Tannu Tuwa uživo - osvježenje i radost prava!

Šest posjetitelja?! E, pa što onda?!

Meteorološki, Tannu Tuwa nisu mogli izabrati gori dan od jučerašnjeg za premijerno koncertno predstavljanje Zagrebu. Naravno da nisu oni krivi za kišu koja je cijelu večer pljuštala. Ipak, ne vjerujem da je pravi potop, ili kako bi stariji ljudi znali reći “spustilo se nebo na zemlju”, kriv za više nego slab odaziv publike.

Ljudi koji rade na ulazu u klub rekoše mi da je prodano deset ulaznica, a došlo je šest ljudi. I površan pogled na auditorij potvrđivao je njihove informacije. To, naravno, nije nimalo negativno djelovalo ni na bend ni na tih nekoliko ljudi. Možda je to bilo čak i očekivano, manje ili više.

Ovo zna biti čest slučaj kad se na sceni pojavi novi bend s izričajem koji je toliko drukčiji od svega trenutačno u ponudi — i u mainstreamu i u alternativnoj/independent sekciji.

Disideria/foto: Filip Bušić

The National su prodali osam ulaznica u Londonu!

Tannu Tuwa su u svemu poput “nepoznatog letećeg objekta” koji je eto sletio na Zemlju. I ona publika koja inače konzumira eksperimentalnu glazbu, glazbenike istraživače, valjda još nije ni upoznata s onim što rade Tannu Tuwa. Sličan slučaj, slaba prodaja ulaznica, dogodio se i The National. Ugledni američki indie rock bend na svom prvom nastupu u Londonu prodao je 8 (osam) ulaznica. U Zagrebu je situacija bila višestruko bolja. Mate Škugor prodao je u KSET-u za prvi zagrebački koncert The National nekih šezdesetak ulaznica. A znamo koji status na tržištu danas ima The National — u Zagrebu su došli do Šalate s nekoliko tisuća ljudi, a i u Šibeniku su održali više uzastopnih koncerata, što je samo potvrdilo njihovu veliku i tržišnu, ne samo umjetničku, vrijednost.

Magični bubnjar na pravim bubnjevima

Zbog ovakvih i sličnih slučajeva, i nakon prvog albuma i sinoćnjeg koncerta, Tannu Tuwa može biti mirna — a takva je i bila. Fantastična u izvedbi, bez utjecaja “remetilačkog faktora” (prazna dvorana). A da su neobičan kolektiv — e, jest istina.
Sebe i predstavljaju kao kolektiv čiji su članovi iz Hrvatske (Zoran Pars Vujanović, Ivan Duganđić), Italije (Gianluca Pellerito) i Švedske (Desideria). No, izgleda da je ta različitost njihovih korijena bila prednost u zajedničkoj nakani stvaranja, kako oni vole reći, elektro future punka — nečeg novog i jako, jako uzbudljivog.

Koriste se, naravno, vokalom, silnim elektroničkim napravama (synth-bas, synth, Ableton, live looping…) i, u sredini pozornice, baterijom pravih pravcatih bubnjeva koji čine kičmu Tannu Tuwa! Može ga se po načinu sviranja nazvati i jazz i rock bubnjarom. Inače nastupa s jazzistima.

Zvuči nevjerojatno da u elektroničkom bendu sve drži na okupu i potiče — u stvari — jazz bubnjar Gianluca Pellerito. Taj čovjek stvara čuda. Ne samo da ima udarac kao pokojni John Bonham, virtuoznost Billyja Cobhama i u isto vrijeme sofisticiranost jazz velikana, već i nepresušnu maštu i rješenja, zbog kojih je u ulozi koju u klasičnom rock bendu ima gitarist i frontman.

Pitam Zorana Parsa Vujanovića otkud ideja da u šumi elektronike priskrbi organskog bubnjara, a ne “bubnjara-stroja”: “Gianluca je bolji, od više povjerenja i precizniji!”

