#synergy podcrtao potrebu cjelovitijeg uključivanja suvremene glazbe u program Igara

Šest zemalja, dvanaest mladih skladatelja i osamnaest mladih instrumentalista. Nakon dvotjednih rezidencija u sklopu projekta #synergy: Sharpening the capacities of the classical music industry in the Western Balkans, sufinanciranog iz programa EU Kreativna Europa, u suradnji s nekolicinom značajnih regionalnih festivala te s ciljem promidžbe i umrežavanja mladih skladatelja i glazbenika na području Zapadnog Balkana, 16. srpnja krenuo je tzv. #synergy Festival Tour.

Započevši dvodnevnim koncertnim programom u Kotoru, 19. i 20. srpnja preselio se u dubrovački Knežev dvor, gdje su u sklopu Dubrovačkih ljetnih igara održana dva koncerta nešto kraćeg formata, čiji su programi osmišljeni kako bi ilustrirali heterogenost stilova mladih skladatelja koji su sudjelovali u projektu.

Foto: DLJI

#synergy: Dan prvi – osluškivanje 

Prvi koncert u nekarakteristično popunjenom (s obzirom na tradicionalnu nesklonost dubrovačke publike suvremenoj glazbi) Kneževom dvoru započet je skladbom Air Milivoja Pićurića za gudački kvartet, koja je u jednoj mjeri potvrdila određene stereotipe koje šira publika veže sa suvremenom glazbom, s obzirom na to da se radi o skladbi u znaku stalnog pada i rasta intenziteta bez istinskog vrhunca.

Foto: DLJI

Zrak je u toj skladbi nešto ponekad osjetno, a ponekad neprimjetno; gusta heterogena masa zvuka opetovano se prekida i rekonstituira, dok se u nutrini glazbenog tkiva mogu čuti dvije teksture, one dionica dviju violinâ (u izvedbi Dušana Obrenovića i Andrijane Durmišević) i viole i violončela (Marija Božić i Teodora Uskoković), ponekad jasno odvojene, a ponekad stopljene.

Prvi koncert u nekarakteristično popunjenom (s obzirom na tradicionalnu nesklonost dubrovačke publike suvremenoj glazbi) Dvoru započet je skladbom koja je u jednoj mjeri potvrdila određene stereotipe

Sljedeće na programu bile su skladbe Ardiana Halimija i Nine Perović, koji su se već prošle godine predstavili festivalskoj publici u sklopu svojih dvotjednih rezidencija u Dubrovniku. Halimi je u svojoj skladbi On the Edge of Silence na sličan način obradio momente koji zvuče kao da su ,,tik prije“ eksplozije zvuka, pospješene efektima u gudačkim dionicama te impozantnim dodatkom klavirske dionice u izvedbi Eglija Priftija.

S druge strane, skladba Encounters Nine Perović znatno je ambicioznija koncepcijski, s obzirom na jak scenski element djela. Encounters tako počinje naracijom flautistice Alenke Bogataj kojoj se zatim pridružuje glas Marije Ticl, dok je ostatak izvođača prostorno izmješten te ,,luta“ po auditoriju. Taj kontrolirani kaos dodatno je pospješen projekcijom snimke izvođača na ulicama Starog Grada Kotora.

Foto: DLJI

Čast izvođenja skladbe Big Ship Full of Joy and Crap Matije Krečića pripala je klavirskom triju Iskra, sazdanom od već spomenutih Dušana Obrenovića na violini i Teodore Uskoković na violončelu, uz Miljanu Nikolić na klaviru. Sama skladba sastoji se od niza kontrastnih sekcija, nekad zvukovno bogatih, motoričnih ili čak plesnih, a nekad ogoljenih.

Prvu večer zatvorile su skladbe Kuartet pianistic Kreshnika Aliçkaja i Unheard Story Timoteja Kosovinca koje su publici pružile nešto pristupačniji zvuk. Aliçkajevo djelo je tako svojim poprilično tradicionalnim formalnim ustrojem i materijalom inspiriranim prizvukom albanske tradicijske glazbe pružalo značajan kontrast ostatku programa, dok je Kosovinc svoju skladbu koncipirao kao svojevrsni zvukolik Prištine, u čijem prvom dijelu sâm skladatelj na gitari postepeno uvlači slušatelje u zvukovno bogati svijet, dok drugi dodatno produbljuje ulogu svakog od instrumenata.

