The Strange u Vintageu: Noć nezaboravnih filmova

Nakon 366 dana, The Strange je 15. prosinca održao izvrstan koncert u zagrebačkom Vintage Industrial Baru izvevši i nekoliko pjesama s budućega, trećeg albuma

The Strange je zasluženo prizvan na dva bisa / Izvor: YouTube

Tradicionalnim godišnjim nastupom u Vintage Industrial Baru The Strange je podsjetio kako je još aktivan i kako, zapravo, nasušno nedostaje ovdašnjoj rock-sceni. The Strange je gotovo istog dana 2023. svirao u Vintageu, a prije toga u ožujku 2022. Od posljednjeg albuma Echo Chamber prošlo je šest godina, a koncerti ove svojevrsne supergrupe upućuju na to da su anualni nastupi jednostavno premalo u odnosu na silan potencijal prekaljenih članova benda.

Nastup u interegnumu između objavljenoga petog albuma My Buddy Moosea Into The Grey čiji su svi članovi benda u The Strangeu te novoga solo-albuma pjevača Chrisa Eckmana The Land We Knew The Best koji će biti objavljen 24. siječnja upućuje na nedostatak vremena postave za bavljenje sa zajedničkim bendom. Dalibor Pavičić i puhački dvojac Soldiers of Love također vjerojatno imaju druge obaveze, no nekolicina novih pjesama upućuje na kontinuirani rad na novome albumu.

Nova skladba “Plain In High Sight” melankolično je uvela u koncert koji se nastavio s uglavnom poznatim pjesmama te ponekom obradom kakve su standardno uvrštene u njihov repertoar. Premda je stilski bend pozicioniran na temeljima americane, filmičnost njihova izraza daje im dovoljno prostora da u Zagrebu zagrebu i u drukčije stilove i prilagode ih svome izričaju. Osobito se to vidjelo na obradi zujavoga plesnog hita New Ordera “Age of Consent” gdje su truba i saksofon efektno zamijenili inicijalne sintesajzerske dionice. “Fairytale of New York” Poguesa i Kirsty MacColl na prvom je bisu doživjela nježnu preobrazbu kao božićni dar posjetiteljima kojima je bila namijenjena i standardna zaključna skladba s njihovih nastupa – “Rock’n’Roll Friend” Go-Betweensa izvedena na drugom bisu. Kolekciju obrada zaokružuje “Villard’s Terrace” Echo and The Bunnymena.

Izvrsni aranžmani na nastupu i osobito snažan dojam kad se i Chris Eckman prihvatio svoje crne akustične gitare, pa je frontalno dopirala međuigra četiri gitare, uz sintesajzerski doprinos Luke Benčića pokazali su da je koncertna kvantiteta The Strangea u potpunom nesrazmjeru od kvalitete benda. Podsjetili su na pjesme s oba albuma – Night of Forgotten Films i Echo Chamber, u pojedinim skladbama uistinu se mogao osjetiti eho i Bambi Molestersa, i My Buddy Moosea, i Walkaboutsa, no prije svega se mogla zapaziti sviračka razigranost, kompetencija i autorske silnice benda koji je oduševio petstotinjak posjetitelja.

Članovi benda u osmočlanoj postavi bili su prilično opušteni i dojam je da su na neki način isprobavali kako će nove pjesme biti prihvaćene i kako će se uklopiti u repertoar. U tom smislu je i jasno zašto flow nastupa nije bio pretjerano protočan, s obzirom da su svi elementi bili vrlo dobro postavljeni. No, bend je više volio meandrirati, što u konačnici nije utjecalo na kvalitetu nastupa i potpunu podršku publike.

Uistinu su zaslužili dva bisa, a njihovih sto minuta svirke sigurno je jedan od ponajboljih prosinačkih koncertnih doživljaja u Zagrebu.