Disideria/foto: Filip Bušić

Posvećeno Nikoli Tesli

Zoranov vokal posebna je osobitost jer koristi iskustva tehnologije i grlenog pjevanja iz državice Tannu Tuwa (između Mongolije i Ruske Federacije), ali i s Balkana. Nazvati se po imenu državice iz Azije, i to onog duboko kontinentalnog, stepskog dijela, naravno da mami pitanje: „Zašto?”

Zoran kao iz topa: „Odgovor bi trebao biti kompliciran i dug, ali ukratko — zbog njihove duboke i strogo čuvane i njegovane tradicije, k tomu pune mističnosti. Čvrsti su i svoji, i to mi se posebno kod njih sviđa!”

Naravno da je nezadovoljan svijetom, poput punkera iz sedamdesetih, a u potrazi za tajnama univerzuma slijedi Nikolu Teslu, kome su album i posvetili, te na omot otisnuli Teslinu misao:

„If you want to find the secrets of the universe, think in terms of energy, frequency and vibration.” — N. T.

Služit će se Zoranov kolektiv i riječima američkog politologa Michaela Parentija u temi “Illusions IV”, s naglaskom na osudu eksploatiranja siromašnih zemalja od strane Zapadne Europe i Amerike: „Nisu neke zemlje siromašne, nego ljudi u tim zemljama.” Najbitnije u svemu je što Tannu Tuwa sve to nude u prekrasnim djelima zajedničkog naziva Illusions u šest dijelova na prvom albumu (Illusions I–VI). Uživo u Petom kupeu izveli su samo dio albuma, a drugi dio koncerta činile su improvizacije dogovorene “na licu mjesta”.

Tannu Tuwa/foto: Filip Bušić

Pravi jam session

Ne znam što je bilo uzbudljivije. No, kad kažem da su uživo neusporedivo uzbudljiviji nego na ploči, treba ipak imati na umu da je ploča također stvorena uživo, u studiju, u real timeu.

Inače, kolektiv je nastao Zoranovim pravim kockarskim potezom. Prošle godine u Šibeniku on je, bez da je uopće s drugim članovima kolektiva o tome popričao, ugovorio nastup benda koji u stvari nije postojao. Tek nakon što je ugovorio nastup, formirao je Tannu Tuwu. I glas o njima došao je najprije iz Šibenika, iz Azimuta, da bi potom snimili debi album Illusions LP i evo — pristigli i u Zagreb.

Tannu Tuwa/foto: Filip Bušić

Peti kupe bio je prazan posjetiteljima, ali pun predivne glazbe s moćnim bubnjevima. Svekoliki ukras bila je Desideria — autorica, pjevačica koja fascinantno predstavlja, i zvučno i tjelesno, svoju sofisticiranu umjetnost. Šveđanka. Često koristi posve arhaični, drevni jezik Gutamal s otoka Gotlanda, kao u jednoj od šest Iluzija — onoj trećoj s albuma Tannu Tuwa Illusions LP.

Otoka udaljenog stotinjak kilometara od švedskog kopna, kojemu se, u posljednje vrijeme ratnih napetosti, intenzivira geostrateška važnost. Tannu Tuwa i Desideria izbjegavaju klasične strukture pjesama, ali stvaraju prekrasne zvučne pejzaže s bubnjarskom tutnjavom. Oživljavaju avangardni duh, premošćuju staro i novo. Čuvaju tradiciju (naročito naših krajeva, a ne samo azijskih i švedskih), ali gledaju u budućnost — punkerski tjeraju na neprestano izazivanje konvencija.

Još samo da i malo šira alternativna publika to čuje i, naravno, dade svoj sud. Meni osobno Tannu Tuwa osvježenje je i radost prava u svakodnevnom zvučnom okruženju. Autentični su i umiju praviti uzbudljivu, lijepu i snažnu glazbu — što je najvažnije.