Aliçkajevo djelo je tako svojim poprilično tradicionalnim formalnim ustrojem i materijalom inspiriranim prizvukom albanske tradicijske glazbe pružalo značajan kontrast ostatku programa

#synergy: Dan drugi – proširenje

Druga večer u Dvoru nije bila ništa manje eklektična; Conversations Within Mire Milosavljević za gudački kvartet, koji se za potrebe ove skladbe sastojao od Andrijane Durmišević i Milene Petković na violinama te Magdalene Burhan na violi i Cristine Basili na violončelu, također je bio nešto tradicionalnijeg ustroja, s jasnim harmonijskim jezikom i protočnim ritamskim te melodijskim strukturama.

Foto: DLJI

Već je sljedeća skladba, Kulshedra Predraga Radisavljevića, bila značajno drukčija. Mitska neman iz naslova utjelovljena je u međuigri između distorziranog i elektronički izobličenog zvuka harmonike u izvedbi Martine Jembrišak, koja je bila pozicionirana ispred Dvora, i prigušenog glasa Marije Ticl. Rezultat je kaotični dojam prouzrokovan ogromnim volumenom zvuka koji dočarava mitološke bitke između heroja i nemani.

Foto: DLJI

Kris Sopiqoti svojom je skladbom Noise predstavio nešto drukčiju, ,,suptilniju“ buku; zvukovni dojam uronjenosti u Dunav postupno zamjenjuje gusti, heterogeni zvuk kvarteta i užurbanog urbanog života.

Skladba Korbe jednog od hrvatskih predstavnika u projektu, Tomislava Olivera, maknula je publiku iz grada na more. Solistički nastup Teodore Uskoković na violončelu zvukovno je bio pospješen elektronikom, naročito u središnjem dijelu skladbe gdje je pozadinski ritam dao skladbi jedan, uvjetno rečeno, plesni karakter.

Foto: DLJI

Idejom trodijelnosti pozabavio se i Jetmir Zaganjori u skladbi Anosmia, u kojoj je skladatelj zvukovno obradio gubitak osjećaja njuha kao simptomom COVID-19.

Rezultat je skladba koja u svojem prvom dijelu opisuje zdravo stanje konsonantnim harmonijskim strukturama i floridnim vođenjem dionica. Taj jezik postupno se izobličuje, postaje kaotičan i meandrirajući. Ipak, nakon nekog vremena materijal se vraća u prvobitno stanje, a skladba neprimjetno završava, poput preboljenja bolesti koje ne dolazi odjednom, nego postupno i neprimijećeno.

Foto: DLJI

Posljednja skladba večeri, Ljubljana Helene Skljarov, konceptualno je još jedan zvukolik, ovaj put inspiriran stvarnim ambijentom tj. snimkom šetnje Ljubljanom tijekom skladateljičine dvotjedne rezidencije u tom gradu. Potezi kista koji korištenjem softvera MaxMSP interveniraju u vizualni segment skladbe motivirani su glazbenim tkivom, dok su izvođačice u dvorani, prije spomenute Alenka Bogataj, Cristina Basili i Martina Jembrišak, razmještene kako bi dodatno pospješile osjećaj prostornosti.

Foto: DLJI

Kako vrijeme prolazi, stvarni prostor prikazan u video uratku postaje tek svojom slikom, a izvođačice pozivaju slušatelje u stvarnu Ljubljanu, iako ništa manje pitoresknu.

Foto: DLJI

Posljednje skladbe je na oba koncerta popratio iskren aplauz, koji je, nažalost, u oba slučaja bio tiši od aplauza na samom početku koncerta, s obzirom na to da se Knežev dvor i tijekom jednog i tijekom drugog koncerta postepeno praznio, što je velika šteta jer je vidljivost mladih skladatelja jedan od temeljnih ciljeva projekta. Nenaviknutost današnje festivalske publike na suvremenu glazbu ovaj je put ipak prevagnula, što je problem koji se samo može riješiti bar malo cjelovitijim uključivanjem ovakvog repertoara u tkivo Igara.

Nenaviknutost današnje festivalske publike na suvremenu glazbu ovaj je put ipak prevagnula, što je problem koji se samo može riješiti bar malo cjelovitijim uključivanjem ovakvog repertoara u tkivo Igara

Foto: DLJI

_______

Sufinancirano sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.