TBF u Tvornici: Tate domaćeg hip hopa u borbi s ozvučenjem

TBF (ili punoga naziva The Beat Fleet) otvorio je koncertni ožujak u rasprodanoj Tvornici kulture u Zagrebu nastupom koji je razočarao ozvučenjem

Mladen Badovinac uspješno se suprotstavio lošem razglasu / Foto: Filip Bušić

TBF su zaista definicija kultnoga benda uz čije su pjesme odrasle mnoge generacije, živuće su legende i tate domaćeg hip hopa. S lakoćom pune prostore i okupljaju publiku zaista svih uzrasta – od onih najmlađih pa sve do gerijatrije. Njihovi su refreni poznati svima, njihove su rime već dijelom našega glazbenog kanona, njihovi su stihovi ušli u svakodnevni govor i njihov je flow besprijekoran. Pokazali su to i kad su u studenom napravili apsolutni show kao headlineri Brucošijade FER-a pred publikom koja je prije toga uglavnom uživala uz mlade trepere.

Zagrebačku je publiku oduševila činjenica da će svoju unplugged turneju lansirati upravo iz Tvornice kulture, pa se danima prije koncerta tražila ulaznica više. Zainteresiranost publike reflektirala se i na redove koji su se stvorili ispred ulaza u Šubićevoj koji se protezao i u ulicu Ljudevita Posavskog. Kašnjenje benda na pozornicu je bilo minimalno pa su posjetitelji još stajali u redovima na ulazima i garderobi kada su se iz zvučnika začuli prvi beatovi i prve rime.

Nakon dvanaest godina najavljena je još jedna unplugged turneja što je izazvalo oduševljenje među poklonicima. No mnogi su se iznenadili jer je TBF uz klasičnu gitaru, bubnjeve, perkusije i puhačke instrumente poput melodike i blok flaute nastupio i uz električni bas te sintesajzer. To im je ipak nemoguće zamjeriti u vremenu kada većina novih repera nastupa bez ikakvih instrumenata, uz matrice ili čak playback samo otvarajući usta (a ponekad ni to).

I sve bi to bilo u redu i zanemarivo da je kvaliteta zvuka bila jednaka ili barem približno jednaka, u čitavom prostoru Velikog pogona. Razočaravajuće je bilo saznanje da je zvuk bio ugođen samo na sredini dvorane, baš tamo gdje se nalazio tonac koji valjda nije čuo da se na tribinama i sa strana vokali čuju uglavnom kao mumljanje, pogotovo kada bi Mladen repao dubljim glasom koji se u potpunosti stapao s basom ili kada bi pričao.

Oduševljena publika, bez obzira na nedaće / Foto: Filip Bušić

Nisam sigurna je li problem bio u samom razglasu, dva su zvučnika postavljena na sredini pozornice zbog čega je zvuk na sredini prostora bio čist i normalan, dok je publika sa strane i na tribinama dobivala samo fragmente onoga što je trebao biti zvuk TBF-a. Uz to, zvuk definitivno nije bio dovoljno glasan jer su tuđi razgovori i čavrljanja često nadglasavali sam bend. Za potonje mogu samo djelomično kriviti tonca i tehničare jer je koncertna kultura u nas postala žalosna. Koncerti su očito zamijenili barove i kafiće jer sve češće doživljavam da se prijatelji nalaze na koncertu s cugom u ruci i čavrljaju o svojim iznimno uzbudljivim životima, toliko uzbudljivim da informacije o njima nesebično dijele sa svima koji kupe ulaznicu za koncert. Ovdje ne mislim čak ni na usputna čavrljanja ili komentiranja glazbe i događaja, već na elaborirane razgovore o privatnim životima kojih ćete se htjeli vi to ili ne, ako pohađate koncerte, naslušati.

Srećom, ljutnju i frustracije koji su izazvale tehnikalije koje jednostavno nisu bile pravedne prema bendu koji je očigledno davao sve od sebe, odlično i detaljno razradio čitav nastup i za svoju publiku priredio koncert za pamćenje, umanjio je sam TBF. Njihovi su hitovi jednostavno zarazni. Nemoguće je ravnodušno stajati dok sviraju „Moja mater te traži“, „Fantastičnu“, „Grad spava“, „Krista“, „Alles Gut“, „Malo san maka“, „Smak svita“, „Guzice i sise“, „Lud za njom“, „Nostalgičnu“, „Veseljka“, ali i novu pjesmu „Pas sa plastičnim plaštom“. TBF su definicija feel good vibre. Rijetko tko može na tako iskren i emotivan, a istovremeno duhovit i pozitivan način progovarati o velikim društvenim istinama jednako kao i o komadićima ljudske svakodnevice. Publika to cijeni i uzvraća srčanim pjevanjem stihova uglas s bendom.

Splićani su raspametili svoje fanove vladajući pozornicom tako jednostavno i nehajno, transportirajući nas u neko srpanjsko popodne na suncu dok se piva u ruci pretvara u fini koktel, stolice na kojima su članovi benda sjedili pretvarale su se u ležaljke za plažu, a neonska svjetla reflektora u zrake sunca koje ih obasjavaju. Ili pak u djetinjstvo i vožnju u autu u čiji je radio upravo ubačena kazeta s trakama TBF-a.

Mladen, Saša i Luka imaju perfektan flow i posebnu sinergiju, apsolutni su profesionalci, ali izvrsno im ide i freestyle. Praznine između pjesama vješto pretvaraju u duhovita intermezza i prilično su otvoreni improvizacijama, pa su nas počastili i dijelom „Đurđevdana“. Publika je bila neumorna pa su se dečki vratili i odsvirali čak dva bisa udovoljivši im s još nekoliko nezaobilaznih hitova. Ako oduzmemo probleme tehničke prirode,  bila je to lijepa i nostalgična večer kvalitetnog hip hopa u punom i živom aranžmanu. Vjerujem da će jednako prihvaćeni biti i danas u riječkom Pogonu kulture, na drugoj stanici turneje.

TBF je izveo dva bisa / Foto: Filip Bušić