom gitare, a jedan od momaka recitirao je Pijanstvo Vladislava Petkovića Disa toliko uvjerljivo i autentično da smo se svi naježili. Svi smo se pitali – jebote, šta je sad ovo? Njegovi krici odjeknuli su nekim mračnim crnogorskim spleenom. Koliko je sve skupa bilo čudno, toliko je bilo i dobro. Ostatak nastupa, naši gosti, nažalost, su se, malo pogubili. Kako u raštimanim instrumentima, tako u lošem miksxu. Za tako mladog bubnjara, dečko pozadi je pokazao zavidan talent, ali nije mogao čuti bendovske kolege pa su momci stalno ispadali iz ritma. 

Petrikor na Superval+ festivalu / Tomislav Sporiš

Neovisno o tome, treba istaknuti entuzijazam i toplu dobrodošlicu mlade publike koja je Petrikor, unatoč malo nesretnom nastupu, prigrlila i nagradila pljeskom kao da jese riječadi o nekim pravim zvijezdama. To je nešto zaista pozitivno i hvalevrijedno što, kao stariji, nadrkaniji, cinični i kritični seronje, možemo naučiti od srednjoškolaca. Oni su samo sretni da sudjeluju u nekoj svojoj sceni i da se nešto, u ovome mrtvom gradu, događa. Bez gorčine, bez taštine i bez pretvaranja. 

Doza drame i teatralnosti

Zadnji su se na pozornicu popeli DKD. Ova šarena skupina se, ako je suditi prema reakcijama okupljenih, najviše priželjkivala. Oni su bili stvarne zvijezde zimskog raspusta i gimnazijskih rokera. Ženski vokal unio je potrebno osvježenje u večer. Ma svi su stvarno dobro vladali svojim instrumentima, posebice gitarist i klavijaturist, koji nas je na bisu počastio valcerom. Jednostavne, ali dobro uvježbane i strukturirane ska pjesmice pravi su hit među ovim djelićem generacije Z. Vidi se da se klinci danas najviše pale na novi val i estetiku osamdesetih u bivšoj Jugoslaviji. To se najviše čulo u tekstovima DKD-a. Odbacivali su Amerike i zapadne svjetove, i zazivali život u socijalističkim zgradama predgrađa. 

DKD na Superval+ festivalu / Tomislav Sporiš

Pred kraj koncerta – iznenađenje. Barem nas koji ne pratimo ovu srednjoškolsku scenu. Polugoli frontmen najavio je da je ovo njihov zadnji nastup ikad, premda im tek izlazi prvi album. Bio sam u čudu. Šta se događa? Jel ovo neka epizoda Crno-bijelog svijeta? Balada za kraj, upaljači i zagrljeni i uplakani fanovi, odjednom, nakon plesne ska veselice. Jel netko ide u vojsku? Šta bi? No dobro. Nakon što sam odgledao cijelu jednu priču s početkom i završetkom, bio sam zahvalan. Dobra doza drame i teatralnosti za jednu običnu srijedu uvečer. Bravo DKD i sretno dalje! Šteta što nitko od vas nije sin/kćer nekog domaćeg „etabliranog” glazbenika pa da vas, na silu, progura u arene i na televizije.