Introspektivnost i delikatnost u izvedbama Terezije Cukrov

Ciklus Glazbeni umjetnici Zagrebu Hrvatskog društva glazbenih umjetnika, kao kulturno utočište i platforma za aktivno predstavljanje djelovanja uglednih domaćih glazbenika građanima Zagreba, ali i svim ostalim posjetiteljima i ljubiteljima glazbe, već desetljećima predstavlja značajan doprinos glazbenoj sceni grada.

Niz ovosezonskih koncerata u Maloj dvorani Lisinski prvog je dana veljače nastavila pijanistica Terezija Cukrov, recitalom naslovljenim Putovanje kroz vrijeme, s odabranim djelima Wolfganga Amadeusa Mozarta i Oliviera Messiaena, koja je izvela na fortepianu i klaviru.

Foto: Mirko Cvjetko/HDGU

Glazbenica bogatog životopisa, koju je The New York Times opisao kao pijanisticu „impresivne snage i samopouzdanja“, glazbeno obrazovanje stjecala je u Puli, Zagrebu, Bergamu, Parizu, New Yorku i New Brunswicku, nastupila je u glasovitom Carnegie Hallu, a surađivala je i s nizom uglednih pedagoga i pijanista. Povijesni instrumenti našli su se u fokusu njezina zanimanja na poticaj stručnjaka za glazbu 18. i 19. stoljeća, Malcolma Bilsona, koji je istaknuo Terezijinu „senzibilnu i muzikalnu izvedbu na izuzetno visokom nivou“.

Prema uvodnim riječima glazbenice u programskoj knjižici, program je nadahnut Messiaenom, „koji je u svojim traktatima posebno istaknuo čistoću i jednostavnost Mozartove glazbe, a koju je nemoguće u potpunosti razumjeti i doživjeti bez poznavanja instrumenta za koji je zamišljena“, predstavljajući tako dva skladatelja i dva glazbala iz dva stilska razdoblja. Pomno osmišljena i promišljena programska koncepcija nesumnjivo je doprinijela dojmljivosti koncerta, koji je u cijelosti odisao smirenim raspoloženjem u intimnom ozračju iskrenog muziciranja, bliskog onom salonskom.

Foto: Mirko Cvjetko/HDGU

Prvi dio večeri, u znaku stvaralaštva Wolfganga Amadeusa Mozarta, Terezija Cukrov predstavila je na vlastitu fortepianu, replici instrumenta Johanna Andreasa Steina (oko 1776. godine), na kakvom je svirao i sâm skladatelj. Adagio u h-molu, KV 540 nastao je u ožujku 1788. godine, u financijski teškim okolnostima za skladatelja, a zahvaljujući sofisticiranoj jednostavnosti i kontrastnim dinamičkim zbivanjima, predstavlja jedno od njegovih najsnažnijih djela, o čemu svjedoče i zapisi uglednog muzikologa Alfreda Einsteina. Delikatnim pristupom glazbenom sadržaju iznimne ljepote i naglašene ekspresivnosti, Terezija Cukrov od samog je početka recitala plijenila pozornost mekim i toplim, pomno oblikovanim tonom.

Izvrsna artikulacija i poštivanje postulata povijesno obaviještene izvedbe nastavili su se i u sljedećoj skladbi na programu, Sonati za klavir u D-duru, KV 284, podnaslovljenoj Dürnitz i nastaloj u Münchenu, 1775. godine, za baruna Thaddäusa von Dürnitza, ujedno amaterskog glazbenika.

Delikatnim pristupom glazbenom sadržaju iznimne ljepote i naglašene ekspresivnosti, Terezija Cukrov od samog je početka recitala plijenila pozornost mekim i toplim, pomno oblikovanim tonom

Kroz virtuozno trostavačno djelo raskošne teksture, gotovo orkestralnih razmjera, s dojmljivim završnim stavkom u obliku teme s varijacijama, Terezija Cukrov kročila je spretno i uvjerljivo, s punim razumijevanjem nemalih interpretativnih zahtjeva.

Foto: Mirko Cvjetko/HDGU

Preselivši se za klavir kako bi izvela glasoviti ciklus Preludiji jedne od najutjecajnijih skladateljskih osobnosti 20. stoljeća, Oliviera Messiaena, glazbenica je potvrdila kako podjednako vješto i sugestivno iznosi glazbeni sadržaj tog razdoblja.

Dovršeni 1929. godine, tijekom skladateljeva studija na Pariškom konzervatoriju i nedugo nakon smrti njegove majke, Preludiji odaju utjecaje stvaralaštva Claudea Debussyja, istodobno stavljajući naglasak na specifični rani Messiaenov stil, s težištem na odnos između zvuka i boje. A upravo je zadivljujuće raskošnim spektrom tonskih boja, bez imalo pretjerivanja u ekspresivnosti, obilovala introspektivna izvedba Terezije Cukrov, koja je s lakoćom oblikovala svjetlucave zvučne krajolike toga emotivnog ostvarenja.

Foto: Mirko Cvjetko/HDGU

Na Messiaenovo promišljanje skladno se nadovezala i posljednja skladba na programu, označivši povratak Mozartovu stvaralaštvu i fortepianu. Melankolični Rondo u a-molu, KV 511 nastao je u Beču, u proljeće 1787. godine, nakon smrti skladateljeva bliskog prijatelja, grofa Augusta von Hatzfelda. Prozračnim i tankoćutnim tkanjem sjetnog ozračja skladbe, istodobno s lakoćom savladavajući brojne interpretativne izazove, Terezija Cukrov dojmljivo je zaokružila nesvakidašnje profinjenu i ovacijama publike ispraćenu koncertnu večer.

Foto: Mirko Cvjetko/HDGU