The Strange u Vintage Industrial Baru: Rock'n'roll frendovi

The Strange su u Vintageu djelovali strahovito moćno: puhačka sekcija Soldiers Of Love izvrsno je nadgrađivala bogati, pretežno gitaristički sound, članovi My Buddy Moosea sasvim su uigrani, Dalibor Pavičić djelovao je kao da je njihov integralni dio, dok je Chris Eckman suvereno jezdio nastupom na nekoliko razina

Chris Eckman / Foto: Matej Grgić

Ponavljanje je, kažu, majka znanja, no još jedan repetirajući koncert skupine The Strange u zagrebačkom Vintage Industrial Baru 15. siječnja pred vjerojatno većinom identične publike koja se okupila kao i godinu, i dvije, i tri u istom prostoru doima se kao beskrajna noć. Drukčije bi bilo da The Strange nastupa kontinuirano u različitim prostorima, no jedan godišnji nastup jednoga pod ponajboljih bendova koji se može slušati na ovdašnjim pozornicama ulazi na teritorij opskurnosti. Zapravo, može se zaključiti kako je njihov status suvenir-benda za malobrojnu zagrebačku publiku obrnuto proporcionalan kvaliteti te svojevrsne supergrupe koja bi, sasvim sigurno, mogla okupljati deset puta više ljudi na svjetskim pozornicama.

Dakako, koncert nije bio puka kopija njihovoga posljednjeg nastupa u Vintageu, onoga koji su održali 15. prosinca 2024. – na primjer, nisu izveli obradu klasika Poguesa i Kirsty MacColl “Fairytale of New York”, ali su u repertoar uvrstili neprepoznatljivi cover hita skupine Tears For Fears “Shout” – no ritam nastupa bio je gotovo istovjetan. Izmjenjivale su se skladbe s njihova dva albuma – Nights Of Forgotten Films, iz daleke 2004. godine i Echo Chamber iz 2018. godine te set obrada, uključujući “Age Of Consent” New Ordera koji su izveli pri kraju službenog dijela nastupa. Na kraju nastupa Chris Eckman najavio je ovogodišnju objavu trećeg albuma s koga su odsvirali nekoliko pjesama uključujući melankolični novi singl “Still Call You Baby”.

Dalibor Pavičić i Luka Benčić / Foto: Matej Grgić

The Strange djelovali su strahovito moćno: puhačka sekcija Soldiers Of Love izvrsno je nadgrađivala bogati pretežno gitaristički sound, članovi My Buddy Moosea sasvim su uigrani, Dalibor Pavičić djelovao je kao da je njihov integralni dio, dok je Chris Eckman suvereno jezdio nastupom na nekoliko razina. Osim autorske aure, Eckman je suvereni pjevač koji plijeni pojavnošću, a povremeno bi pridonio širini zvuka i s akustičnom gitarom. Zapravo, uistinu je vrijeme da se i The Strange raširi, i zvučno i prostorno. U većem prostoru zacijelo bi i njihov kinematični zvuk bio izraženiji, a i bend bi se mogao na pozornici primjereno rasporediti.

U 90 minuta nastupa (od toga dva bisa), The Strange je još jedanput fanovima i namjernicima priuštio vrhunski nastup zaključen, dakako, obradom skladbe Go-Betweensa “Rock and Roll Friend” na drugome bisu. Uistinu, bila je to večer prijateljstva, kakvu The Strange uvijek pruži svojim poklonicima. Stoga bi bilo sjajno da ta čudna magija ovog benda bude rasprostranjena mnogo dalje, kao što se njihov zvuk širi – kao u cinemaskopu.

Posve sam siguran da Eckmanu i sudruzima ne treba godina dana da se napune energijom kako bi održali sljedeći koncert. S druge strane, posjetitelji neće imati problem da  će izvrstan dojam s nastupa zadrže u upravo u tome vremenskom rasponu.

The Strange ove godine objavljuju treći album / Foto: Matej Grgić